Budući da nakon 9/11 uobičajena sredstva postmoderne subverzije nisu više dostatna pri arhitektonskome praktičnom djelovanju, Koolhaasov rad nudi odgovore kako kao arhitekt reflektirati današnji trenutak, i pri tome kritički reagirati na šira globalna događanja.
Među brojnim novim stilovima, -izmima i formama, staromodna ironija, humor i parodija nemaju više izgleda, potpuno su razrijeđeni u kakofoniji 21. stoljeća. Najsnažnija među njima – ironija – i službeno je umrla 2001. kada su uništeni Blizanci u New Yorku , a posljedično su arhitekti bili u ozbiljnoj nestašici alata za preživaljavanje suvremenih arhitektonskih izazova. Poseban oblik subverzivnog pristupa – onog Rema Koolhaasa – jasno vidljivog kroz optiku filozofskih teorija Slavoja Žižeka, pokazao se kao ispravan put u ovome kapitalističkome hiperideološkom svijetu – put bez predaje nemilosrdnoj 'mašineriji'. Koja je tajna Koolhaasova novog arhitektonskog alata za eru nakon 2001.?
Društvo
