Opis
Knjiga dokumentira svijest o sudbonosnom raskoraku između civilizacijskih želja i motivacija te njihova “sloma“ u našoj tranzicijskoj realnosti, a dokazuje i ono što je čini se, bilo najtužnije u devedesetima: da su svi ambiciozni projekti zapravo apriori bili rađeni sa sviješću o toj diskrepanciji, sa sviješću o svojoj aborativnoj sudbini, o sebi kao neželjenom porodu.
Napetost i anksioznost u tom konfliktu toliko su snažni da sadržaji projekata, umjesto stručnoga, poprimaju fikcijski karakter - ponekad se čini da ih nije pisao urbanist, nego pisac fantastičar, kao da se ne radi o gradovima poput Zagreba ili Zadra, nego o mjestima koja uopće nisu postojala u povijesti, da ih je opisao pisac poput J.L.Borgesa ili Itala Calvina.
Dah fikcijskog u knjizi pojačan je tako što je potpuno izostavljen vizualni dio svih projekata - Mattioni od čitatelja traži da mobilizira vizualnu maštu, onakvu kakvu razbuđuje kad čita literarni tekst, pa tako pisac i čitatelj stupaju u delikatan odnos - postaju suučesnici u građenju vizualnih, ali i zanimljivih literarnih struktura.
Mattioni je podastro zapise, stručne, ali ujedno i dirljivo iskrene i intimne, o svemu što mu se na stručnom planu događalo otkad djeluje u hrvatskoj sredini i stvarnosti. Iščitamo li barem polovicu njegovih tekstova, shvatićemo puno toga o zadnjem desetljeću, i to iz posebna kuta, dokučit ćemo istinu o njemu, njegovu poraznost za sve nas, da nam ono, barem ne u odnosu na ono što je u početku tako razmetljivo obećavalo, nije donijelo ništa doli krv, znoj i suze, a sva je prilika da ćemo u novo desetljeće ući - kako izravno ili neizravno najavljuju Mattionijevi tekstovi - s malo ohrabrujućih argumenata za mirnu budućnost. U tom smislu Mattionijeva je knjiga sjajan portret desetljeća koje je za nama i pesimistička najava desetljeća koje je pred nama.
(Ivica Župan, Slobodna Dalmacija, 27. lipnja 2000.)
Tip projekta |
Pulicistika |
Status projekta |
Realizacija |
Godina projektiranja |
1999 |
Lokacija |
Zagreb
|
Površina |
0 m2 |
|
|