Gradski muzej Sisak već dugi niz godina radi na prezentaciju industrijske baštine grada Siska kao jednog od segmenata bogate kulturno – povijesne i prirodne baštine koje taj grad ima. Nakon procesa deindustrijalizacije koji je zahvatio grad od početka Domovinskog rata, došlo je do velikih problema u njegovu gospodarskom razvoja i funkcioniranju kao urbanog središta. Bilo je potrebno pronaći nova rješenja koja bi mogla barem djelomično nadomjestiti praznine u njegovu razvoju. Industrijska baština se pokazala kao jedna od mogućnosti iskorištavanja u svrhu stvaranja novih vrijednosti grada. Nizom akcija ona uspješno je stavljena na razinu razvojnog potencijala i prihvaćena s viših instanci. Gradski muzej Sisak objavio je kartu industrijske baštine, pokrenuo manifestaciju „Dani industrijske baštine grada Siska“ i osmislio projekt „Info centar industrijske baštine – Holandska kuća“ koji se uspješno realizira sredstvima iz europskog fonda.

 

Holandska kuća, Zagreb

 

Mr. sc. Vlatko Čakširan, ravnatelj Gradskog muzeja Sisak, već 12 godina bavi se istraživanjem industrijske baštine grada Siska, te se aktivno bavi problematikom iskorištavanja takvog tipa baštine u budućem razvoju grada. U tom razdoblju napravio je kartu industrijske baštine grada Siska, pokrenuo manifestaciju Dani industrijske baštine grada Siska i bio inicijatori projekta „Info – centar industrijske baštine Holandska kuća“. Ujedno ima niz tekstova o problematici industrijske baštine Siska te je sudionika nekoliko skupova na kojima je prezentirao tu problematiku. Autor je teksta o stambenoj izgradnji Siska od 1945. do 1965. u katalogu izložbe „Arhitekt Ivo Bartolić - Modernistička arhitektura Siska“. Ujedno je i autor i koautor nekoliko izložbi s temom industrijske baštine – „Gradska munjara Sisak 1907. – 2007“, „70 godina Željezare Sisak“, „Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak 1971.- 1990.“, „Književna nagrada Željezare Sisak 1976. – 1990.“ i „Gutlja jedan, ali vrijedan. Segestica Sisak 1917. – 2017.“.

 

 

 

Idis Turato: Pozdravi i proizvodi iz industrijske bašte

Promijenjeni uvjeti rada, nove tehnologije i otvorena mreža globalnih migracija uvjetovali su stanje unutar kojeg je moguće drugačije shvaćanje i upražnjavanje rada, odmora i dokolice. Globalni mediji, nove tehnologije, umjetna inteligencija i share-ekonomija ubrzavaju socijalne i ekonomske procese te traže od gradova nedvosmislene i jasne odgovore o uvjetima i prostornim mogućnostima proizvodnje, stanovanja i turizma. Drugačija vjerovanja, novi društveni i politički konsenzusi otvaraju mogućnost da napušteni prostori rada, proizvodne, skladišne i lučke infrastrukture postanu platforme nove urbane reinvencije. Projekt Europske prijestolnice kulture, Rijeka ECOC 2020 Port of Diversity prilika je da se testiraju nove mogućnosti drugačijeg pogleda na život u gradu, ispitaju mreže i sustavi nove proizvodnje i rada u urbanim centrima te uvede turizam kao kontinuirani i gotovo nevidljivi društveni moderator urbanih migracija kao novi kod i program za kontinuiranu promjenu gradskog života i njezine kulture.

Idis Turato (1965.) diplomirao je, magistrirao te doktorirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Stalni je profesor na AF Zagreb, a gostujući profesor na Arhitektonskim fakultetima u Beogradu, Ljubljani i Splitu. 1992. godine otvara biro Randić-Turato sa Sašom Randićem, a 2009. osniva Arhitektonski biro Turato. Dobitnik je četiri nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata Viktor Kovačić te nagrada Drago Galić, Vladimir Nazor i Piranesi Award. Devet njegovih projekata bilo je nominirano za Mies van der Rohe Award. Predstavljao je Hrvatsku na 10. i 12. Bijenalu arhitekture u Veneciji. Dio je tima koji je razvio koncept programa “Port of Diversity” - Rijeka europska prijestolnica kulture 2020.  te voditelj jednog od flagshipova unutar projekta “Sweet & Salt”. Posljednje četiri godine u intenzivnom tjednom kontinuitetu objavljuje autorske tekstove, osvrte i komentare prostorno inspiracijske tematike na svom blogu na stranici www.idisturato.com. 

 

 

Marko Sančanin i Azra Suljić:Turistički potencijali industrijske i rudarske baštine Raše i Labina

 

 

Industrija Istarskih ugljenokopa Raša obuhvaća impresivan tehnološki krajolik koji se proteže na oko 200 km2 nadzemnog pejzaža današnje istočne Istre i preko 14km podzemnih rudarskih potkopa. Povijesna slojevitost preko 400 godina rudarenja, mjerilo i spomenička vrijednost materijalnih ostataka, tehnička inventivnost napuštenih postrojenja i visok standard rudarskih naselja, tehnološka i kulturna prožetost rudarstva i nematerijalne baštine lokalnog stanovništva te nesvakidašnja prostorna i ambijentalna kvaliteta industrije i mediteranskog krajolika; sve su to kvalitete koje gotovo školski ilustriraju potencijale za kvalitetan kulturni turizam. Ipak prošlo je preko 20 godina od zatvaranja zadnje jame u Tupljaku, a na području općina  današnje Labinštine situacija se jedva pomakla sa mrtve točke. Iako se za bivšu industriju počeo vezivati, u Hrvatskoj još nedovoljno jasan, termin baština, najčešće se nedostatak financijskih sredstava navodi kao ključan razlog neaktivnosti i nedostatka političke volje. Ili je po srijedi ipak nedostatak vizije i nesposobnost da se budući razvoj, posebno turizma, sagleda kroz neiskorištene resurse industrijskog naslijeđa?

 

Kroz kombiniranu formu razgovora sa paralelnim projekcijama Azra Suljić i Marko Sančanin napravit će refleksiju na 20tak godina aktivne uključenosti u baštinske projekte u Labinštini. Posebno će se osvrnuti na slučaj još uvijek nezaštićenog naselja Raša – jedinog cjelovito sačuvanog primjera urbanizma i arhitekture Gustava Pulitzer Finalia te Labinske knjižnice – uspješnog primjera prenamjene bivše upravne zgrade rudnika u javnu i kulturnu namjenu.

 

 

AZRA SULJIĆ, dipl. ing. arh,  (Zagreb 1970.) g. u. diplomirala 1995. g. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.  Radi na doktorskoj disertaciji na doktorskom studiju Arhitektura i urbanizam na AF u Zagrebu.

Od 1995. do 1998. zaposlena na Zavodu za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.

Od 1998. partner u arhitektonskom uredu ASK atelier. Glavno područje djelovanja ureda određeno je temeljem licenci za rad na kulturnim dobrima i u području prostornog planiranja.

Od 2010-2011. član Izvršnog odbora Društva arhitekata Zagreba

Kroz dvadesetogodišnju praksu i poslijediplomski studij na području graditeljskog nasljeđa stekla je teorijsko i praktično znanje vezano uz tematiku prenamjene brownfield lokacija.

Sudjelovala je u izradi više projekata i studija te je voditelj izrade studija i urbanističkih planova uređenja vezanih uz tematiku područja, kao što su npr., prenamjena napuštene rudarske arhitekture i infrastrukture na području Labinštine, kompleksa tvornice Badel u Sesvetama, prenamjene sustava kamenoloma kod Orahovice u turističke i sportske sadržaje i sl.

 

MARKO SANČANIN, dipl. ing. arh. (Zagreb, 1975.) studirao je političke znanosti i arhitekturu, diplomirao je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 

2000. godine osniva Platformu 9,81 i – neprofitnu organizacije koja je istraživala prostorne posljedice kulturne, ekonomske i političke tranzicije i bavila različitim oblicima arhitektonskog i urbano - kulturnog aktivizma. 

Od 2012. djeluje kao free-lance arhitekt, umjetnik, kritičar kulture i arhitekture te autor i suradnik na projektima u polju kulture.