Arhitektura i pop kultura

Alan Kostrenčić: Pronađeno u prijevodu, četvrtak 18. 11. 2010. u 19 sati, DAZ

18/11/2010

PRONAĐENO U PRIJEVODU

Iako je pojam pop-kulture kovanica iz još 19 stoljeća, svoj puni smisao i značaj dobiva u 60-tim godinama 20 stoljeća. Pod popularnom kulturom često se podrazumijevala populistička kultura "lakih nota", međutim smisao pojma pop-kulture definiran je brisanjem čvrste granice između "visoke", akademske kulture i njene alternative, umjetnosti koja počiva na nekim drugim postulatima, koja se ne libi od "popularnih" tema ili načina izričaja.

Takozvana pop-kultura postavila je u kasnim 60-tim, 70-tim i 80-tim elemente "oficijelne" kulture 90-tih, da bi početkom ovog milenija umrla implozijom vlastite hiperprodukcije. Facebook i My Space su ultimativni produkti pop-kulture koji su istovremeno edipovske oceubojice te iste pop-kulture. Internetskim društvenim mrežama Warholovskih 15 minuta slave razvodnilo se u bespućima You Tube-ovih gigabyta "broadcaste yourself" u kojima Lady Gaga, Baba Mira iz Pušće Bistre ili bilo koja druga bizarnost imaju istu šansu.

Ovo predavanje nije nostalgičan povratak u doba pop-kulture dok je još bila mlada, živa i još uvijek nešto značila, već jedan osobni pogled kako je ta kultura generirala način mišljenja jedne generacije, pa tako i rad našeg ureda.

U mom odrastanju, i kao osobe, i kao budućeg arhitekta, najznačajniju je ulogu odigrala upravo ta alternativna kultura proizašla iz post-punk-a, industrial sub-kulture, te alternativne i eksperimentalne glazbe, iz filmova Wima Wendersa, Davida Lyncha, ranih Ridleya i Tony Scotta.

Korištenjem filma "Lost in Translation" Sophie Copolle, kao crvenom niti koja spaja dijelove, pokušat ću objasniti neku moju osobnu relaciju između te popularne kulture i arhitekture. Ta veza nije linearna niti doslovna, već počiva na određenom senzibilitetu za neformalno, provokativno ili preispitujuće. Međutim glavna odrednica te spone između popa i arhitekture jest otvorenost za komunikaciju i razmjenu utjecaja. Predavanje će tako prikazati radove koje se bave javnim, društvenim prostorom, bilo u zatvorenom ili otvorenom, kao mjestom participacije i socijalizacije, te kao takvim pop-prostorom.


Alan Kostrenčić, 14.XI 2010.


Alan Kostrenčić

Rođen je 1968. u Zagrebu, gdje je 1994. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1997. osnovao je s Aleksandrom Krebel tvrtku Kostrenčić i Krebel – arhitekti. Uz arhitektonsku praksu bavi se teorijskim i publicističkim radom (Arhitektura, Arhitektov bilten – AB, ČIP, Oris. Honorarno predaje na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za arhitektonsko projektiranje.

Važnija predavanja: Trijenale kiparstva/ Urban Festival 2006. – "Place vs. Space" – 2006.; Performing the Space – "Sve što ste željeli znati o arhitekturi, a niste se usudili vidjeti na filmu" – 2007.; Festival vizualnih i audio medija – Momjan 2007 – "Dionysus versus Apollo".

Važniji radovi: Trg Vabriga 2002.; Gradska knjižnica u Poreču, 2003.; Interijer kazališta u Poreču 2006.; "Anilox"-2007.; zgrada Skupštine Istarske županije - projekt; preuređenje kazališta "Antonio Gandusio" u Rovinju, projekt; Kuća "K", 2010.; Trg Petra Zoranića u Zadru, u izvođenju