''Naučili smo razmišljati o pitanjima 'centralnosti' i 'regijama' kroz razmjerno mala mjerila. No ta pitanja mogu poprimiti i transnacionalne i transkontinentalne razmjere. Kao što je nekada Mediteran bio kolijevka zapadne civilizacije, tako i Pacifik danas oko sebe okuplja arhipelag izuzetno različitih sredina među kojima postoji intenzivna razmjena ljudi, dobara i kultura. U tom golemom prostoru preklapanja ekstremnih gustoća i golemih udaljenosti nastaju identiteti koji pulsiraju između izrazitih lokalnih posebnosti i zajedništva proizašlog iz podneblja i duge kolonijalne prošlosti 'bivanja na periferiji'. Moderna Australija sažimlje sve kontradikcije Pacifičke regije. Raste kroz civilizacijski sudar aboridžinske nomadske kulture i britanskog imperija, povezuje rapidni ekonomski i urbani razvoj i opuštenost surferske svakodnevice. Richard Leplastrier i Peter Stutchbury pripadnici su dviju različitih generacija, no australskoj (ne samo arhitektonskoj) kulturi svojstveno je drugarstvo i svijest o prednostima nesebičnog dijeljenja iskustava. Fokus njihovih istraživanja nije metropolis prepušten primarno ekonomskim silnicama, već periferni ambijenti, mjesta na kojima arhitektonska kultura ipak najlakše ostvaruje idealističke ambicije harmonizacije čovjeka, prirode i podneblja. Poput globalno eksponiranijeg Glenna Murcutta, Leplastrier i Stutchbury razvijaju pristup utemeljen u empatiji prema mjestu i korisniku, no ta pažnja posvećena  lokalnim uvjetima istovremeno je i dio široke pacifičke kulture. Otuda koncept 'krova i paviljona', arhitekture zakloništa koja svoj kulturni smisao ostvaruje kroz nesputani užitak u oblikovanju pragmatičnih tema. Baštineći tradiciju nomadstva, svjesni izloženosti prirodnim elementima oluja i požara, prihvaćajući neukorijenjenost kao vrijednost, Leplastrier i Stutchbury projektiraju za 'ovdje i sada', učeći i radeći u Australiji, Tasmaniji, Papui Novoj Gvineji, Japanu…''

tekst Maroje Mrduljaš