Razgovor s arhitektom prof. Nevenom Šegvićem -1978.godina

Humano formuliran cilj dovodi do rezultata

Autor/izvor: DAZ/ČIP 29/05/2018

Uvijek sam težio promatrati prostor kao širu zonu djelovanja arhitekture, ne kao ljepotu za sebe, već kao širu prostornu kompoziciju; prof. Neven Šegvić, 1978.g.

Što Vam je arhitektura značila u životu? Volite li arhitekturu?

Pitanje je dosta novinarsko. Ja baš ne volim takav tip pitanja. Pitanje volim li arhitekturu inkompatibilno je s mojim zanimanjem. Naime, ne voljeti ne bi odgovaralo onoj bitnoj svrsi umjetničkog posla. Drugo je pitanje da li pojedinac, konkretno ja, imam kritički stav o svojoj arhitekturi. Voljeti je, to je nešto prirodno, kritički stav je već stupanj određenog odgoja.

Kako osjećate i spoznajete prostor tijekom kreativnog procesa?

Teorija prostora jedna je vrlo komplicirana pojava kojom se danas bave mnogi znanstvenici. Danas postoji jedna cijela moderna matematika kao znanost o prostoru, jedno znanstveno sagledanje i definiranje prostora. Što je na stvaraocu, kakav je njegov odnos prema prostoru? To je organička veza između jedne imaginacije i onoga što mi nazivamo prostor. Po našoj definiciji, kad govorimo o prostoru, onda je isključivo riječ o jednom specifičnom prostoru. Jednom specifično ljudskom prostoru, takvom prostoru za kojega pretpostavljamo da čovjeku organski pripada, znači jedna uža zona njegove egzistencije, i jedna šira zona njegova stanovanja, odnosno življenja, i jedna velika, najšira zona njegova postojanja. A to je jedan mnogostruki unutarnji odnos. I on stvaraocu daje da izvrši selekciju ili sekcioniranje, selekcioniranje tih prostornih slojeva i da nađe upravo onaj sloj gdje će se njegova imaginacija transponirati i naći ono, što se kaže, svoj izraz.

Koje od svojih arhitektonskih ideja ili realizacija izdvajate kao posebno značajne ili karakteristične za svoje shvaćanje arhitekture?

Pa, ja sam uvijek težio promatrati prostor kao širu zonu djelovanja arhitekture, ne kao ljepotu za sebe, već kao širu prostornu kompoziciju. Već u svojim prvim radovima, kad sam izgrađivao u Zagrebu prvi objekt na ulici Proleterskih brigada, imao sam eto tu sreću da gradim taj objekt, uz pretpostavku da je objekt sastavni dio jedne šire kompozicije. Mi smo već u tim prvim svojim realizacijama pokušavali da na velikim potezima novog Zagreba ne prepustimo primat samom prometu, odnosno prometnicama, držeći da u okviru tih prometnica, koje je u to doba, razumljivo, trebalo graditi i koje su napravljene, treba intervenirati s arhitektonskim ansamblima koji bi sekcionirali te velike poteze, i koji bi od tih velikih poteza na velikim novim rasponima stvorili niz posebnosti. Prema tome, moja određenja su odmah bila prema tim većim kompozicijama, koje nisu primarno arhitektonske, već bi se moglo reći, primarno urbanističke, a gdje je arhitektura prateći sustav iz kog se ne da odvajati.

Spomenuli ste taj objekt. Imate li možda još koji?

Druga moja intervencija bila je ekipna, u Splitu, na zapadnoj obali. Meni je danas posebno zadovoljstvo da se taj projekt ostvaruje kontinuirano deset-petnaest godina i da najnoviji radovi, koje arhitekt Perković izvodi na proširenju hotela “Marjan”, direktno i precizno podržavaju cjelokupnu našu koncepciju. On je ni jednim elementom ne ruši. Iako moram kazati da je bilo nekoliko pokušaja kod mlađih ljudi posljednjih nekoliko godina da se ta kompozicija, koja je relativno za naše pojmove velika jer se proteže oko 450-500 metara, u horizontali, kako to oni nazivaju, razbije, u neke meandre, međutim, vidimo svi skupa da njena cjelovitost i njena uobličenost daje gradu jednu određenu organsku profilaciju.

S obzirom na svoju funkciju profesora na arhitektonskom fakultetu Vi se nalazite u situaciji da dnevno utječete na mlađu arhitektonsku generaciju. Što biste mogli poručiti onima koji su kao arhitekti napustili klupe ovog fakulteta pred dvadesetak godina i sad se nalaze, vjerojatno, u zrelim životnim i arhitektonskim godinama?

Kao nastavnik ja sam uvijek imao osnovnu devizu: otkriti pojedinca. Nikad nisam imao namjeru ili želju nametnuti se svojom arhitekturom, naprotiv, a to sam iskustvo stekao kod Iblera, da pojedinca afirmiram i da pronađem njegovu arhitektonsku misao. Kada bih išta imao poručiti, uvijek bi bila ista poruka: Čuvaj sebe! Nemoj dopustiti ničije infiltracije, nemoj puno vjerovati drugima! Vjeruj isključivo svom shvaćanju i svojim mogućnostima, ma kakve te mogućnosti bile, one, ako su tvoje, one će neminovno doći do vrijednosti.

Vječiti problem, posebno u praksi kojom se bavimo, jest primjena teorije u svakidašnjoj praksi. Koliko ste bili u mogućnosti realizirati svoje teoretske stavove?

Teorija postupno mijenja praksu, isto kao što praksa postupno mijenja teoriju. I tu, po mojem mišljenju, ne treba biti prebrz i prebrzo očekivati neke rezultate. Jer ako se ti rezultati prebrzo prelijevaju iz teorije u praksu, ako se tako odvijaju, onda se pojavljuje dogmatizam.

Kako prilazite obiteljskoj kući kao arhitektonskom zadatku?

Ja sam u cijeloj svojoj praksi radio jednu jedinu obiteljsku kuću, mog nećaka, Tome Marasovića, koju ja osobno držim vrlo uspjelim objektom. Bilo je to još 1955. Taj je objekt na padinama Marjana, vrlo malih dimenzija, obogaćen onim što ja smatram dobrim komforom, a cjelokupni izraz je naše dalmatinske pučke kuće, koja je na neki način organski srasla s tim pejzažom, napravljena materijalom koji je na samom mjestu zatečen.

Mislim da smo obiteljsku kuću zapustili u našoj arhitektonskoj publicistici.

Problem obiteljske kuće, to je problem cjelokupnog stanovišta prema arhitekturi. Smatra li se prostor, kao što bi Schulz rekao, egzistencijalnim prostorom, neotuđivim od čovjeka, ili s tim prostorom može manipulirati netko izvan pojedinca, u različite svrhe. Pretežno, u prodajne, ekonomske svrhe, tržišne svrhe.

Kad ste spomenuli malu obiteljsku kuću, može li se po Vašem mišljenju s malo sredstava napraviti dobra arhitektura?

Dapače. Veća je opasnost imati puno sredstava.

Koja Vas od raspoloživih arhitektonskih sredstava, kao što su konstruktivni sistemi, materijali i slično, zadovoljavaju u Vašem projektiranju stambenih objekata? Što bi općenito trebalo mijenjati kod projektiranja i građenja stanova?

U prvom redu njihov program. To je ključno pitanje. Tko ga formulira? Formuliraju li ga skupine korisnika ili ga formulira birokracija...?

Vi znači vjerujete u ulogu korisnika u samoupravnom planiranju prostora?

Neminovno. Ne samo da vjerujem, nego, ona je sudbonosna. A nažalost, ne dolazi kod nas još praktično do izražaja.

Gdje vidite kreativni potencijal društva koji bi bio kadar kvalitetno sređivati okoliš?

U programiranju.

Uloga arhitekta u tom programiranju?

Kao i svakoga drugog.

Spomenuli ste u nedavnom razgovoru o postmodernoj arhitekturi da bi se suprotnost arhitekta kao apsoluta prema arhitektu koji gradi na participaciji korisnika mogla razriješiti odgovarajućim modelom za participaciju. Imate li možda kakav prijedlog za takav model?

Taj model u participaciji, model uloge i sprecificiranje uloge arhitekta danas je u razmatranju. Teško je sada dati recept. Međutim, pravljeni su razni pokušaji Webera, Giancarla De Carla i ove grupe ILAUD, u kojoj se naš fakultet upravo sada uključuje, međunarodne grupe sveučilišta gdje se preko najmlađih arhitekata, studenata čak, taj problem ispituje, istražuje. Jer, ako bi se ponovno išlo u jednu određenu formulu, došlo bi se ponovno do jednog birokratskog sustava, koji bi ponovno taj problem rješavao a priori. To su različiti putovi, koji se već naziru, što će dovesti do onih posebnih rezultata, negdje možda da, negdje možda ne, i koji će tek onda možda biti elementi za jedan novi model.

Odgovor  na slijedećih 13  pitanja može se pročitati u knjizi Davora Salopeka „13 arhitektonskih razgovora“, koja se može nabaviti pouzećem na adresi arhitektisalopek@arhitektisalopek.hr : „ Naručujem knjigu 13 arhitektonskih razgovora “, uz dodatak svoje adrese.

Neven Šegvić (Split 1917., Zagreb 1992.) završio je smjer arhitekture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1941. kod prof. Drage Iblera.

Šegvićeva vehementna i angažirana prisutnost u našem kulturnom životu svojim temperamentom ispunja arhitektonska zbivanja već više od četrdeset godina. Još prije rata on je kao stvaralac započeo dijalog s društvom (Pomanjkanje kritike u javnom životu, “Novo doba”, Split, 1938.) koji do danas nije prestao voditi. Od 1941. sudjeluje u NOB-u, u oslobođenom Splitu glavni je urednik “Slobodne Dalmacije”, a 1947. – 1951. jedan je od pokretača i glavni urednik časopisa “Arhitektura”.

Već od 1946. asistent je, pa 1949. docent, a od 1960. profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Pedagoškim radom (preko trideset godina) na Arhitektonskom fakultetu, ostavio je dubok trag u generacijama današnjih graditelja, ostvarujući bitan utjecaj na identitet “zagrebačke arhitektonske škole”. Predavao je (1946. – 1956.) na Akademiji likovnih umjetnosti, postdiplomskim studijima u Splitu, Zagrebu i Rimu. U studijama se bavi funkcijom arhitekture u složenom povijesnom slijedu, osobito s naglaskom na hrvatsku modernu arhitekturu.

Raspon Šegvićeva projektantskog rada kreće se od suvremenih arhitektonskih ostvarenja, novih urbanističkih rješenja do problema izgradnje i konzervatorskih intervencija u vrijednim urbanim cjelinama (Split, Zadar, Zagreb), te do rekonstrukcija pojedinačnih povijesnih spomenika. Šegvićevo projektantsko djelovanje počinje neposredno poslije rata prvom nagradom na natječaju za projekt zgrade CK KPJ u Beogradu, 1947. (s B. Bonom, A. Augustinčićem i D. Galićem), II. nagradom za zgradu predsjedništva vlade u Beogradu, 1947.

Slijede realizacije i projekti kao što su:
Stamb. poslovna zgrada u Ul. proleterskih brigada u Zagrebu, 1948.
Stamb. kompleks u Zadru, (s B. Radimirom), 1948.
Obiteljska kuća dr T. M. u Splitu, 1948.
Studija za regulaciju centra Zagreba , projekt 1948.
Regulacija crkve Sv. Marije u Zadru, 1949.
Rekonstrukcija palače Karaman u Splitu, 1957., ljetnikovca Sorkočević u Dubrovniku, 1952.
Regulacija Zapadne obale u Splitu, 1958.- 59.
Škola u Kumrovcu (s B. Radimirom), 1955.
Hotel “Ekscelsior” u Dubrovniku (s A. M. Jelinčić), 1960.-65.
Stamb. zgrada Lloyda u Splitu, 1962.-63.
Stamb. poslovna zgrada na Peristilu u Splitu, 1962.-65.
Škola u Visu (s A. M. Jelinčićem) 1963.-64.
Projekt za regulaciju poteza Glavni kolodvor – Most slobode u Zagrebu, (s M. Kolenzom), 1970.
Muzej revolucije u Rijeci, 1967.
Spomen-dom u Šibeniku (s A. Vulinom, I. Jurasom i E. Špirićem), 1976., itd.

Dobio nagrade za životno djelo “Vladimir Nazor” i “Viktor Kovačić”.

Pisana je riječ Šegviću uvijek bila snažno oružje u javnim raspravama gdje su se pročišćavali teorijski stavovi oko suvremene arhitekture i njene uloge u novom društvu. Kao arhitekt, javni djelatnik i pedagog Šegvić ostvaruje djela u kreativnom rasponu između svoje osobne stvaralačke interpretacije i društvene zbilje određenog trenutka…

Tomislav Premerl

 

Ostalo

Zakon o prostornom uređenju

Tko bi trebao biti odgovoran za planiranje prostora?

19/03/2024
DAZ
Fakultet i Komora trebaju odbiti sudjelovati u predloženom tijelu za novi Zakon o prostornom uređenju  

Članstvo

Programi Društva arhitekata Zagreba u 2024. godini/ Poziv na učlanjenje i obnovu članarina

18/03/2024
DAZ

 
Zahvaljujemo se svim članovima koji plaćanjem članarina podupiru djelovanje DAZ-a kroz programe, sekcije i natječaje te pozivamo nove članove na učlanjenje!

Konferencija

BUS 2024 – Budućnost ugodnog stanovanja

14/03/2024
DAZ
Trinaesta po redu konferencija za studente „BUS 2024 – Budućnost ugodnog stanovanja“ održava se u subotu, 16. ožujka 2024. na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu s početkom u 10 sati.

Webinar

Transformacija i jačanje konkurentnosti kulturnih i kreativnih industrija

12/03/2024
DAZ
U suradnji sa stručnjacima tvrtke PJR pozivamo članove na webinar, na kojemu će se predstaviti ključni elementi natječaja i pružiti odgovori na pitanja.

Festival

DANKAfilm

11/03/2024
DAZ
 U trećem izdanju DANKA festivala, 24satnog filmskog festivala, fokus je premješten s kazališta na film. Timovi su u 24 sata napisali, snimili, montirali i projicirali svoje kratke filmove, a jedna od lokacija na kojoj se snimalo bio je i prostor Društva arhitekata Zagreba.

GIO 2023

Godišnja izložba ostvarenja u 2023. – nominacije za UHA-ine nagrade

11/03/2024
DAZ
Na Godišnju izložbu ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2023. godini prijavljeno je 68 radova: 58 ostvarenja i deset publicističkih i nakladničkih radova, a među nominiranima za nagradu ”NEVEN ŠEGVIĆ” za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački I teorijski rad na području arhitekture za 2023, nominiran je i DAZ-ov PODCAST - PREDNJI PLAN. 

Natječaj

Svjetska izložba EXPO 2025 u Osaki, Japan

06/03/2024
DAZ/UHA
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova raspisuje, a UHA provodi arhitektonsko-dizajnerski natječaj za idejno multidisciplinarno rješenje hrvatskog nastupa na Svjetskoj izložbi EXPO 2025 u Osaki, Japan, s izradom projektne dokumentacije.

Nagrada

Objavljen Pozivni natječaj za dodjelu Nagrade „Vladimir Nazor“ za 2023. godinu

06/03/2024
DAZ
Ministarstvo kulture i medija objavilo je Pozivni natječaj za dodjelu Nagrada „Vladimir Nazor“ za najbolja umjetnička ostvarenja u Republici Hrvatskoj na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma za 2023. godinu. 


 





Program je realiziran uz potporu 
 Grada Zagreba


Potpora:


Partneri:

 


Medijski partneri:

 

 


Donatori:



 



 

 


 



Program je realiziran uz potporu 
 Grada Zagreba


Potpora:



Partneri:



Medijski partneri:



Donatori:


  •  

 

Društvo arhitekata Zagreba
Trg bana Josipa Jelacica 3/1
t +385 1 4816151
daz@d-a-z.hr

DAZ bilten:

Prijavite se
Copyright ©2024 DAZ.