Izložba

Alem Korkut: Oko crte

Autor/izvor: DAZ / LAUBA 05/02/2014

„Svatko iza sebe ostavlja neki trag. Ponekad je to trag mokrih stopala, parfema, dobrog raspoloženja, utjecaja na okolinu ili kakav drugi. Ponekad je on dugotrajan i značajan, ponekad jedva primjetan, a ponekad ga postanemo svjesni tek nakon određenog vremena. Takvi tragovi, ma kakve vrste bili, čine svojevrsne odnose s tragovima koje i drugi ostavljaju. Možemo reći da je svatko od nas napravio cijela zamršena klupka odnosa s drugima. Grafički predstavljeni, oni čine komplicirane crteže nasumičnih kretanja u kojima se teško može razaznati neki sustav ili forma.“ Ovim je riječima Alem Korkut napravio kratki uvod kojim opisuje radove nastale u periodu od 2002. do 2014. objedinjene pod nazivom „Oko crte“. Uspoređujući ih metaforički sa životom, crteži predstavljeni na ovoj izložbi postavljaju pitanja i začuđuju nas svojim postojanjem te traže od promatrača odgovore. Izložbeni prostor je pretvoren u poligon za traženje odgovora.

Jedno od pitanja koje se spontano postavlja promatrajući nastajanje izloženih crteža jest može li se iz ovako kaotičnog sustava izroditi nešto što bi dobilo obrise nekog prepoznatljivog motiva? Može li ovakav način crtanja izroditi neku od Michelangelovih studija, Ingresove crteže ili barem one iz Lascauxa? „Ako je svijet nastao, kako kažu, nakon velikog praska i milijarde milijardi čestica iz tog se kaosa pukim slučajem posložilo tako da stvore ovako savršen svijet, ne vidim razlog da se vrlo uskoro u pokretnom studiju u košari na mojem biciklu ne nacrta neki pejzaž u sfumatu ili konj na pojilu.“ - obrazloženje je koje je ponudio sam autor.

Drugo pitanje koje radovi postavljaju sami po sebi jest pitanje autorstva. Tko je autor ovih radova - nepredvidljive silnice koje upravljaju pokretima pisala koje ostavlja crte na papiru ili monitoru? Ili je to onaj koji je uspostavio odnose, propisao pravila, odredio broj i boju olovaka, veličinu i vrstu papira i način na koji će se crteži stvarati? Nastaju li ti crteži s namjerom ili su se potpuno oteli kontroli? Izlažući „Stroj Z.D.C (stroj za demokratizaciju crteža)“ Korkut propituje definiciju crteža. Strojem (umjetničkim radom) je moguće upravljati i stvarati crte, okomite i vodoravne, no sadržaj crteža kojeg iscrtavamo nije moguće unaprijed odrediti. Dajući mogućnost autorstva i koautorstva svim sudionicima u stvaranju crteža: posjetitelju, stroju i sebi, nameće nam se pitanje je li ovo uopće umjetnost i je li namjera da se u galerijskom prostoru izloži nenamjeran crtež upitnog autorstva dovoljan razlog da se isti proglasi umjetnošću? Što je to što ga čini divljenja vrijednim i što ga čini umjetnošću? No, ne smijemo zaboraviti uzeti u obzir tko postavlja to ključno pitanje – je li ovo umjetnost? Ako ga postavlja autor izložbe koju publika upravo gleda, onda je na to pitanje on sam sebi već odgovorio. Također, galerijski ga je prostor već samim postavljanjem proglasio umjetnošću. Na isto pitanje odgovara i publika koju čine stručnjaci, kolege umjetnici, kustosi, ali i svi ostali koje je pitanje zaintrigiralo. Publika je šarolika i ponudit će različite odgovore na to pitanje.“

(Preuzeto iz razgovora Alema Korkuta i Morane Matković)

ALEM KORKUT rođen je 1970. u Travniku. Upisao studij kiparstva u Sarajevu 1991. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine. Autor je više javnih skulptura, među kojima i skulpture „Karijatida“ u Pazinu (2002.), spomenika biciklu u Koprivnici (2005.), spomenika palim braniteljima Domovinskog rata u Šibeniku (2006.), te onoga u Karlovcu (2009.). Dobitnik je više nagrada na javnim natječajima. Između ostalih, dobitnik je i Velike nagrade 27. salona mladih u Zagrebu, godišnje nagrade HDLU-a za mladog umjetnika 2004. godine, Velike nagrade Splitskog salona 2009. godine, te treće nagrade na izložbi T-HT nagrada@msu.hr 2011. godine. Izlagao na više od trideset samostalnih i  oko sto i pedeset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1998. do 2007. član HZSU statusu samostalnog umjetnika. Od 2007. predaje na ALU u Zagrebu, trenutno u statusu  izv. profesora.

Ciklus izložbi “Hrvatska umjetnost danas” organiziran je uz financijsku podršku Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH, te branda Astera.
Kustosica: Morana Matković
Prijevod: Helena Šintić
Vizualni identitet: Dominik Markušić
Financijska podrška: Ministarstvo kulture RH, Grad Zagreb, Astera