Tvornica duhana Zagreb najbolje je očuvani objekt industrijske baštine u glavnom gradu Hrvatske. Izgradio ga je graditelj Rupert Melkus (1833.-1891.)  na prostoru koji je kao rubni dio grada prema planu izrađenom 1853.-1854. Zgrada je oblikovana kao neorenesansna palača s pravilnim ritmom prozora. Izvorno je zamišljena gradnja u fazama, gdje bi svaka faza predstavljala jedno krilo s tripartinom podjelom pročelja, tj. dva rubna i jednim centralnim rizalitom, međutim odmah su izvedena dva krila (sjeverno i istočno) jednako oblikovana, formirajući blok tako da je jedno krilo pod pravim kutom u odnosu na drugo, čime je objekt poprimio konačni tlocrtno L oblik. Prostori su raspoređeni u tri etaže: suteren, prizemlje, kat i potkrovlje, ukupne površine gotovo 10000m². Kontinuirano služi svojoj izvornoj namjeni od izgradnje 1881.-1882. do 2006. godine, uz razumljive promjene vlasnika s obzirom na dužinu eksploatacije i različita društvena uređenja. Zgrada je pojedinačno zaštićeno kulturno dobro i postignut je dogovor Ministarstva kulture i vlasnika o suradnji, tj. smještanju Hrvatskog povijesnog muzeja u starom objektu, te gradnja nove pretežno uredske zgrade na mjestu naknadne dogradnje. Natječaj je raspisan početkom 2007. godine u organizaciji i provedbi Društva arhitekata grada Zagreba. Odlučeno je da se realizacija povjeri autorskom timu Ivica Plavec, Žanet Zdenković Gold i Ivan Zdenković.

U Hrvatskoj postoji relativno veliki broj spomenika industrijske baštine koji zbog društveno-ekonomskih promijena, atraktivnosti lokacija za investitore (kojima je status spomenika kulture opterećenje) i nebrige društva propadaju. Kao model za spas takvih objekata, a ujedno i rješavanje prostornih problema određenih institucija nametnulo se smještanje muzejsko-galerijske djelatnosti u prostore bivših industrijskih objekata. Premda ovakvo rješenje djeluje kao dobitna kombinacija, ona zapravo sadrži cijeli spektar problema kojih su svjesni projektanti, ali i budući korisnici. Ovako kompleksni uvjeti postavljaju pred sastavljače programa, buduće korisnike i projektante velike zahtjeve kada se radi o projektiranju novog objekta, a prenamjenu i intervencije u definiranim spomenicima kulture gotovo nemogućima. Navedenim zahtjevima nužno je dodati prilagodbu objekta suvremenim propisima o zaštiti od potresa, zaštiti od požara, te drugim lokalnim uvjetima. Uz sve navedeno bio je veliki izazov pristupiti ovom zadatku.
 
Docent Ivica Plavec, dipl.ing.arh. rođen je 1963. godine u Sisku. S arhitektom Vladimirom Kasunom 1992. godine osnovao projektni ured Studio Urbana. Početkom 2005. g. samostalno osniva projektni ured Poligon * projekt d.o.o., za arhitekturu i inovacije. Od akademske godine 2003./2004. radi honorarno na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao: viši predavač na kolegiju Arhitektonsko projektiranje VI - VII, od 2006. viši predavač na Arhitektonskim konstrukcijama, od2010. docent voditelj vježbi iz Tehničkog studija i Arhitektonskih konstrukcija. Dobitnik nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata za interieur - Bernardo Bernardi 1994. godine, te priznanja Salona mladih 1996.g. Priznanje Piranesi, Piran 2004. Projekte izlagao na izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. / Saloni arhitekture- Zagreb, Architetture di confine- Milano, Beč, Berlin) 2010. Gost profesor na arhitektonskom fakultetu u Pečuhu, s predavanjem "Motivi, modeli, mutacije" na poziv Mađarske akademije znanosti i umjetnosti u organizaciji Arhitektonskog fakulteta u Pečuhu kao dio programa Pečuh Eupropski grad kulture. 2007. -2011. odslušan Doktorski studij Arhitektura, Arhitektonski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, u fazi izrade disertacije  "Novi sustavi gradnje i pomjena društvene paradigme" (mentor B. Kincl). Nagrađivan je brojnim nagradama na urbanističko arhitektonskim natječjima, napravio je niz idejnih arhitektonskih projekata, sudjelovao u izradi prostornih planova, te je autor mnogih izvedbenih projekta i relizacija. Radi na rekonstrukciji i adaptaciji stare zgrade Tvornice duhana Zagreb u Hrvatski povijesni muzej, početak realizacije plniran je za jesen 2011.

Ciklus Arhitektura i naslijeđe

Sekcija za Arhitektonsko naslijeđe DAZ-a pokrenula je  seriju stručnih predavanja, tribina i prezentacija na temu arhitektonske baštine. Cilj ovog pvog programa je potaknuti aktivniji odnos arhitekata prema radu na zaštiti i očuvanju povijesnih prostora grada Zagreba.

Odabir tema obuhvaća raznovrsnu problematiku rada na arhitektonskoj baštini kojim se želi osnažiti stručna platforma i pristup projektiranju i planiranju u najvrijednijim gradskim prostorima. Predstavljaju se realizirani projekti i projekti u pripremi s naglaskom na specifičnost svakog pojedinog slučaja te se diskutira o polazištima koja se baziraju na stručnim konzervatorskim principima, istraživanju i kompleksnom sustavu vrednovanja. Pokazat će se principi rada na pojedinačnim zaštićenim kulturnim dobrima i u zaštićenim ambijentima.

Predavanja su popraćena pitanjima o zakonskim procedurama i važećoj legislativi u domeni glavnih zakona (Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i Zakona o gradnji i prostornom planiranju) te drugih zakona i propisa. Tribina problematizira raskorak između metodologija rada na arhitektonskoj baštini koja je definirana međunarodnim stručnim kodeksima i njihove primjene u našim zakonskim dokumentima i praksi. Diskusije poslije predavanja doprinose formiranju stavova i radu na zaštiti arhitektonskog naslijeđa. Uz predavanja će se organizirati obilasci uz stručno vodstvo.
 
Ciklus Arhitektura i naslijeđe se sastoji od 8 predavanja. Predavanja su uvrštena u  Program stalnog stručnog usavršavanja Hrvatske komore arhitekata i boduju se s dva (2) boda. Prvi niz od četiri predavanja je vezan uz obnovu zagrebačkih paviljona koji se vremenski i tipološki razlikuju - Arhitektura i naslijeđe I. Drugi niz predavanja posvećen je zagrebačkoj industrijskoj baštini - Arhitektura i naslijeđe II. Voditelji sekcije Arhitektonsko naslijeđe su Ksenija Petrić, dia,
Ivana Haničar-Buljan, dia i Stjepan Lončarić, dia.