Arhitektura

Autor/izvor: DAZ / Inhabitat 03/09/2013

Caracas, glavni grad Venezuele smješten u dolini okružen je obroncima okolnih planina po kojima se prostiru slumovi u kojima živi gotovo polovica od 3 milijuna gradskog stanovništva. U poslovnom dijelu grada među korporativnim neboderima nalazi se i betonski skelet djelomično obložen staklenom fasadom, koji se uzdiže 100 metara iznad ulica Caracasa. 1990. Godine Centro Financiero Confianzas zamišljen je kao financijski hub Venezuele na čiji vrh će jednog dana slijetati helikopteri s poslovnjacima koji će promatrati smrtnike na ulicama milijunskog grada. David Brillembourg, investitor po kojem i danas neboder nosi ime Torre David (neboder David) preminuo je 1993. A godinu dana kasnije venecuelanski bankarski sustav je kolabirao ostavivši neboder poluzavršenim poput spomenika financijskom krahu.

Kompleks je stajao prazan do 2007. Kada se grupa obitelji vođena bivšim zatvorenikom, pastorom pod imenom Alexander Daza useljava i osniva vertikalnu zajednicu unutar napuštenog nebodera. S godinama broj stanovnika je rastao, organizirana je vlastita policija, sustav skrbi za starije i kooperativa koja skuplja novce za unaprjeđenje osnovnih životnih funkcija. Pristup stanovnika i namjernica se odvija preko 11 etaža garaže kojima urbani sherpe na motorima transportiraju stanare i robu te dalje poludovršenim stubištima. Unutar nebodera su već nikle i trgovine, frizerski saloni i drugi sadržaji, a trenutno ga nastanjuje 625 obitelji. Dok mediji još uvijek prenose sliku nebodera kao opasnog sluma u kojem se odvijaju ubojstva i silovanja, stanari tvrde da se osjećaju sigurno i ugodno u svojim improviziranim domovima.

Uz svu snalažljivosti stanara i relativno dobru kvalitetu života, kako tvrdi Gladys Flores, predsjednica stanarske kooperative, još uvijek nedostaju dizala, a dok grad i vlada ne odluče aktivnije sudjelovati u kreiranju budućnosti ove zajednice, neboder David će ostati postapokaliptični simbol aspiracija naftom bogate Venezuele, koji usprkos svemu odiše životom.

Alfredo Brillembourg, arhitekt i rođak pokojnog investitora ističe da njegovo zdanje ne izgleda dobro, ali da sadrži naznaku zanimljivog sna o tome kako se život može organizirati. Stanari su naime uspjeli ishoditi legalno spajanje na električnu mrežu i staviti u funkciju osnovni kanalizacijski sustav. Arhitekt također tvrdi da neboder David može poslužiti kao lekcija kako prilagoditi disfunkcionalne gradove velikom priljevu masa ljudi u emigraciji iz ruralnih dijelova zemlje.

Knjiga „Torre David – Informal Vertical Communities“ Brillembourga i Huberta Klumpnera, obojice profesora na ETH u Zürichu nudi opsežno istraživanje života zajednice nebodera popraćenog mnogobrojnim fotografijama Iwana Baana. Toranj je bio problematiziran i na venecijanskom bijenalu 2012. na kojem je tim iz Urban Think Tanka; Brillembourg, Klumpner s Iwanom Baanom i Justinom McGuirkom osvojio Zlatnog lava na izložbi Common Grounds u Arsenalim ,a povodom izdavanja knjige nedavno je u Berlinu završila i izložba pod istim nazivom. Više o životu u neboderu možete saznati ovdje, a ovdje pogledajte trailer filma na istu temu.

style=height: 400px; width: 480px;