Iranska arhitektura obuhvaća niz karakterističnih arhitektonskih stilova razvijenih na području Irana i regije pod njegovim kulturnim utjecajem tijekom približno 5000 godina. Danas su njezini reprezentativni primjeri rasprostranjeni od Mediterana do sjeverne Indije, odnosno od Kavkaza do obala istočne Afrike. Prostor Irana oduvijek je bio sjecište različitih kulturnih utjecaja, od Sredozemlja do Dalekog Istoka, kojima je tijekom svoje duge povijesti bilo izloženo i iransko graditeljstvo. Rana povijest iranske arhitekture oblikovala se pod utjecajem starih civilizacija (Mezopotamije, Grčke, Egipta i Indije), a uzlet je doživjela u ahemenidskom periodu kada nastaje i prvi originalni staroiranski stil. Novi uspon bilježi tijekom partskog i sasanidskog perioda kada su ustanovljeni novi arhitektonski standardi koji će snažno utjecati na bizantsko i islamsko graditeljstvo u srednjem vijeku. Islamska arhitektura koja se u Iranu razvija od 8. stoljeća nezamisliva je bez iranskoga antičkog graditeljskog naslijeđa oblikujući sintezu kojoj duguje neka od svojih najveličanstvenijih umjetničkih ostvarenja.

Ciklus predavanja o iranskoj arhitekturi zamišljen je kao tribina od tri tematska predavanja od kojih su dva posvećena upoznavanju s karakteristikama i tipologijom različitih graditeljskih stilova iz iranske arhitekture islamskog perioda, dok je posljednje posvećeno povijesnome razvoju i ulozi trga u iranskom urbanizmu.

1. IRANSKA ARHITEKTURA SELDŽUČKOG PERIODA /11. i 12. stoljeće/(28. travnja 2016.)

Seldžuci, turkijsko nomadsko pleme izvorno s istoka Aralskog jezera, u 11. stoljeću stvara veliku i snažnu državu na području od središnje Azije do Palestine i Anadolije. Pokreću projekt kulturne obnove. Oblikujući graditeljsku sintezu, susreću se s dva tradicionalna graditeljska izvorišta, islamskom tradicijom začetom u Arabiji te antičkom i ranoislamskom arhitekturom Irana i Iraka, koja postupno u islamsku arhitekturu uvodi elemente perzijskog antičkog graditeljstva, kao što su čaharbag /četverodjelni vrt/, čahartak /paviljon otvoren četirima lukovima s kupolom oslonjenom na trompe/ i ejvan /bačvasto nadsvođen portal/. Trompa se u 10. stoljeću usložnjava u oblik "1 nad 3 niše" što tvori osnovni oblik daljnjeg usložnjavanja trompe u mukarnas, na zapadu zvani stalaktitni, svod.

Džuma džamija u Isfahanu, remek djelo seldžučke i islamske arhitekture, ustanovljava niz inovacija standardizirajući iranski oblik džamije i drugih javnih građevina. Džamija je natkrivena nizom različitih inovativno konstruiranih kupola nad poljima hipostilne dvorane od kojih neke anticipiraju razvoj gotičkih rebrastih i modernih štapnih konstrukcija. 

Naročiti uzlet u složenosti uzorka islamska dekoracija doživljava u seldžučkom periodu. Na pročeljima grobnica nalazimo uzorke razvijene peterostrukom simetrijom koji koincidiraju suvremenim kristalografskim otkrićima aperiodičnih opločenja. 

Mr. sc. SENAD NANIĆ, dipl.  ing. arh., ovlašteni arhitekt, rođen je 1966. u Zagrebu, gdje je 1993. diplomirao na Arhitektonskom fakultetu. Magistrirao je filozofiju znanosti 1996. na Međunarodnom institutu za islamsku misao i civilizaciju (International Institute of Islamic Thought and Civilization) u Kuala Lumpuru. Kao arhitektonski projektant zaposlen je u Istanbulu i Sarajevu, a od 1999. u Zagrebu u Arhitektonskom studiju d.o.o. Potpisuje više od 80 projekata s više od 50 ostvarenja u rasponu od urbanizma, preko javnih, poslovnih i stambenih građevina do interijera i zahvata na spomenicima kulture. Autor je drugonagrađenog idejnog rješenja Islamskog centra u Sisku. Izlagao je na izložbama godišnjih realizacija Udruženja hrvatskih arhitekata. Autor je i koautor četiri knjige i više od 80 znanstvenih, stručnih i popularizacijskih članaka i eseja iz područja filozofije znanosti, povijesti i teorije islamske arhitekture i umjetnosti te društvene i manjinske problematike. Urednik je osam knjiga i stručni savjetnik dva dokumentarna filma manjinske tematike. Održao je predavanja iz islamske arhitekture i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Rijeci te na Međunarodnom Univerzitetu Sarajevo (International University Sarajevo). Profesor je islamske kulture i civilizacije u zagrebačkoj Islamskoj gimnaziji od 2001. Potpredsjednik je Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod gdje je bio predsjednik od 2001. do 2014. Član je redakcije Behara, časopisa za kulturu i društvena pitanja gdje objavljuje kolumnu Multimonolog. Pohađa mentorsku godinu doktorskog studija Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.

2. NAJLJEPŠIH 10 TRGOVA U IRANU (6. svibnja 2016.)

DELARAM NAFISI, ing. urbanizma, rođena je 1987. u gradu Mašhadu (Iran). Godine 2009. diplomirala je urbanizam na Sveučilištu Azad u Mašhadu. Potpisnica je nekoliko projekata u svome rodnom gradu od kojih se izdvaja projekt uređenja pješačkoga koridora ulice Mirza Kučak Han. Od 2010. g. živi i radi u Hrvatskoj gdje surađuje s različitim hrvatskim firmama i arhitektonskim uredima. Trenutno je zaposlena kao članica koordinacije i organizacije na izradi projekta «Hotel Zlatni Jelen». Pohađa poslijediplomski doktorski studij na Ahitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

3. ARHITEKTURA SAFAVIDSKE PERZIJE (13. svibnja 2016.)

Dr. sc.ZLATKO KARAČ, mag. ing. arh., rođen je u Vukovaru 1961., diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1987. gdje je i doktorirao. Znanstveni je savjetnik i docent na Katedri za urbanizam AF u Zagrebu. Predavao je na Građevinskom i Šumarskom fakultetu, na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, a trenutno predaje i na Filozofskom fakultetu te na nekoliko doktorskih studija. Prodekan je za znanost na AF i član Senata Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se urbanističkim i prostornim planiranjem, posebno konzervatorskom problematikom i zaštitom baštine te poviješću hrvatske arhitekture i urbanizma. Objavio je više od 430 znanstvenih, stručnih i popularizacijskih radova među kojima su knjige, poglavlja u zbornicima i monografijama, enciklopedijski tekstovi, članci i priopćenja na znanstvenim skupovima. Laureat je godišnje 'Državne nagrade za znanost' 2012. Bio je voditelj nakladništva AF, uredio je brojne udžbenike i knjige s područja arhitekture i glavni je urednik znanstvenog časopisa 'Prostor'. Projekti su mu nagrađivani i otkupljeni na javnim natječajima. Izlagao je na Zagrebačkom salonu, Izložbi godišnjih realizacija UHA-e i dr. Aktivan je u nekoliko stručnih udruga (arhitekata, arheologa, povjesničara umjetnosti i konzervatora); bio je član Stručnog savjeta UHA-e,  član ekspertnih konzervatorskih i urbanističkih povjerenstava, uz ostalo Hrvatskog vijeća za kulturna dobra i Povjerenstva za ocjenu arhitektonskih projekata Grada Zagreba. Ovlašteni je arhitekt HKA.