Radove je ocjenjivao stručni žiri u sastavu: Krešimir Damjanović, Vjekoslav Gašparović, Krunoslav Ivanišin, Paula Kukuljica, Dinko Peračić, Vanja Rister (predsjednik), Rosa Rogina (Stručni savjet) i Mojca Smode Cvitanović (Savjet nakladništva).

 

 

NAGRADU ‘VIKTOR KOVAČIĆ’ ZA ŽIVOTNO DJELO DOBIVAJU RENATA WALDGONI I ANDREJ UCHYTIL

 

fotografije: Marko Mihaljević

 

Konzistentnim slijedom arhitektonskih radova Renata Waldgoni i Andrej Uchytil ucrtali su put racionalnom i neretoričkom, te nedvojbeno likovno enigmatičnom smjeru promišljanja arhitekture koja nije popuštala pred prijemčivim trendovima pričljivog opisivanja arhitektonskih postupaka i procedura. Spremnost da se trenutak komentira i da mu se oponira poduzeta je s rizikom da pojedini projekti, premda jezgroviti i analitični, neće biti u potpunosti dokučivi široj zajednici koja nije bila u potpunosti voljna s njima poduzeti taj rizik. Rizik je bio sinonim za najuzbudljiviju arhitektonsku praksu tada okupljenu u tandemskim kombinacijama „crtača po ledu“, u zenitu primjene analognih alata i tehnika proizvodnje arhitekture. Sporost stvaranja bila im je i prednost jer se u vremenskim pauzama i intervalima izmjenjivalo osim pojedinih finesa nacrta ono jednako bitno: ideali i uvjerenja koji su ih kontinuirano gurali na eksperiment s raspoloživim sredstvima. Tandem u ovom konkretnom slučaju čine visprena, uporna i neposredna, učiteljica i arhitektica Renata Waldgoni te lucidan i apstraktan, ali suptilan učenjak i arhitekt Andrej Uchytil. Jednostavnim su mislima svojom praksom izgrađivali kompleksne strukture, a smjelim postupcima neumorne redukcije koje su se odupirale popularnim strategijama rasipanja, odašiljale snažne poruke, koje bi se prema suvremenom trenutku i aktualnoj praksi mogle čitati kao jasan korektiv. Oni zanimanjem za prošlost koje nije jednostavno formalno i ekspresivno, vodeći se još i vlastitom intuicijom, kreativno i s povjerenjem nastavljaju oprobane i utemeljene postupke svojih učitelja, s jedne strane Vanište i Šegvića, a s druge Filipovića i Dragomanovića. Idiosinkratskim tehnikama rukom, olovkom, karakteristično pastelom ili tehničkom uputom jasno razaznaju arhitektonske činjenice o prostoru od elaboracija koje promoviraju druge, arhitekturi srodne discipline. Te činjenice često razotkrivaju osebujnim korištenjem boje kojom eksperimentiraju u različitim tehnikama, materijalima ili građi. Svjesni unikatnog i delikatnog tretmana rukom koloriranog naspram masovnog reproduciranja kopija u c/b tehnici, upravo bojom kao alatom poučavaju kako o skladnom i skromnom tako i diskretnom podvlačenju bitnih karakteristika arhitektonskih prostora.

 

Zapažen internacionalni debi započinju u Veneciji izlaganjem na Terza Mostra Internazionale di Architettura – Biennale di Venezia projektom I giardini di Tempesta – Rocca di Noale (1985.). Niz nastavljaju drugonagrađenim radom na arhitektonskom natječaju za novu župnu crkvu sv. Mihajla na Lapadu u Dubrovniku (1987.). Ne čekajući priliku za realizaciju arhitektonske ideje, u umjetničkom prostoru galerije 1987. „grade“ i ispituju prostorne ideje „galerijskim“ sredstvima postavljajući autorsku intervenciju u Galeriji Protiron u Splitu naziva Iluminacija prostornog kolaža (priznanje 23. zagrebačkog salona, 1988.). Tim je inicijalnim slijedom nedvosmisleno i javno obznanjena kreativna volja dvojca prema izgrađivanju vlastitih ideja, koji je još i izuzetno skromnim sredstvima jasno postavio visoke kriterije likovne kulture i mogućnosti transgresije trenutačnih i uglavnom neinspirativnih okolnosti rada. Prvom nagradom na natječaju za župnu crkvu sv. Ivana Evanđeliste u Utrinama u Zagrebu (1991.) razmaknuli su margine arhitektonskog promišljanja u odnosu na tipologiju sakralnog sklopa, vješto spajajući lekcije svojih učitelja s jasno deklariranim internacionalnim uzorima.

 

Uslijedio je poziv za nastup na bečkoj izložbi Raumgedanken – Acht Architekten aus Zagreb, Kroatien (1993.) kada su pozvani da unutar kolektiva suvremene arhitektonske prakse cjelovito predstave vlastito zajedničko djelovanje internacionalnoj publici. Uvjerljivu prezentaciju na izložbi potvrdile su još dvije domaće nagrade: jedna od tri jednakovrijedne za interijer crkve sv. Blaža u Zagrebu (1995.) te nagrada 32. zagrebačkog salona za projekt Memorijalnog spomenika palim hrvatskim braniteljima u Livnu (1997.).

 

Projektu dovršetka crkve sv. Ivana Evanđelista vraćat će se iterativno tijekom cijelog niza godina manjim radovima i intervencijama. Odvojeno i samostalno svaki će zapaženo i nagrađeno razvijati vlastite interese nizom projekata: Waldgoni međunarodnim priznanjem „Piranesi“ (1997.) za izvedba poslovno-proizvodne kuće Blitz-film & video distribution, izložbom Svijet iz crteža (2020.) u Oris Kući arhitekture te Uchytil dvjema nagradama, za knjigu Dubrovačke pouke arhitekta Nevena Šegvića Udruženja hrvatskih arhitekata „Neven Šegvić” za teorijski i publicistički rad 2007. i sa suradnicima za Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture 20. stoljeća honoriranu Državnom nagradom za znanost 2009. godine.

 

Višegodišnji periodički napori kulminirali su 2009. godine kada je za realizaciju crkve tandem osvojio Veliku nagradu 44. zagrebačkog salona arhitekture. Projekt je prepoznat još dvjema nominacijama, onom za nagradu Europske unije za suvremenu arhitekturu „Mies van der Rohe” 2008. i za Nagradu „Viktor Kovačić” Udruženja hrvatskih arhitekata 2007. godine. Ishod osvajanja Velike salonske nagrade retrospektivna je izložba Tapiserija u Galeriji Forum realizirana 2020. godine na kojoj je prikazan cjelokupni umjetnički doprinos dvaju autora. Izložbom su uključene sve recentne instalacije, unutarnja uređenja, adaptacije i nagrađeni natječajni radovi koje su autori izvodili kako samostalno tako i u suradnjama.

 

Profesori su poučili generacije mladih studenata odgovornosti prema vlastitoj disciplini te im Udruženje hrvatskih arhitekata zbog cjelokupnog doprinosa arhitektonskoj profesiji iskazuje priznanje nagradama „Viktor Kovačić“ za životno djelo.

 

Melita Čavlović

 

ZA NAGRADU ‘VIKTOR KOVAČIĆ’ ZA NAJUSPJEŠNIJE OSTVARENJE U SVIM PODRUČJIMA ARHITEKTONSKOG STVARALAŠTVA ZA 2021. GODINU NOMINIRANI SU:

 

Dječji vrtić Gornja Stubica | MVA / Mikelić Vreš Arhitekti | Gornja Stubica

fotografija: Jure Živković

 

Ekološka farma crnih slavonskih svinja – Fajferica | SKROZ | Cret Viljevski kraj Donjeg Miholjca

fotografija: Bosnić+Dorotić

 

Providurova palača | Iva Letilović, Igor Pedišić | Zadar

fotografija: Bosnić+Dorotić

 

Sportska dvorana Zlatar Bistrica | Ivan Galić | Zlatar Bistrica

fotografija: Bosnić+Dorotić

 

ZA NAGRADU ‘DRAGO GALIĆ’ ZA NAJUSPJEŠNIJE OSTVARENJE NA PODRUČJU STAMBENE ARHITEKTURE ZA 2021. GODINU NOMINIRANI SU:

 

Kuća dide Marka | Davor Bušnja | Trogir

fotografija: Damir Žižić

 

Kuća P | Miroslav Rajić, Marin Račić | Rasadišća, Grobnik

fotografija: Robert Leš

 

Kuća u Rasnoj | Silvija Pranjić | Rasna, Brestovac

fotografija: Silvija Pranjić

 

Mijena kuće uz more | Antonijela Šeparović Uchytil, Andrej Uchytil | Tudorovica, Vela Luka

fotografija: Andrej Uchytil

 

Stambena zgrada Trnje | MVA / Mikelić Vreš Arhitekti | Zagreb

fotografija: Jure Živković

 

ZA NAGRADU ‘BERNARDO BERNARDI’ ZA NAJUSPJEŠNIJE OSTVARENJE NA PODRUČJU OBLIKOVANJA I UNUTRAŠNJEG UREĐENJA ZA 2021. GODINU NOMINIRANI SU:

 

Amtest | Ivana Ergić, Vedrana Ergić | Zagreb

fotografija: Decker+Kutić

 

Centar za posjetitelje i vidikovci Lonjskog polja | Mia Roth Čerina, Tonči Čerina | Osekovo, Gornje selo

fotografija: Marko Mihaljević

 

Nove gradske stube Ploče | SKROZ | Ploče

fotografija: Marko Mihaljević

 

projekt J28 | Ana Lisonek | Zagreb

fotografija: Ivan Slipčević

 

ZA NAGRADU ‘NEVEN ŠEGVIĆ’ ZA PUBLICISTIČKI, KRITIČKI, ZNANSTVENO‐ISTRAŽIVAČKI I TEORIJSKI RAD NA PODRUČJU ARHITEKTURE ZA 2021. GODINU NOMINIRANI SU:

 

Andrija Rusan | Časopis Oris | Suizdavači: ORIS d.o.o., Oris Kuća arhitekture

fotografija: Damil Kalogjera

 

Antonija Mlikota | Zadar, obnova i izgradnja nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu | Izdavač: Školska knjiga d. d.,Zagreb

fotografija: Marko Mihaljević

 

Leo Modrčin, Lovorka Prpić, Aleksandra Wagner, Sven Sorić | Lebbeus Woods: Zagreb Free Zone Revisited | Suizdavači: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Oris Kuća arhitekture

fotografija: Sven Sorić

 

Maroje Mrduljaš, Idis Turato,Vedran Mimica | Fiume Fantastika – Phenomena of the City / Fiume Fantastika – Fenomeni grada | Izdavač: Sveučilište u Rijeci

fotografija: Hrvoje Franjić