Za poseban doprinos u području povijesti zagrebačke arhitekture promovirani su:

Urednica emisija na Trećem  programu Hrvatskog radija kroz koje kritički progovara o aktualnim, gorućim temama  vezanim za arhitekturu, urbanizam i zaštitu spomenika grada Zagreba. Autorica brojnih  kontinuiranih priloga povijesti urbanog razvoja Zagreba od 19. stoljeća do danas, među kojima je najistaknutija knjiga ''Zelena potkova u Zagrebu'' za  koju je autorica dobila nagradu Grada Zagreba.  -  povjesničarka umjetnosti dr.sc.  Snješka Knežević.

Istaknuti kritičar i teoretičar arhitekture, koji podupire tezu o kontinuitetu zagrebačkog modernizma od  Umjetničkog paviljona do MSU kao autor  prvog arhitektonskog vodiča Zagrebom. Dobitnik nagrad Neven Šegvić za publicistički, kritički, znanstveno istraživački i teorijski rad arhitekt Aleksander Laslo.

Povjesničar arhitekture, esejist i slikar, osobito usmjeren na povijest i teoriju sakralne arhitekture i naravno autor velikog broja sakralnih objekata, studija, eseja, kritika. Autor  nezaobilazne knjige „Hrvatska arhitektura između dva rata“ - temeljnog djela za upoznavanje hrvatske moderne dr. sc. Tomislav Premerl.

Za poseban doprinos zagrebačkoj arhitekturi na polju projektiranja:

Govorimo li prostoru i edukaciji  nailazimo na nezaobilazno ime vezano za problematiku odgoja i obrazovanja kako u teorijskom tako i u praktičnom arhitektonskom radu. Autoričin rad karakterizira niz realiziranih objekata od jaslica do fakulteta u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima. Za značajna znanstvena postignuća u planiranju, programiranju i projektiranju zgrada za odgoj i obrazovanje i njihovu primjenu u praksi, nagrađena je Nagradom grada Zagreba, profesorica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu – prof.dr.sc. Hildegard Auf Franić.

Arhitektonska kompozicija, interijer i projektiranje nekoliko riječi koje povezujemo s karizmatičnom pojavom  u zagrebačkoj arhitekturi. Autor Kuće s 6 istih prostorija koja je predstavila Hrvatsku na Bijenalu u Veneciji - Prof. Ivan Crnković.

Za kulturno stvaralaštvo u području arhitekture odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Iz kolaža grada na koji je po svom povratku iz Amerike uvelike utjecao, spomenimo nekoliko markera grada NSB, Krematorij, Cibona, ETF, Eurotower - prof. dr. Marijan Hržić.

Sveučilišni profesor, projektant, urbanist, kritičar i teoretičar arhitekture i urbanizma, autor vrijednog, ali nažalost  nerealiziranog GUP-a iz 1971. Arhitekt koji je  zadužio zagrebačku stanogradnju kroz svoje projekte i pedagoški rad, akademik – Branko Kincl.

Za poseban doprinos arhitektonskoj teoriji i publicistici:

Dobitnik brojnih nagrada i priznanja za arhitekturu i umjetnost,  nagrade Neven Šegvić  za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture , urednik prvog on-line magazina za arhitekturu, umjetnost i dizajn – teoretičar arhitekture, arhitekt i umjetnik Vladimir Mattioni.

Nadaren pregovarač, izniman arhitekt  i teoretičar, direktor arhitektonskog časopisa , idejni začetnik i kreator Dana koji su velikim imenima svjetske arhitekture privukli kroz 13 godina postojanja  50-ak tisuća posjetitelja, nezaobilazno ime u području populariziranja svjetske arhitekture i arhitektonske teorijske misli  u Hrvatskoj, ime koje predstavlja profesionalizam i kompetenciju – drugo ime za Oris  arhitekt  Andrija Rusan.

Za poseban doprinos vrednovanju arhitektonskog naslijeđa:

Praksom vidljivom kroz brojne projekte, istakli su se i radom u sekciji za arhitektonsko naslijeđe DAZ-a kroz 30-ak kontinuiranih predavanja i diskusija. Promovirajući Arhitektonsko naslijeđe istraživanje, prenamjenu, projektiranje, valorizaciju  i dokumentaciju, odlučili su se za izbor i promociju pozitivnih  primjera obnove i konzerviranja:

Voditeljica projekata, radi na izradi konzervatorskih studija za zaštitu povijesnih cjelina malih gradova, seoskih naselja i pojedinačnih graditeljskih sklopova, posebno drvene tradicijske arhitekture.

Radila je i konzervatorske dokumentacije za prostorne i urbanističke planove Plitvičkh jezera i Lonjskg polja. Viša stručna savjetnica konzervatorica u Ministarstvu kulture, pri Konzervatorskom odjelu u Zagrebu - mr.sc. Ksenija Petrić.

Arhitekt, povjesničar umjetnosti i arheolog, niz godina posvećen  konzervatorskim radovima na obnovi kulturnih dobara među kojim je rad na obnovi paviljona u Botaničkom vrtu i  te na Umjetničkom paviljonu čija izložba će biti otvorna početkom lipnja. arhitekt Mladen Perušić.

Predavači

Kincl, Branko, Autor

Ksenija Petrić dipl. ing. arh., viša stručna savjetnica konzervatorica Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Zagrebu ksenija.petric@min-kulture.hr Rođena 1956. godine u Splitu, osnovnu i srednjoškolsku naobrazbu stekla u Zagrebu. Diplomirala 1980. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stručni ispit položila 1982. godine. Apsolvirala poslijediplomski studij AF Graditeljsko naslijeđe (god. 1981-83), a 1990. g. završila stručno usavršavanje s područja arhitektonske konzervacije (ARC 90) u međunarodnom centru ICCROM u Rimu. Od 1981. g. stalno zaposlena u konzervatorskoj službi, u tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, kasnije Konzervatorskom odjelu u Zagrebu Ministarstva kulture gdje radi na različitim poslovima zaštite i obnove graditeljskog naslijeđa : na vođenju upravnog postupka i konzervatorskog nadzora, na terenskim istraživanjima, evidenciji stanja, valorizaciji i pripremi dokumentacije za kulturna dobra te na izdavanju smjernica i mjera zaštite. U funkciji voditelja projekta radila na izradi konzervatorskih studija za zaštitu povijesnih cjelina malih gradova, seoskih naselja i pojedinačnih graditeljskih sklopova. U suradnji s interdisciplinarnim timom izradila elaborate konzervatorske dokumentacije za prostorne i urbanističke planove posebno planove područja posebne namjene (NP Plitvička jezera i PP Lonjsko polje) uz razvijanje konzervatorske metodologije obrade i analize prostora. Radove publicira u stručnoj literaturi, sudjeluje s predavanjima na simpozijima u zemlji i inozemstvu te na radionicama o obnovi baštine. Posebno aktivna u promicanja ideje zaštite kulturne baštine u lokalnim zajednicama organizacijom izložbi, predavanjima, prezentacijom projekata i sl.. Zadnjih godina angažirana na unaprijeđenju zaštite i obnove drvene tradicijske arhitekture. Koautor je „Priručnika za obnovu posavske tradicijske drvene kuće“ U okviru godišnjih izložbi ostvarenja hrvatskih arhitekata prezentirane su realizacije obnove na kojima surađuje kao konzervator – koautor : Rekonstrukcija zgrade nekadašnjeg mlina vodenice – Mlinica Brajković – Orešković na Majerovom vrilu u Sincu (Izložba Realizacije 2003., Nominacija za nagradu „Viktor Kovačić“, Čovjek i prostor broj 07-08. 2004.) i Rekonstrukcija tradicijske pilane na vodeni pogon u NP Plitvička jezera, (Izložba Realizacije 2004. Čovjek i prostor, broj 03-04 2005). Za konzervatorski rad odlikovana 1997. g. Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Vladimir Mattioni (1943.), arhitekt i umjetnik. Član post-konceptualnog umjetničkog para Verbumprogram od 1974. Sa Verbumprogramom je izlagao na brojnim izložbama u domaćim i inozemnim galerijama i muzejima. Kao autor ili urednik objavio je više od četrdeset knjiga i publikacija iz umjetnosti i arhitekture. Od 1975. kontinuirano je objavljivao članke u stručnim časopisima. Član nakladničkog savjeta udruge hrvatskih arhitekata 1992.-1995. i 2000.-2004.; član redakcije časopisa Čovjek i prostor 1993.-1995.; urednik prvog on-line magazina za arhitekturu, umjetnost i dizajn urbanizam.net 2001.-2002.; od 2006. urednik je Projekta, magazina za arhitekturu, graditeljstvo, dizajn i umjetnost. Dobitnik je nagrada i priznanja za arhitekturu i umjetnost, među kojima posebno mjesto imaju nagrade «bio 6» i «bio 7» za grafičke kolekcije Verbumprogram te nagrada UHA za arhitektonsku publicistiku 2007. godine.

Rođen u Zagrebu 5. XI. 1939. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1969., gdje je i obranio doktorsku disertaciju (Hrvatska moderna arhitektura između dva rata – nova tradicija) 1985. godine. Predaje na Teološkom studiju Družbe Isusove, Filozofskom fakultetu Družbe Isusove i na doktorskom studiju Akademije likovnih umjetnosti. Član je vijeća doktorskih studija i mentor na Filozofskom fakultetu za povijest umjetnosti i na Arhitektonskom fakultetu. Radio kao urednik za arhitekturu i likovnu struku u raznim časopisima te je kao samostalni projektant izveo više arhitektonskih djela i konzervatorskih zahvata na povijesnim sakralnim objektima. Autor je i glavni urednik nekoliko stručnih knjiga te je sudjelovao na više kritičkih arhitektonskih izložbi i samostalno izlagao vlastite crteže i pastele.

Rođen 18. listopada 1950. godine u Celju u Sloveniji, nakon osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja diplomirao je 1976. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Do 1995. godine bio je glavnim projektantom u nekoliko zagrebačkih arhitektonskih ureda, a u razdoblju od 1981. do 1988. godine i vanjskim asistentom na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. U razdoblju od 1995. do 2006. godine bio je stručnim savjetnikom te pomoćnikom pročelnice u zagrebačkom Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode, a potom, do danas, višim stručnim savjetnikom pročelnice u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj grada. Aleksander Laslo bio je povremenim gostujućim predavačem na diplomskom i doktorskom studiju Graditeljskog naslijeđa te Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta, ali i na diplomskom studiju Graditeljskog naslijeđa na Povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Zadužio nas je znanstvenim interesom i istraživanjima s područja hrvatske arhitekture kasnog 19. stoljeća, s posebnim doprinosom na području hrvatske arhitekture 20. stoljeća. Za njim ostaju bezbrojni konzervatorski elaborati, kategorizacije, valorizacije i sustavi mjera zaštite za hrvatska arhitektonska dobra, ali i dokumente prostornog uređenja. Autorom je hrvatskih priloga izložbama Adolf Loos (Beč, 1989/1990), Architettura e Spazio sacro nella modernita (Venecija, 1992/1993.) i Shaping the Great City (Prag-Montréal-Los Angeles-Beč, 1999/2001), te aktivnim sudionikom brojnih drugih izložbi i stručnih skupova. Kao pozivni predavač s temom hrvatske arhitekture 20. stoljeća gostovao je u Beču (Technische Universität), Hanoferu (Fachhochschule), Rotterdamu (The Berlage Institute), u Zagrebu i diljem Hrvatske. Njegove knjige Arhitektonski vodič/Zagreb 1898.-2010. iz 2011. godine i Židovski Zagreb, u koautorstvu sa Snješkom Knežević, također iz 2011. godine, te brojni drugi stručni radovi s područja moderne hrvatske, ali i europske arhitekture 20. stoljeća ostaju nam neprocjenjivim poklonom i naslijeđem. Bio je počasnim članom DAZ-a i dobitnikom nagrade Neven Šegvić za publicistički, kritički, znanstveno istraživački i teorijski rad.

Rusan Andrija was born in Zagreb in 1957. He graduated from the Faculty of Architecture in Zagreb in 1980, where he worked until 1984. as a research associate. Since 1986. Rusan has been working as a freelance architect and runs his own studio Rusan architecture. He participated in the IBA (Internationale Bauausstellung) in 1987. in Berlin as the author of the exhibition "Zagreb, ah Zagreb." He is an author of the exhibition of architectural sketches ORIS idea, and one of the authors of the exhibition Continuity of Modernity - Fragments of Croatian Architecture from Modernism to 2010 that was presented in Vienna, Bucharest, Skopje, Novi Sad, Amsterdam, Pécs, Sarajevo, Belgrade, Barcelona, Madrid, Pamplona, River, Kotor. Together with Vedran Mimica and Maroj Mrduljaš he writes the book Contemporary Croatian Architecture - testing reality. In the 80’s and 90’s of the last century he worked as editor in the Association of Croatian Architects' journals “Man and Space” and “Architecture”. Since 1998. Rusan has been publisher and editor of Oris. For scientifc, journalistic, critical and theoretical work in the feld of architecture, Oris was awarded two times by the Association of Croatian Architects with Neven Šegvic prize. Andrija Rusan won the prize "Drago Galic from Association of Croatian Architects for the best residential architecture in 1997, award for Dedalo Minosse Lumenart house in Pula, in 2007. In 2006 he was a Commissioner of Croatian presentation at the 10th International architecture exhibition in Venice. Along with the publishing and exhibiting activities, he designed and carried out a series of interiors, family houses, villas and commercial buildings and public facilities. His works were included in the Phaidon Atlas of 21st World Architecture and Atlas Global Architecture circa 2000 (Fundación BBVA) and NANO Materialien book by author Sylvia Leydecker (Birkhäuser). His architectural works have been published in series of books and magazines both in Croatia and abroad. Also, he held a series of lectures about his work and activities of the Association of ORIS - house of architecture.

Ivan Crnković, dipl.ing.arh. rođen 16.10.1941. u Zagrebu 1941. 1960. Diplomirao na Građevinskoj tehničkoj školi u Zagrebu. 1965. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. M. Kauzlarića. 1967. Izabran za asistenta prof. M. Begovića za predmete: Arhitektura industrijskih zgrada, Arhitektura društvenih zgrada i Interieur; 1987. Izabran u zvanje predavača za predmet Arhitektonsko projektiranje VIII (0-8) i Interieur (0-4); 1991. Izabran u zvanje docenta za predmete : Arhitektonsko projektiranje VIII, Integralni rad i Interieur; 1993. Izabran u zvanje izvanrednog profesora za predmete Arhitektonsko projektiranje VIII (0+8) Integralni rad (0+12) i Interieur (2+2); 1989.-1993. Predstojnik Katedre za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta; 1995.-1997. Dopredsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA); 2000. izabran u zvanje redovitog profesora u području umjetnosti, Interieur, Arhitektonsko projektiranje VIII i Integralni rad; 2002.-2003. Predstojnik Katedre za arhitektonsko projektiranje; 2003. Izabran za dekana Arhitektonskog fakulteta za ak.god. 2003./04. 2004./05. NASTAVNA DJELATNOST: Voditelj Kabineta za arhitektonsku kompoziciju, interieur i arhitektonsko projektiranje VIII Voditelj Kabineta za arhitektonske i urbanističke radionice Voditelj Interfakultetskog kabineta za diplomu Stalni član Povjerenstva za diplomske ispite od 1996. Mentor diplomskih radova ukupno 124 od 1991. do danas. Realizacije: 1975. Dječji vrtić, Samobor, P. Preradović 16 1981. Obiteljska kuća Dropuljić, Proložac Donji 1986. Salon galerije Karas, Zagreb, Praška 4 1987. Parfumerija "Hospitalija", Zagreb, Trg bana Jelačića 12 (s arh. M. Tadej i B. FIolić) 1989. Café "Kabinet", Zagreb, Vlaška 58 (s arh. M. Tadej i arh. B. Fiolić) 2002. Bistro Lok Inn, Zagreb Natječaji: 1996. Unutrašnje uređenje crkve Majke Božje Lurdske u Zagrebu, I. nagrada 1998. Paviljon na Trgu Francuske Republike 2004. Splitska riva (s arh. E. Šverko), nagrada Međunarodni: 1983. Shinkenchiku Design Competition: A Dwelling with historicism and Localism (s arh. E. Šverkom) Projekti: 2000. Klub HDLU-a Dom umjetnosti, Zagreb Studije: 1981. Draguljarnica, London 1991. Paromlin kao Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb Ostalo: 1991. Novi hrvatski dvorac, maketa/skulptura, Giardini di Castello, Venezia, Quinta Mostra Internazionale di Architettura (La Biennale di Venezia) Nagrade: 1972. Nagrada SKOJ-a (s arh. E. Šmitom) za Centar Novog Zagreba; 1972. Nagrada 7. Zagrebačkog slaona (s arh. E. Šmitom) za CNZ; 1976. Nagrada 11. Zagrebačkog salona za Dječji vrtić u Samobogu; 1984. Nagrada SAH-a "Viktor Kovačić" za studijski rad. Izložbe: 1991. La Biennale di Venezia, Quinta Mostra internazionale di Architettura, Partecipazioni nazionali, Croazia - samostalna; 1999. Samostalna izložba Crteži arhitekta Ivana Crnkovića, Galerija Karas, Zagreb; 2003. ORIS / IDEJA, Dom umjetnosti, Zagreb.

Uže područje rada: Konzervatorski projekti i konzervatorski nadzori nad radovima obnove kulturnih dobara Mladen Perušić (1944.) arhitekt. Diplomirao je 1969. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje je bio asistent na katedri za Povijest arhitekture i umjetnosti 1970.-1978. Studirao je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu 1967.-71. Voditelj grupe i projektant u birou 1970.-1990. U Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu od 1991.-2010. načelnik odjela za konzervatorsko-projektnu dokumentaciju gdje je izrađivao konzervatorske projekte i vodio obnove nepokretnih kulturnih dobara. Bio je voditelj Posebne komisije, Ministarstva kulture, za popis i procjenu ratnih šteta na spomenicima kulture sa sjedištem u Zagrebu, (sz Hrvatska) 1991.-1995. Popis referentnih radova Izvedeni projekti: Veslački centar na ršc Jarun za Univerzijadu 1987.: regatna staza, zgrade, gledališta i parter sz dijela centra, osnovna škola Malešnica 1989. Društveni dom (sada Mala scena) i klub Medveščak i dr. Obnove kulturnih dobara: sakralni; Remete, Gračani, Ksaver, Stenjevec, Brezovica, Lučko, Podsused, Odra, Sesvete, Kašina, Vugrovec, Markuševec, Granešina, Preobraženska, ... Razno: Umjetnički paviljon, Botanički vrt, Pravni fakultet Nazorova, Vila Pongratz, Mikulići, obnova 114 pročelja u Zagrebu. Urednik i suautor 2. knjige edicije Sveučilište i grad: Izložbeni paviljon u Botaničkom vrtu, 2007. i u 3. knjizi - Arhitektonska povijest zgrade Sveučilišta 1856.-1956., Kapela sv. Martina u Podsusedu u zborniku župe i dr.