Izložba

Antun Motika: "Eksperimenti, od Futuropolisa do Muzike svjetla"

Autor/izvor: DAZ 26/09/2012

Antun Motika (Pula, 1902. – Zagreb, 1992.) svestrani je umjetnik koji se tijekom duge umjetničke karijere okušao u mnogim medijima, potvrđujući se na različitim poljima umjetničkog stvaralaštva. Motika je poznat uglavnom kao slikar suptilnih aktova, lirskih interijera i krajolika s izrazitim senzibilitetom za boju i svjetlo, ali Motika je i jedan od najznačajnijih umjetnika eksperimentatora i vizionara na području razvoja i primjene tehnologije, arhitekture, kazališne scenografije, reklame, industrijskog dizajna te slikarstva, čime zaslužuje posebno mjesto u razvojnoj liniji ne samo hrvatske već i europske povijesti umjetnosti.

Taj ustrajni istraživač nemirna duha, bilo da je slikao ili eksperimentirao, cijeloga je života tragao za svjetlošću i umjetničkom slobodom. Dolaskom u Zagreb 1940. godine na mjesto profesora Škole primijenjene umjetnost započinje s takozvanim atelijerskim istraživanjima. Tako u intimi atelijera od 1941. godine izvodi brojne pionirske luminokinetičke eksperimente na staklu i foliji s organskom i anorganskom materijom, eksperimente na fotografiji, na fotografskom i rendgenskom filmu, metalu i pleksiglasu namijenjene projiciranju, na kojima intervenira vrlo često s različitim slikarskim i neslikarskim postupcima: Komade stakla i plastike pali, perforira ili gravira, razlijeva po njima boju, smolu, spaja ih i radi "bazene" u koje zatim ulijeva boju i različite tekućine.

Određenim problemom bavi se do psihičke iznemoglosti, a dobivene rezultate izvedenih pokusa poput znanstevnika "očitava" i zapisuje u bilježnice i notese. O tome svjedoče i brojni nacrti za projekcije sa svjetlosnim efektima. Usto, nekoliko desetaka takvih bilježnica, notesa, liječničkih dnevnika i farmaceutskih letaka – materijal koji nabavlja od svog nećaka, liječnika opće prakse – sadrže Motikina razmatranja i spoznaje o tehnološkom napretku čovjeka sa skicama za strojeve i futuristička arhitektonska rješenja ili spoznaje o novim znanstevnim otkrićima, o razvoju umjetnosti, potvrđujući široko područje njegova interesa.

Iskustva stečena za vrijeme studijskih posjeta Parizu potaknut će ga na istraživanja dadaističkih i nadrealističkih izričaja i tehnika, od kolaža i fotomontaža, fotograma, dimnica tj. očađenih papira, dekalkomanije, frotaža i "automatskih" crteža – svojevrsnih "preslika podsvijesti" koje stvara uz glazbenu podlogu Mozarta i Beethovena.

Atelijer je za samozatajnog Motiku, posebno tih ratnih četrdesetih godina, prostor kreativnog i misaonog, ali samotnog života, njegov laboratorij i njegovo utočište od dehumaniziranog svijeta. Samo nekoliko bliskih prijatelja smije zaviriti u nj, a među njima je i Josip Seissel. Ne čudi stoga što uz priznati poetski opus paralelno nastaje ovaj nepoznati začudni i samo u uskom stručnom krugu visoko ocijenjeni eksperimentalni opus. Upravo je ovaj nadasve intrigantan eksperimentalni materijal tema izložbe Antuna Motike, koja se odvija u prostoru za povremene izložbe na drugom katu Muzeja suvremene umjetnosti, čime se ujedno obilježava 110. godišnjica umjetnikova rođenja i 20. godišnjica smrti.

O donaciji i otkupu
Zahvaljujući upornim nastojanjima obitelji Antuna Motike da se radovi iz njegove ostavštine na adekvatni način pohrane i prezentiraju, u prosincu 2008. godine Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu primio je na dar preko tisuću crteža većeg formata te dvadeset i jednu bilježnicu ispunjenu crtežima, intervencijama, nacrtima smionih arhitektonskih rješenja, te skicama za izvedbu raznih strojeva, predmeta umjetničkog obrta i skulptura od keramike, stakla i metala. Usto, Muzej je otkupio preko stotinu eksperimentalih radova iz vremena poslije 1940. godine nastalih u njegovom atelijeru: od kolaža, fotokolaža i frotaža, preko pionirskih luminokinetičkih eksperimenata na staklu i foliji s organskom i anorganskom materijom, do eksperimenata na fotografskom i rendgenskom filmu, metalu i pleksiglasu.

O umjetniku
Antun Motika je umjetnik koji je, u potrazi za izražajnim sredstvima, ostvario osebujan opus kojim su se bavili mnogi stručnjaci, među kojima su najvažniji Radoslav Putar, Mića Bašičević, Darko Schneider, Želimir Košćević i Darko Glavan. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 1921. godine kod prof. Rudolfa Valdeca na kiparskom odijelu, a dvije godine kasnije prelazi na slikarski odjel kod prof. Vladimira Becića i Ljube Babića. Godine 1928. radi kao karikaturist za zagrebački časopis Koprive i bavi se keramikom, te godinu dana radi kao profesor crtanja na srednjoj školi u Mostaru. U dva navrata (1930. i 1934.) studijski boravi u Parizu. Od 1940. do 1961. radi kao profesor na Školi za primjenjenu umjetnost u Zagrebu. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Beogradu, Ljubljani, na Venecijanskom bijenalu (1942. i 1952.) te brojnim izložbama u inozemstvu. Bio je dopisni član JAZU, a za svoje stvaralaštvo primio je mnogo nagrada, uključujući Orden za rad sa zlatnim vijencem (1961). Godine 1970. dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.

Kustosica: Ivana Janković
Autor postava: Filip Beusan

Antun Motika: Eksperimenti, Od Futuropolisa do Muzike svjetla
25. 09. - 11. 11. 2012.
Muzej suvremene umjetnosti Zagreb
2. kat, Prostor povremenih izložbi

 
Antun Motika: Bez naziva, oko 1960.

Antun Motika: Eksperiment na staklu, 1940. – 1960.

Antun Motika: Eksperiment na staklu, 1940. – 1960.

Antun Motika: Eksperiment na staklu, 1940. – 1960.

Antun Motika: Eksperiment na staklu, 1940. – 1960.

Antun Motika: Eksperiment na staklu, 1940. – 1960.

Antun Motika: Plastična kutija s eksperimentima, 1940. – 1960.

Antun Motika: Eksperiment u celofanu, 1940. – 1960.