Preliminarni program

Međunarodna radionica “Čovjek je prostor – Vitić_pleše” zamišljena je kao platforma za diskusiju i poticanje interdisiplinarnog razmišljanja i promišljanja izvan „mainstream“ tj. klasičnih i tradicionalnih baštinskih koncepata i kategorija prema alternativnijim metodološkim okvirima orijentiranim prema fundamentalnoj rekonceptualizaciji i rekonstrukciji osnova baštinskih vrijednosti, praksi i etike.

Poticaj za ovu radionicu je dugoročni interdisciplinarni projekt Čovjek je Prostor koji stremi otkrivanju, promicanju i ostvarivanju novih modela ispreplitanja kulturnih praksi i društvenog aktivizma; zagovaranju zajednice, pravne države, te transparentnosti u stambenoj i kulturnoj politici; konačno, Čovjek je Prostor  želi potaknuti razgovor o načinima i mogućnostima obnove suvremene hrvatske arhitekture, te njenog pretvaranja u aktivan kulturni, turistički i ekonomski kapital Hrvatske. Projekt u svoje središte stavlja čovjeka kao prostorno biće, biće koje stvara, osvaja i zauzima prostor. Metaforički i doslovno. Projekt će se baviti dugoročnim istraživanjem svim oblika osvajanja, stvaranja, modeliranja, promišljanja i devastacije prostora kao jednog od osnovnih ljudskih resursa, kao resursa zajednice.

„Čovjek je prostor – Vitić_pleše” je umjetnički projekt zajednice na Vitićevom neboderu u Laginjinoj 7-9, u Zagrebu, remek djelu moderne arhitekture nastalom kasnih 1950tih godina, koje je registrirano kao kulturno dobro, no već više desetljeća je u vrlo lošem stanju zapuštenosti i propadanja, koje prijeti životu 256 stanara u ovoj građevini kao i građanima/prolaznicima grada Zagreba. Ovaj projekt redefiniranja i reorganiziranja prostornih i socijalnih odnosa je započeo umjetnik Boris Bakal (Bacači Sjenki) tijekom 2005. godine uselivši se u neboder kako bi se bolje upoznao sa poviješću građevine ali i sa svim svakodnevnim poteškoćama života stanara, a time je ujedno pokrenuo i složeni interdisciplinarni proces koji uključuje trajne umjetničke intervencije i programe unutar i uokolo građevine, pokušavši time podići razinu javne osviještenosti njenih stanara ali i lokalne zajednice kako bi se obnovila ova kultna građevina, ali ujedno i nematerijalni aspekti urbanog života i to uz pomoć stanara i lokalne zajednice. Najavljena obnova Vitićevog nebodera tijekom 2015.godine predstavlja jednu od najvećih investicija (financirana od strane suvlasnika-vlasnika i grada Zagreba) u području stambene arhitekture u Hrvatskoj.

16:00 Početak radionice, Društvo arhitekata Zagreba

16:00-16:25 Uvodna riječ i dobrodošlica: Boris Bakal , Bacači Sjenki ( Zagreb)

Kratki bio: Boris Bakal – kazališni i filmski redatelj i glumac, intermedijalni umjetnik, aktivist i pedagog. Tijekom više od 30 godina svoje karijere, režirao je i stvarao filmske i kazališne projekte, performanse, instalacije te multimedijalna umjetnička djela koja su prikazana i producirana na festivalima i manifestacijama diljem svijeta (Bologna Cultural Capital of Europe 2000, Dubrovačke ljetne igre, Akcent/Prag, Eurokaz/Zagreb, BITEF/Beograd, INTERFERENCES/Cluj, MESS/Sarajevo i dr.). Boris Bakal je gostovao kao predavač na: New York University, Stony Brook University, SACI Studio Art Centers International (Florence) i Columbia University. Su-osnivač je nekoliko umjetničkih i aktivističkih platformi i udruženja poput:  Bacači Sjenki, Flying University, Orchestra Stolpnik i Antiratna kampanja Hrvatske

16:25- 16:50 Prof. Rodney Harrison , University College of London( UK), Institut za suvremenu arheologiju, baštinu i muzeologiju “Predstavljanje alternativnih budućnosti baštine: Prema ontološkim politikama baštine”

Sažetak izlaganja:  Umjesto nabrajanja već poznatih argumenata po pitanju neodvojivosti „prirode“ i „kulture“, ovo izlaganje se bavi implikacijima proširenog pojma baštine, kao jedne od glavnih pozornica u kojoj je ova moderna podjela i dalje zadržana. Pri tome će se izložiti pitanja potaknuta spoznajom da živimo u doba u kojem ono što smo uzimali zdravo za gotovo pod „humano“ i „ne-humano“ se također preklopilo kroz složene moduse. Novi istraživački program „Alternativne budućnosti za baštinu : Prema onotološkim politikama baštine“ bavi se ispitivanjima načina u kojima su specifični oblici vrijednosti, i same budućnosti spojeni kroz široke i heterogene raznovrsnosti alternativnih područja  – od ekoloških projekata i konzervatorskih projekata odumirućih jezika – i mogućnosti za razvoj inovativnog transfera znanja kroz navedena područja kako bi se naglasila veza između onog što smo konvencionalno nazivali „kulturnom baštinom“ i drugih pitanja od suvremenog i budućeg ekološkog i socijalnog značaja.

Kratki bio : Profesor Rodney Harrison je voditelj katedre za Arheologiju, Baštinu i Muzeologiju, Institut za arheologiju, University College London te pridruženi član Instituta za kulturu i društvo, University of Western Sydney.

Osnivač je i glavni urednik časopisa za suvremenu arheologiju te urednik u međunarodnom časopisu za baštinske studije. Nadalje jedan je od članova osnivača međunarodnog udruženja za kritičke baštinske studije (2011). Međunarodni je evaluator u Australskom istraživačkom Vijeću kao i u Istraživačkom vijeću za društvene znanosti i humanizam, Kanada. Voditelj je i istraživačkog tima pri University College of London za kulturološki rad u baštini. Od 2008-2012 predavač na Open University  London. Autor je brojnih međunarodnih publikacija kao i učesnik u brojnim međunarodnim stručnim i znanstvenim konferencijama iz područja baštine. Jedna od njegovih  zadnjih knjiga " Heritage: Critical Approaches " (2013),  objašnjava globalne probleme s kojima se susreće baština, danas kao i moduse njenog održivog razvoja.

16:50 – 17:15 Metodologija za očuvanje baštine 20.stoljeća u Helsinkiju

Sažetak izlaganja: Autorica će izložiti brojne pristupe i konzervatorske metodologije za očuvanje baštine 20.stoljeća u Helsinkiju koji su trenutno implementirani i koriste se u praksi. Urbana konzervacija se odvija unutar konteksta urbanog planiranja koje je u Finskoj glavni zakonski konzervatorski instrument. Fokus izlaganja nisu samo glavni arhitektonski spomenici 20.stoljeća nego i čitava urbana ba&ˇtina. Tijekom posljednjih 15 godina, brojne dobre prakse su razvijene koje uključuju zaštitu gradskih planova, proaktivnu dokumentaciju i metodologije kao i smjernice za obnovu većih gradskih područja. Pri tome su i konvencionalne i nekonvencionalne metode imperativ kad je riječ o konzervaciji arhitektonske i urbane baštine ovog jedinstvenog perioda. Na primjeru tri gradska plana prezentirat će se njihovo očuvanje i konzervatorski pristupi kao i metodologija. Navedni razvoj dokumentacije i evaluacijske metodologije pridonio je poboljšanju postojećih konzervatorskih smjernica kao i razumijevanju materijalnih kvaliteta baštinskih lokaliteta.

Kratki bio :  Riitta Salastie je diplomirani arhitekt, zaposlena kao konzervator-arhitekt u gradskom uredu za urbano planiranje, Helsinki (Finska) gdje je razvila i uspostavila konzervatorsku metodologiju za baštinu 20.stoljeća Urednica je knjige "The Paimio Hospital - Integrity and Authenticity in Modern Movement Architecture" (ICOMOS Finland 2011). Aktivni je član ekspert ICOMOS-ovog međunarodnog znanstvenog komiteta za baštinu 20.stoljeća (ISC20C).

17: 15 – 17: 40 Dr.sc. Darko Babić, Odsjek za muzeologiju, Filozofski fakutet , Zagreb
Društveno odgovorno upravljanje baštinom

Sažetak izlaganja: Upravljanje baštinom je primijenjena multidisciplinarna grana koja, ukoliko se pravilno razumije, nadilazi relacije svedene isključivo na ekonomsku isplativost (tj. financijsku profitabilnost). Ispravno shvaćanje iste podrazumijeva uvažavanje svih društveno relevantnih faktora u određenom zadanom kontekstu, te posljedično osiguravanje izravno opipljive koristi kojom kvalitetno upravljanje baštinom doprinosi lokalnim dionicima i razvoju društva u cjelini. Suvremeni studiji baštine kritičkim pristupom ukazuju na kompleksnost pojma baštine čime istovremeno redefiniraju ustaljene ideje upravljanja baštinom, proces koji je izvorno započeo s eko-muzejima. Intervencija autora će s jedne strane izložiti osnovne ideje eko-muzeja i upravljanja baštinom, dok će s druge kroz konkretne primjere demonstrirati dobre primjere društveno odgovornog načina upravljanja baštinom.

Kratki bio: Dr. sc. Darko Babić znanstveni je suradnik, viši asistent na Katedri za muzeologiju Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nacionalni je voditelj na 2 EU financirana razvojno-istraživačka projekta u području upravljanja interpretacije baštine. Član je upravljačkog tijela Izvršnog odbora Međunarodnog komiteta za obrazovanje muzejskih djelatnika (ICTOP - ICOM, pri UNESCO-u Pariz), nadzornog odbora Europske asocijacije za interpretaciju baštine, te predsjednik hrvatskog nacionalnog komiteta Međunarodnog savjeta za muzeje (HNK ICOM). Povremeni je autor muzeoloških koncepcija, te redoviti recenzent i savjetnik baštinskih projekata.

17:40 -18:30 Diskusija

18:30 -18:45 Zaključna razmatranja: doc.dr.sc.Sandra Uskoković (Sveučilište Dubrovnik)

Kratki bio: doc. dr. sc. Sandra Uskoković rođena je 1971. u Dubrovniku. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu Zagreb - Odsjek za povijest umjetnosti. Radila je kao istraživač i stipendist u  Međunarodnom centru za konzervaciju i restauraciju (ICCROM), Rim (2003) i UNESCO,  Pariz (2005-2006). Magistrirala je na George Washington University (2004). Doktorirala je 2010.godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Odsjeku za povijest umjetnosti. Docentica je na Sveučilištu Dubrovnik, Odjel za umjetnost i restauraciju. Svoje interese za likovno i literarno objedinjuje pišući članke i recenzije za niz domaćih i stranih časopisa (Prostor, Zarez, Odjek, i ostali književni i drugi časopisi). Objavila je knjige Moderna arhitektura Dubrovnika kao kulturna baština (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2009) i Suvremena arhitektura u povijesnom ambijentu, Uvažavanje ili ignoriranje konteksta? (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2013). 

18:45  -19:00 Odlazak u  Laginjinu 7-9

19:15 - 20:15  Posjet i stručni obilazak Vitićevog nebodera

20: 30  Večera

Mjesto održavanja radionice: Društvo arhitekata Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 3/1
Organizatori:  Međunarodna umjetnička platforma Bacači Sjenki u suradnji sa Društvom arhitekata Zagreba

Više o projektu Vitić pleše pročitajte ovdje, a intervju s Borisom Bakalom ovdje.

O Bacačima Sjenki:

Bacači sjenki su neprofitna i nevladina udruga/organizacija koja neformalno djeluje od 2001. a formalno od 2002. (kao umjetnička organizacija registrirana je kod Ministarstva Kulture pod reg. br. 122), te od 2006. (kao udruga) objedinjujući 30 godišnje profesionalno iskustvo njezinih osnivača i ugrađujući u svoje djelovanje iskustva, talente i inovativnost novih članova organizacije i novih suradnika.

Posvećena je interdisciplinarnoj suradnji, stvaranju i refleksiji, kao i traganju za novim stvaralačkim jezicima, prije svega u polju performansa, urbane i javne umjetnosti, novih medija i njihovih hibrida. Bacači Sjenki preispituju postojeće koncepte individualnih i kolektivnih identiteta, baveći se svim vrstama socijalne, političke i kulturne netolerancije i segregacije, podstičući debatu o prirodi i proturječnostima tekućih globalizacijskih procesa.

Kroz svoju djelatnost koja obuhvaća širok spektar projekata – od multimedijalnih predstava, preko urbano-humanih dinamičkih mreža, projekata kulturne memorije i očuvanja baštine, do izložbi, radionica, urbanih performansa i multimedijalnih instalacija Bacači sjenki kontinuirano pokreću dijalog i aktivnu razmjenu između hrvatskih i inozemnih stručnjaka, umjetnika i interdisciplinarnih istraživača, propitujući postojeće koncepte individualnog i kolektivnog identiteta na svim razinama. BS svojim djelovanjem također potiču debatu o onim društvenim, političkim i kulturnim temama koje ukazuju na goruće probleme pojedinog društva. Poseban naglasak je na politikama javnog prostora, posljedicama tranzicijskih procesa, statusu i oblicima intime, te kritici sustavne proizvodnje amnezije i diskontinuiteta.

Svoja ostvarenja i projekte, Bacači Sjenki su predstavili i producirali u više od 30 zemalja svijeta i na 3 kontineta (Azija, Europa , Sj. Amerika) te u svom trinaestogodišnjem radu i javnom djelovanju ostvarili su više od 300 suradnji s profesionalcima iz više od 30 zemalja svijeta. Realizirali su više od 50 edukativnih, umjetničkih, aktivističkih i interdisciplinarnih projekata i manifestacija u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Jordanu, USA, Bosni i Hercegovini, Austriji, Mađarskoj, Rumunjskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, Kosovu, Italiji, Cipru, UK, Španjolskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj.

Tijekom svog rada dobili su više domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada te iznimnih recenzija i kritičkih osvrta u dnevnom tisku, stručnim časopisima i elektronskim medijima u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Italiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, Rumunjskoj, Švicarskoj, UK, Nizozemskoj i Mađarskoj.

ˇ