"Caracoles comerciales", kako se ovi trgovački centri običavaju generički nazivati (''caracol'' doslovno znači ''puž''), vrlo su čileanski arhitektonski fenomen. Između 1974. i 1983. izgrađeno je ukupno 46 takvih objekata, 26 u Santiagu, a ostatak raspršen po 17 gradova u zemlji. Najvjerojatnije temeljeni na projektu muzeja Guggenheim u New Yorku, ove građevine nastoje povezati niz uspinjućih razina s pješacima na ulici pomoću uzlazne kružne rampe, no umjesto umjetničkih radova na obodnim zidovima nailazimo samo na malene komercijalne prostore. 

 

Ovaj arhitektonski eksperiment možda je jedan od najzanimljivijih recentnih fenomena u čileanskoj arhitekturi, ali unatoč tome akademska ga je zajednica ignorirala. Ovaj nedostatak interesa mogao bi se objasniti očitim osjećajem neuspjeha koji je pratio eksperiment tijekom godina. Tipologija ''puža'' nikad se nije uspjela oporaviti od dolaska trgovačkih centara u grad ranih 1980-ih i načina na koji se grad počeo razvijati pod utjecajem sve raširenije upotrebe automobila. ''Caracoles'' su projektirani kao pješački doživljaj, povezujući njihov interijer izravno s razinom ulice i protokom ljudi. 

 

No možda glavni razlog zašto je teško obratiti značajniju pozornost na ove građevine leži u njihovoj naizglednoj banalnosti. Razdoblje u kojem su se ti projekti razvijali poklapa se s prvom fazom Pinochetove diktature, jednim od najtragičnijih i najkrvavijih razdoblja čileanske povijesti. Stoga, ako trgovački centar simbolizira trijumf neoliberalnog grada potaknutog Pinochetovim ekonomskim reformama, ''caracoles'' izgleda predstavljaju posljednju kariku u prekinutom gradu koji se nikada nije uspio ponovno uspostaviti.

 

- Cristóbal Palma, iz teksta najave

 

 

Više Cristóbalu Palmi: http://cristobalpalma.com/