Opis

Nakon dvadeset i tri (23!) realizirana nebodera, sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća, projektant Slavko Jelinek, odnosno njegov ured AGI-46 s investitorom-izvođačem, građevinskim poduzećem „Industrogradnja“, postigli su ideal samoupravljačke socijalističke zajednice, dokazavši udarničke sposobnosti brzog, ekonomičnog i racionalnog rješavanja stambene problematike, a usput su uspjeli zadovoljiti stroge urbanističke uvjete osobito u izgradnji Novoga Zagreba. Novi zajednički pothvat, vratio ih je na Trešnjevku i to hibridnom programu stanovanja i poslovanja, što su iskoristili za optimalno rješenje lokacije vlastitog ureda. Arhitektonski atelje AGI-46 postao je tako ured s najpoželjnijim panoramskim pogledom u gradu, neposredno uz okretište i spremište zagrebačkih tramvaja. No neboder na Remizi neće zbog vidikovca ni oblikovanja novog urbanog znaka biti upisan u antologiju hrvatskog stambenoga graditeljstva, već zbog inauguracije nove tehnologije kliznih oplata.
„Industrogradnja“ je očito željela ubrzati proces izgradnje, a u Jelineku je našla projektanta koji je tehnologiju uspješno prilagodio stambenom žanru. Radilo se doista o revolucionarnom postupku koji je do tada bio rabljen samo za jednostavnu i brzu izgradnju zatvorenih volumena, bez otvora, dakako potpuno neprimjerenih stambenim građevinama. Unatoč ograničenju kliznih oplata, omogućio je kreiranje novih, do tada neostvarivih oblikovnih elemenata, vidljivih ponajprije na pročeljima. Uobičajeni raster otvora lođa s transparentnim ogradama, uokviren je „visećim“ istacima drugog i dvadeset i drugoga kata, te bočnih balkona. Plašt volumena pri tome nije više kontinuirana glatka opna, s manjom ili većom dubinom otvora i ispuna, kako je do sada to bio slučaj, već se potpuno reljefno razigrava mrežom horizontalnih i vertikalnih lezena, istaknutih okvira lođa i balkona.

Tip projekta	Mix‐use
Status projekta	Realizacija
Lokacija	Zagreb Ozaljska ulica 93