1. predavanje iz 7. ciklusa Sekcije za arhitektonsko naslijeđe Bastionske utvrde održano je u četvrtak 24. siječnja 2013. u 18 sati u Društvu arhitekata Zagreba, gdje je predavanje Karlovac – mogućnosti restitucije bastionskog sustava, održao Stjepan Lončarić.
Sažetak:
Karlovac – mogućnosti restitucije bastionskog sustava
Stjepan Lončarić d.i.a., predsjednik Nacionalne Udruge za Fortifikacije, član International Fortress Councila Utrecht
Konzervatorska praksa na području Hrvatske započela je inicijativama tijekom 18. i 19. stoljeća iz tadašnjeg središta monarhije. Primarni interes bio je prostor Jadranskih obala, s naglaskom na antičke rimske ostatke. Još uži interes bio je fokusiran na vrhunsku kamenu plastiku, sa svrhom opremanja carske zbirke u Beču. Ovo razdoblje do kraja Habsburške monarhije dobro je obrađeno , njegovi glavni akteri rade u okviru svjetskih trendova, koje i sami suoblikuju. Djeluje se na kopanju arheologije Salone, obnovi Dioklecijanovog akvedukta, Pulske arene, srednjovjekovnog, ali i kamenog Kolomanovog zvonika u Zadru i slično.
Usporedno, sve do 1881. funkcionira sustav Vojne granice, tajan za javnost, unutar koga je utvrđeni Karlovac jedna od važnih točaka. Ovaj upravni i logistički centar Hrvatske vojne granice središte je izvrsno organiziranog prostora u funkciji obrane monarhije.
Upravo suprotno od Salone i drugih Jadranskih lokaliteta u Hrvatskoj koji su dobili javnu i najstručniju konzervatorsku pažnju iz središta monarhije u vremenu opće europskog intelektualnog interesa za antiku, koji je bio bitno pojačan na hrvatskoj obali činjenicom povlačenja habsburške uprave s bitnih dijelova apeninskog poluotoka, pa je radi toga valjalo nadoknaditi na novim posjedima (od 1797., s prekidom francuske uprave) – bivšim posjedima Venecije – npr. Dalmaciji i Istri; obrambeni sustavi Karlovca i cjeline Vojne granice su ostali pod velom vojne tajne sve do Domovinskog rata.
Je li vojna funkcionalnost i tajnovitost Karlovca (pa i s cijelim generalatom – od Karlobaga do Žumberka) prouzročila izuzetno malo bavljenje istraživača sve do Domovinskog rata? Je li isto uvjetovalo da je Studija IPU-a iz 1979. i osamdesetih o Karlovačkoj zvijezdi obrađivala samo sadržaj zvijezde, tj. građevni fond, a ne zvijezdu samu, naime sustav utvrđenja? Je li skrivanje stratišta iz tijeka 2.s.r. utjecalo na izvođenje komunalnih radova sve od tada, pa do naših dana, u suprotnosti s konzervatorskom logikom?
Na kraju: je li sve to skupa utjecalo na lokalni većinski stav koji je potpuno suprotan sadašnjim europskim trendovima u vrednovanju i konzervatorskom bavljenju sličnom materijom?
Slavonski Brod - Tvrđava , konzervatorske studije i obnova kapele sv. Ane
prof. Zlatko Uzelac, pomočnik ministrice kulture Republike Hrvatske (sažetak teme pripremio koordinator ciklusa, Stjepan lončarić d.i.a.)
Konzervatorsko - urbanistička problematika važnog i golemog lokaliteta tražila je pristup koji do tada nije bio razvijen i primjenjivan u hrvatskoj konzervatorskoj praksi. Prostor teško devastirane Tvrđave obuhvaća oko 40 ha uz najuže središte grada. Od svog početka postojanja Tvrđava je u pravilu nepristupačna civilima, a devastacije su nastale u cijeloj skali različitosti: od djelomično promišljenih "unapređenja" kasne carske vojne uprave i JNA, do ratnih razaranja kroz 2.s.r. i Domovinski rat. Razaranja su nastala i svjesnim, ideološkim uklanjanjem kipova zaštitnika i kapele sv. Ane , gradnjom niza novih objekata u vrijeme JNA, od kojih su neki izuzetno veliki. Uništavanje strukture izvođeno je i putem zatrpavanja opkopa građevinskim otpadom - od posljedica teških zračnih bombardiranja grada u 2.s.r., a tako i građevinskim otpadom , koji je posljedica potresa grada u ranim šezdesetim godinama.Vojne vježbe unutar ovog prostora , iza 1918. prouzročile su izgradnju uskotračne željeznice i bušenja zidova. Oporavak grada iza potresa izgradio je nove prometnice preko Tvrđave i uz njih smjestio najznačajnije zgrade svog doba. Područja Tvrđave odsiječena prometnicom gube identitet. Izravno povezano s Tvrđavom , najuže središte grada, izuzetno teško stradalo posebno zračnim bombardiranjima 2.s.r. postaje gradilište za "modernističke " zgrade.Prostorno, tu se nastavlja čudan suživot ostataka bivšeg uglavnom historicističkog gradskog tkiva sa nizom uvijek praznih parcela - posljedica bombardiranja, gdje su do tada stajale "gradotvorne" zgrade i građevnih intervencija u obnovi grada nakon ovih razaranja. Modernističke arhitektonsko - urbanističke intervencije su neki puta i visoke oblikovne kvalitete, no sve su u funkciji oblikovanja "budučnosti", mimo ranijih poviesnih slojeva. Ovime je Tvrđava i historicističko tkivo grada, na mnogo starijoj matrici, unatoč formalnoj zaštiti spomenika kulture, bilo "osuđeno" na propast. U tom smjeru često djeluju i recentni arhitektonski zahvati nakon Domovinskog rata u gradskom tkivu na staroj matrici, koji svojom prisutnošću (veličinom, položajem, bitno prevelikom izgrađenošću), makar što su neki nagrađivani arhitektonskim nagradama, smanjuju homogenost i vrijednost formalno zaštičene povijesne cjeline..
U tim okolnostima valjalo je u vremenu ponovnog traženja identiteta grada, potvrđivanja kontinuiteta , na osnovi svih povijesnih slojeva osmisliti i početi provoditi optimalni koncept.
Djelovanje je obuhvatilo od istraživanja o vremenu nastanka matrice povijesnog grada, preko studija o samoj Tvrđavi , njenim objektima, prometu, odgovarajućoj obnovi dijelova povijesnog grada, do obnove opkopa, dijelova utvrda, zgrada i simbolički važne potpune rekonstrukcije (iz temelja) samog središta sustava - kapele sv. Ane - iz čijeg središta se zrakasto šire projektne osi povijesne cjeline u kojoj polako nastaje novo (homogenije) središte grada Slavonskog Broda.
7. ciklus predavanja o obnovi arhitektonskog naslijeđe Bastionke utvrde nastao je u organizaciji Sekcije Arhitektonsko naslijeđe Društva arhitekata Zagreba.
Voditelj ciklusa je Stjepan Lončarić, dia.
Predavanja su uvrštena u program Stalnog stručnog usavršavanja Hrvatske komore arhitekata i boduju se s tri (3) boda.
Predavači
Petrić, Ksenija, Autor programa
Ksenija Petrić dipl. ing. arh., viša stručna savjetnica konzervatorica
Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Zagrebu
ksenija.petric@min-kulture.hr
Rođena 1956. godine u Splitu, osnovnu i srednjoškolsku naobrazbu stekla u Zagrebu. Diplomirala 1980. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stručni ispit položila 1982. godine. Apsolvirala poslijediplomski studij AF Graditeljsko naslijeđe (god. 1981-83), a 1990. g. završila stručno usavršavanje s područja arhitektonske konzervacije (ARC 90) u međunarodnom centru ICCROM u Rimu.
Od 1981. g. stalno zaposlena u konzervatorskoj službi, u tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, kasnije Konzervatorskom odjelu u Zagrebu Ministarstva kulture gdje radi na različitim poslovima zaštite i obnove graditeljskog naslijeđa : na vođenju upravnog postupka i konzervatorskog nadzora, na terenskim istraživanjima, evidenciji stanja, valorizaciji i pripremi dokumentacije za kulturna dobra te na izdavanju smjernica i mjera zaštite. U funkciji voditelja projekta radila na izradi konzervatorskih studija za zaštitu povijesnih cjelina malih gradova, seoskih naselja i pojedinačnih graditeljskih sklopova. U suradnji s interdisciplinarnim timom izradila elaborate konzervatorske dokumentacije za prostorne i urbanističke planove posebno planove područja posebne namjene (NP Plitvička jezera i PP Lonjsko polje) uz razvijanje konzervatorske metodologije obrade i analize prostora.
Radove publicira u stručnoj literaturi, sudjeluje s predavanjima na simpozijima u zemlji i inozemstvu te na radionicama o obnovi baštine. Posebno aktivna u promicanja ideje zaštite kulturne baštine u lokalnim zajednicama organizacijom izložbi, predavanjima, prezentacijom projekata i sl.. Zadnjih godina angažirana na unaprijeđenju zaštite i obnove drvene tradicijske arhitekture. Koautor je „Priručnika za obnovu posavske tradicijske drvene kuće“
U okviru godišnjih izložbi ostvarenja hrvatskih arhitekata prezentirane su realizacije obnove na kojima surađuje kao konzervator – koautor : Rekonstrukcija zgrade nekadašnjeg mlina vodenice – Mlinica Brajković – Orešković na Majerovom vrilu u Sincu (Izložba Realizacije 2003., Nominacija za nagradu „Viktor Kovačić“, Čovjek i prostor broj 07-08. 2004.) i Rekonstrukcija tradicijske pilane na vodeni pogon u NP Plitvička jezera, (Izložba Realizacije 2004. Čovjek i prostor, broj 03-04 2005).
Za konzervatorski rad odlikovana 1997. g. Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Perušić, Mladen, Autor programa
Uže područje rada:
Konzervatorski projekti i konzervatorski nadzori nad radovima obnove kulturnih dobara
Mladen Perušić (1944.) arhitekt. Diplomirao je 1969. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje je bio asistent na katedri za Povijest arhitekture i umjetnosti 1970.-1978. Studirao je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu 1967.-71.
Voditelj grupe i projektant u birou 1970.-1990.
U Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu od 1991.-2010. načelnik odjela za konzervatorsko-projektnu dokumentaciju gdje je izrađivao konzervatorske projekte i vodio obnove nepokretnih kulturnih dobara.
Bio je voditelj Posebne komisije, Ministarstva kulture, za popis i procjenu ratnih šteta na spomenicima kulture sa sjedištem u Zagrebu, (sz Hrvatska) 1991.-1995.
Popis referentnih radova
Izvedeni projekti: Veslački centar na ršc Jarun za Univerzijadu 1987.: regatna staza, zgrade, gledališta i parter sz dijela centra, osnovna škola Malešnica 1989. Društveni dom (sada Mala scena) i klub Medveščak i dr.
Obnove kulturnih dobara: sakralni; Remete, Gračani, Ksaver, Stenjevec, Brezovica, Lučko, Podsused, Odra, Sesvete, Kašina, Vugrovec, Markuševec, Granešina, Preobraženska, ...
Razno: Umjetnički paviljon, Botanički vrt, Pravni fakultet Nazorova, Vila Pongratz, Mikulići, obnova 114 pročelja u Zagrebu.
Urednik i suautor 2. knjige edicije Sveučilište i grad: Izložbeni paviljon u Botaničkom vrtu, 2007. i u 3. knjizi - Arhitektonska povijest zgrade Sveučilišta 1856.-1956., Kapela sv. Martina u Podsusedu u zborniku župe i dr.
Društvo
