Architecture without borders

Aleksandra Klarić - Firenca

Autor/izvor: DAZ / Aleksandra Klarić 14/11/2014

Nakon višegodišnjeg bavljenja s poslovima na granici struke koji su mi osigurali materijalnu egzistenciju ali ne i profesionalno i osobno zadovoljstvo (ovo prvo nužno je za opstanak, drugo baš i ne)  rutinu sam zamijenila neizvjesnim, pa kud puklo. U tom kontekstu pojavila se i moja prijava za sudjelovanje u programu „Architecture without borders“. Mogućnost profesionalnog usavršavanja u arhitektonskom uredu u inozemstvu, širenje kulturnih obzora i socijalnih mreža učinili su se vrijednim pokušaja, naročito u trenutku kada te u Hrvatskoj nitko ne želi zaposliti jer nemaš relevantnog radnog iskustva, a u inozemstvu jer si iz Hrvatske (više ili manje). (Slika 1. - naslovnica -  I dalje najviša građevina u Firenzi)

Motivirana sam bila, i to samo kako!  Strani jezici nisu mi bili strani strani, no portfolio, u kojem se osim samostalnih izleta u kreativno u posljednje vrijeme nije desilo ništa od većeg značaja, bio je zaslužan (tj. kriv) da se nađem tik ispod linije koja je podcrtavala 15 odabranih kandidata. Mrvicu sam možda i bila razočarana, no svaku odbijenicu preboliš kada dođe nova, a njih je u to vrijeme hvala Bogu bilo. I taman kada sam na sve zaboravila, u lipnju sam dobila obavijest da je jedna od kandidatkinja odustala od prakse te da imam priliku otići u Firenzu. U životu se stvari često dešavaju u naletima, barem kod mene. Istovremeno sam, naime, preko jednog drugog programa dobila praksu i u Belgiji. Ipak, Belgiju je trebalo čekati mjesec dana, a Italija je bila  - čim prije, sutra! (nevjerojatna je lakoća s kojom je administrativni dio priče odrađen). Nikad ne znaš što se može desiti u mjesec dana, pomislih. Prihvatila sam Italiju.


Slika 2. Giardino di Boboli

Vremena za pripremu, jezičnu, psihološku ili kakvu već, nije bilo. Vremena za prethodni pronalazak stana također. Za prvu ruku smjestila sam se u hostelu. Relacija hostel-posao-hostel bila je pomalo neprirodna. Iz hostela sam ugovorila obilaske nekoliko stanova no imala sam sreće da mi se svidio već prvi. Bilo je možda i boljih, možda jeftinijih, s malo manje neobičnim cimerima, no ogromni klavir u kutu spavaće sobe me kupio, a trebalo je biti obrnuto.


Slika 3. Gužva pred „Vratima raja“, Andrea Pisano

Tada sam već imala i bicikl koji su mi dragi ljudi iz ureda osposobili u uredskoj radionici. Odjednom sam bila okružena s tisuću stvari koje sam htjela napraviti. Dani su mi počinjali sviranjem klavira, a završavali privatnim satima talijanskog na terasi knjižnice Oblate, tik uz Il Duomo. Ono što se odvijalo u međuvremenu ipak mi je bilo draže. Rad u Nuvolabu ispunio je sva očekivanja koja sam imala u trenutku kada sam se u posljednji tren prijavljivala na praksu.

Nuvolab


Slika 4. Najbolji početak dana

Nuvolab je mali arhitektonski ured koji je zajedničkim snagama osnovalo petero arhitekata. Njihovo poznanstvo seže do studentskih dana, a posljednjih se desetak godina bave isključivo izradom natječaja iz sfere arhitekture, oblikovanja javnih prostora i privremenih prostornih struktura. Ured je smješten izvan gradskog centra, no nadomak istom, uz željezničku prugu, u četvrti pomalo industrijskog štiha. Nuvolab dio svog prostora iznajmljuje vanjskim suradnicima, freelance arhitektima, dizajnerima i inženjerima s kojima nerijetko i surađuje, a koji zajedničkim snagama stvaraju kreativno i dinamično radno ozračje. Sastav radnog kolektiva izrazito varira, ovisno o projektu biraju se i suradnici.


Slika 5. Nuvolab, noćni rad nije iznimka

Tokom svog boravka radila sam na više projekata, dva u izvedbenoj fazi (uređenje obale izoliranog otočića Pantelleria i revitalizacija naselja Chene Bougerie u neposrednoj okolici Geneve) i tri natječaja (zgrada studentskog stanovanje u Mallesu  - 2. nagrada, uređenje glavne gradske ulice u Laivesu te interijera knjižnice Scuole Normale di Pisa, za koji čekamo rezultate).


Slika 6. Najbolji završetak dana

Firenza je ljeti nemoguća i prekrasna. Sparna, gužvovita, prljava. Etnički šarolika. Dinamična i grandiozna, a opet pitoma i skladna. Srednjovjekovna kulisa suvremenih predstava, muzej na otvorenom u kojem bi se naročito uživali izgubiti svi oni koji su proveli brojne noći pripremajući se za ispite iz kolegija „Razvoj arhitekture i umjetnosti“. Šetnja Firenzom je kao šetnja kroz jednu od onih ilegalnih skripti iz istog kolegija.  Šetnja Palermom, koji sam posjetila krajem kolovoza, nešto je sasvim drugo..


Slika 7. Santa Croce


Slika 8. Bargello, od tamnice do muzeja skulptura, Giambologna

Sicilija

Možda je za opis pojedinih mjesta otrcano upotrebljavati izraze poput „miks različitih kultura“, ali zbog Sicilije je taj izraz vjerojatno i nastao. Još su stari Grci prepoznali blagodati tamošnje klime i tla i osnovali svoje kolonije. Sicilija je izrodila neke od najvećih antičkih umova i matematičara, a Ciceron je Sirakuzu prozvao najljepšim grčkim gradom.


Slika 9. Katedrala, Palermo


Slika 10. Fontana Pretoria, Palermo


Slika 11. Botanički vrt, Palermo

19. i 20. stoljeće nisu bili manje dramatični. Krajem 19. stoljeća kao rezultat siromaštva pojavila se mafija. (Da, mafija je i danas prisutna i uglavnom se bavi „zbrinjavanjem“ otpada na sebi svojstven način). No, današnje vrijeme nosi i druge probleme. Na miroljubivu Siciliju svakodnevno dolazi na tisuće ilegalnih imigranata, a ne postoji organizirani način njihove evidencije i zbrinjavanja. Problem neplanskog useljavanja vidljiv je naročito u Palermu, najvećem sicilskom gradu, koji se smjestio u prirodnom amfiteatru na sjevernoj obali otoka.


Slika 12. Na ulicama Palerma


Slika 13. Tržnica

Palermo je eklektični miks orijentalnih i europskih utjecaja, što je najevidentnije baš u arhitekturi, u kojoj se iščitavaju razni elementi preko ornamentalno - arapskih i normanskih do baroka i art nouveaua. Na Siciliji ćete kušati najbolju i najgoru hranu. Plaže su privatne, krcate i prljave. Nakon 22 h svi vam izgledaju mutno i sumnjivo, a istodobno su i najljubazniji domaćini ikad igdje. Catania je grad koji također treba posjetiti. I Etna je nezaobilazna..


Slika 14. Etna


Slika 15. Etna


Slika 16. Etna

Posljednjih nekoliko dana u Italiji nastojala sam završiti započete projekte, nadoknaditi sve propušteno, uloviti pogled na originalnog Davida, prošuljati se između ostalih Michelangelovih skulptura, prošetati se bajkovitim ribarskim naseljima na Ligurskoj obali, izgubiti se u Giardinu di Boboli, i za kraj, naravno - Biennale.


Slika 17. Pisa


Slika 18. Viareggio

I opet Firenza

Vjerojatno sam sama imala puno sreće, no situacija na arhitektonskoj sceni u Italiji slična je kao i u ostatku Europe, ako ne i gora. (Mnogo je mladih koji su spremni raditi za mali ili nikakav honorar i dokle god takvih ima, ima i ureda koji će ih zapošljavati).


Slika 19. Biennale, Venecija

Italija, poznato je, ima najviše arhitekata po glavi stanovnika. Samo u Firenzi postoje 2 fakulteta arhitekture i 5.000 arhitekata. Posljedično, konkurencija je ogromna. Kada sam pitala svoje kolege, zašto je tome tako svi su mi odreda rekli „Zato jer je to najbolji posao na svijetu“. Nije šala, znam da to uistinu i misle. Zajednički entuzijazam vjerojatno je bio i razlog što su me nakon samo mjesec dana pozvali da se vratim u ured radi suradnje na novom projektu. Iz tog razloga projekt „Architecture without borders“ sjajna je stvar.

Aleksandra Klarić

www.nuvolab.it

Potprogram Leonardo da Vinci u sklopu EU Programa za cijeloživotno obrazovanje (Life Long Learning Programme – LLL) obuhvaćao je strukovno obrazovanje i osposobljavanje te je bio osmišljen tako da svojim aktivnostima potiče razvoj znanja, vještina i kvalifikacija svih sudionika.

Sudjelovanjem u nekoj od aktivnosti potprograma Leonardo da Vinci, korisnici su imali mogućnost stjecati nova životna iskustva te primjenom stečenih znanja, značajno doprinijeti radu matične ustanove, mogućnostima vlastitog zapošljavanja na tržištu rada te samom gospodarstvu. Potprogram Leonardo da Vinci omogućavao je prijenos dobrih praksi i inovacija u gospodarstvu između država sudionica, usklađivanje obrazovnog sustava sa tehnološkim napretkom i tržištem rada te osobni i profesionalni razvoj sudionika. Više o dobitnicima stipendija saznajte OVDJE, a više o potprogramu Leonardo da Vinci ovdje.