Arhitektura

10 najvećih žena u povijesti arhitekture

Autor/izvor: ArchDaily/Voxfemine/DAZ 25/03/2013

Sophia Hayden Bennett

Rođena je 1869. u Santiagu, u Čileu i bila je prva žena koja je primila diplomu iz arhitekture na Institutu za tehnologiju Massachusetts 1890. Međutim, diploma tada nije jamčila posao i nakon neuspješne potrage, Hayden Benett prihvaća posao nastavnice tehničkog crtanja u školi u Bostonu. Godine 1891. javlja se na natječaj za žene arhitektice za dizajn Woman's Building, zgrade koja će činiti dio kompleksa Svjetske kolumbijske izložbe u Chicagu. Njezin prijedlog se sastojao od tri zgrade u talijanskom renesansnom stilu. U dobi od dvadeset i jedne godine, Haydenin rad osvaja prvu mjesto od trinaest prijavljenih te prima novčanu nagradu u iznosu od 1.000 dolara, što je bila samo desetina onog što bi tada mnogi muškarci dobili.

Tijekom izgradnje objekta, na Hayden je vršen jaki pritisak upravljanja te je doživjela živćani slom, nakon kojeg je hospitalizirana. Mnogi su u to vrijeme Hayden smatrali dokazom da nema mjesta za žene u svijetu arhitekture. Nakon izložbe, Hayden nikada više nije radila kao arhitektica.

Sophia Hayden Bennett

Marion Mahony Griffin

Marion Mahony Griffin bila je jedna od prvih licenciranih arhitektica u svijetu, ali i prva zaposlenica Frank Lloyd Wrighta. Rođena je 1871., studirala je arhitekturu na MIT-u, a nakon diplome počela je raditi za bratića koji je dijelio ured s nekoliko drugih arhitekata, uključujući Wrighta. Wright angažira Mahoney 1895. Budući da je bila njegov prvi zaposlenik, Mahoney je imala znatan utjecaj na razvoj njegovog prepoznatljivog prerijskog stila, a njezini vizualizacijski akvareli ubrzo su postali sinonim za Wrightov rad.

Tipično za Wrighta u to vrijeme, nije joj priznao nikakve zasluge. Njihova suradnja završava 1909., kada Wright odlazi za Europu, a Mahoy odbija voditi studio. Godine 1911. udaje se za arhitekta Waltera Burley Griffina s kojim osvaja natječaj za dizajniranje nove australske prijestolnice Canberre. Par se preselio u Australiju kako bi nadgledali projekt, a kasnije se sele u Indiju, gdje su radili do Griffinove smrti 1937. Nakon smrti muža, Mahoney odustaje od rada u arhitekturi. Umrla je 1961. godine.

Eileen Gray

Eileen Gray je rođena u imućnoj plemićkoj obitelji u Irskoj 1878. Nakon studija umjetnosti u Londonu, Gray se seli u Pariz kako bi nastavila svoje školovanje. Ubrzo otvara studio u suradnji s japanskim majstorom Seizom Sugawarom kako bi usavršila svoje vještine. Slavu je stekla s lakiranim namještajem, a ubrzo joj se nudi posao dizajnerice interijera za bogate pokrovitelje. U svom dizajnu koristi lakirane površine kako bi podijelila prostor i zamutila linije između namještaja i arhitekture.

Koristeći svoje iskustvo u uređenju interijera, dizajnira E-1027, kuću za odmor na jugu Francuske sa svojim ljubavnikom Jean Badovicem. Kuća je bila savršena praksa za radikalni dizajn namještaja, koji je postao jedan od njezinih najlegendarnijih radova. Nakon prekida s Badovicem, Gray se distancirala od E-1027 kuće. Međutim, znameniti arhitekt Le Corbusier postao je njome opsjednut te je ubrzo izgradio mali dom za sebe u blizini.

Gray je ostatak svog života posvetila arhitektonskim projektima. Godine 1937. njezin dizajn turističkog centra izložen je u Le Corbusierovom Esprit Nouveau paviljonu na izložbi u Parizu. Međutim, ubrzo je postala asocijalna i samo dva njezina projekta, oba dizajniran za vlastitu namjenu, su izgrađena. Umrla je 1976.

Gray se smatra jednom od središnjih pionirki modernizma zajedno s Le Corbusierom i Miesom van der Roheom.

Lilly Reich

Lilly Reich

Rođena je u Berlinu gdje je radila kao modna dizajnerica i dizajnerica namještaja. Reich se pridružuje njemačkoj radnoj federaciji, Deutscher Werkbund, te 1920. postaje prva žena direktorica te organizacije. Svoj dizajnerski rad nastavlja u Frankfurtu gdje upoznaje Mies van der Rohea. Njih dvoje postaju vrlo bliski, te uskoro Reich počinje raditi u njegovom uredu. Godine 1928., dvojac je imenovan kreativnim direktorima/icama njemačkog paviljona na Svjetskoj izložbi u Barceloni, zbog čega je Miesov kultni dizajn dugo smatran jednim od znamenitih djela modernizma. Ubrzo nakon toga, Mies je imenovao Reich direktoricom izgradnje u Bauhaus školi. Njezin mandat je prekinut kada je škola zatvorena 1933. pod pritiskom nacionalsocijalističke stranke.

Raich je zaslužna za očuvanje više od četiri tisuće Miesovih radova tijekom Drugog Svjetskog rata. Nakon rata zaposlila se kao predavačica dizajna interijera i teorije izgradnje na berlinskom Sveučilištu za umjetnost. Umrla je  1947. godine.

Charlotte Perriand

Charlotte Perriand

Perriand je studirala dizajn namještaja u Parizu te se zaposlila u Le Corbusierovom studiju gdje je dizajnirala tri najlegendarnije stolice- B301, B306 i LC2 Grand Comfort. Godine 1937. osniva Union des Artists Moderns te je bila zaslužna za dodavanje ljudskosti Le Corbusierovim racionalnim radovima. Dizajn joj je bio pristupačan, te je preferirala drvo i trstiku nad skupim materijalima. Njezin cilj je bio razviti funkcionalan i privlačan namještaj za mase.

U 1940. Perriand je pozvana da otputuje u Japan kako bi postala savjetnica u Ministarstvu za trgovinu i industriju. Dvije godine kasnije, tijekom rata bila je primorana napustiti zemlju. Dok se pokušavala vratiti u Europu bila je pritvorena od strane pomorske blokade i izgnana u Vijetnam. Tamo je studirala istočni dizajn, uključujući tkanje i stolariju, koji su imala veliki utjecaj na njezin kasniji rad.

Jane Drew

Jane Drew, rana zagovornica moderne u Engleskoj, bila je zaslužna za dovođenje Le Corbusierovog rada u Indiju. Arhitektica i urbanistica, Drew se obrazovala u Londonu i bila je jedna od glavnih osnivačica MARS-a, engleskog modernističkog pokreta čiji je princip bio "korištenje prostora za ljudske aktivnosti, a ne za stilizirane konvencije. "

Drew je radila na nekoliko velikih projekata po cijelom Londonu, te je na kraju pokrenula partnerstvo sa suprugom Maxwell Fryom. U skladu s vlastitom ideologijom, velik dio njezinih projekata sastojao se od cjenovno pristupačnih kuća u Engleskoj, zapadnoj Africi i Iranu. Impresioniran njezinim radom u Zapadnoj Africi, indijski premijer ponudio je Drew da dizajnira Chandigarh, novi glavni grad Punjaba. Drew je bila nesigurna u svoje sposobnosti te je zamolila kolegu modernista Le Corbusiera da pridonese realizaciji projekta. Drew je koristila grad za eksperimentiranje s novom društveno osviještenom stambenom strategijom koja je uvelike utjecala na dizajn kuća u cijeloj Indiji.

Lina Bo Bardi

Lina Bo Bardi

Nakon što je većinu svog rada realizirala u poslijeratnom Brazilu, talijansku arhitekticu Linu Bo Bardi zasjenio je futuristički rad arhitekata kao što je Oscar Niemeyer. Međutim Lina je poznata kao arhitektica kojoj su ljudi uvijek na prvom mjestu, te po prekrasnoj arhitekturi koju su stanovnici obožavali. Rođena je 1914., a diplomirala je na Rimskom fakultetu za arhitekturu 1939. Ubrzo seli u Milano gdje je počela istraživati i druga područja svog rada. Tako 1943. postaje direktoricom magazina Domus.

Bo Bardi seli u Brazil 1946., a iduće godine pozvana je da dizajnira Assis Chateubriand muzej u Sao Paulu, koji je postao jedan od najznačajnijih muzeja u Latinskoj Americi. U 1951. je završila projekt Glass House, njezino privatno prebivalište, koje je postalo središte modernizma u Brazilu. Godine 1958. Bo Bardi dobiva poziv da dizajnira muzej suvremene umjetnosti Bahial u El Salvadoru. Nakon vojnog udara 1964., njezin rad je prošao golemo pojednostavljenje i postaje ono što ona sama naziva "lošom arhitekturom."

Anne Griswold Tyng

Anne Tyng

Istaknuta teoretičarka arhitekture dvadesetog stoljeća, Anne Tyng bila je u središtu rada Louisa Kahna. Rođena je u Kini 1920. Godine 1942. postaje jedna od prvih žena koja je primljena u školu dizajna na Harvardu. Nakon diplome radila je za nekoliko njujorških ureda prije preseljenja u Philadelphiju gdje se pridružila Kahnovoj firmi Stonorov & Kahn.

Nikada nije dizajnirala zgradu samostalno, ali s obzirom na zajedničku fascinaciju geometrijom, postala je ključna za Kahnov rad. Neki su je prozvali njegovom muzom, a Buckminster Fuller ju je nazvao "Khanovim geometrijskim strategom". U mnogim Khanovim radovima vidljiv je njezin ​​utjecaj, pogotovo u Trenton Bath kući i galeriji Yale Art.

Norma Merrick Sklarek

Norma Merrick Sklarek je prva Afroamerikanka koja je dobila arhitekturnu licencu i dozvolu za rad u Kaliforniji te prva Afroamerikanka izabrana za suradnicu na Američkom institutu arhitekata. Rođena je u Harlemu 1926. Unatoč diplomi sa Sveučilišta Columbia, Sklarek je teško pronalazila poslove u New Yorku. Nakon duže potrage, zaposlila se u studiju Skidmore Owings & Merill.

Godine 1960. seli u Kaliforniju i radi za Gruen Associates, gdje je osjećala pritisak zbog svog spola i nacionalnosti. Unatoč tome, istaknula se svojim radom te je imenovana direktoricom tvrtke. Tijekom svoje karijere, Sklarek je stekla reputaciju kao odlična projektantica koja redovito i unutar proračuna završava velike projekte. Dizajnirala je LAX terminal 1 i američko veleposlanstvo u Tokiju. Godine 1980. postaje suosnivačica Siegel & Diamond, najveće ženske tvrtke u zemlji.

Denise Scott Brown

Denise Scott Brown

Denise Scott Brown zajedno sa svojim partnerom Robertom Venturijem, imala je ogroman utjecaj na razvoj arhitektonskog projektiranja tijekom dvadesetog stoljeća. Njezine kritike utjecale su na načine na koje su mnogi arhitekti i urbanisti doživljavali modernistički urbani dizajn. Rođena je 1931. u Južnoj Africi gdje je i studirala. Svoje obrazovanje nastavlja u Londonu, 1958. seli u Philadelphiji sa svojim prvim mužem koji je umro u automobilskoj nesreći godinu dana kasnije.

Godine 1960, Scott Brown doktorirala je arhitektonsko planiranje na Sveučilištu u Philadelphiji gdje je upoznala svog budućeg muža i partnera Venturija.

Dok je predavala na Sveučilištu Yale, oformila je kolegij pod nazivom "Učimo od Las Vegasa." Uz pomoć Venturija i urbanista Stevena Izenoura, objavila je i knjigu "Učimo od Las Vegasa: Zaboravljeni simbolizam arhitektonske forme", koja je postala ključni rad za dizajn 20. stoljeća.

Ovdje pogledajte u infografici u kakvom su položaju žene danas u arhitektonskoj djelatnosti, kao i povijesno bitne trenutke za profesionalnu emancipaciju žena arhitektica.