05/01/2008

Na starom mostu u Mostaru uskoro bi trebala biti postavljena 14 tona teška čelična instalacija austrijskog arhitekta i kipara Michaela Pühringera. Taj čin izazvao je burnu polemiku među građanima, političarima i umjetnicima.

Projekt pod nazivom “Peace Connection Mostar” treba predstavljati simbol mira i podsjetiti na razaranja nastala u ratu u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1995., navodi se u priopćenju austrijskog Veleposlanstva. “Kao građevina mostarski most je fascinirao arhitekta Pühringera već mnogo godina prije rata. S rasponom od 28 metara to je bio jedan od najvećih mostova i jedno od remek-djela građevinarstva u vremenu svoga nastajanja. Za mene je bilo jasno da nakon nasilnog razaranja mosta ne možemo jednostavno stati nakon njegove ponovne izgradnje, jer bi to odaslalo pogrešnu sliku, naime da se ratne rane zaboravljaju i na taj način potiskuju”, kaže Pühringer. Kao simboličan korak provedbe ovog projekta u djelo Centar za mir i multietničku suradnju iz Mostara započeo je 2004. s dodjelom Nagrade za mir u vidu male skulpture mosta s instaliranom umjetničkom konstrukcijom.

Dosadašnji dobitnici nagrade su bivši češki predsjednik Vaclav Havel, bivši austrijski ministar vanjskih poslova Alois Mock i bivši predsjednik Južnoafričke Republike Nelson Mandela.

Projekt podržavaju i sponzoriraju austrijske tvrtke. Izložbe u povodu ovog projekta održane su u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Ateni, Istanbulu, Mostaru, Stockholmu i Beču.

Iz državnog Povjerenstva za zaštitu spomenika navode kako ovaj projekt, koji će potrajati mjesec dana, neće ni na koji način ugroziti sam most kao spomenik. Dio je to suvremene umjetnosti koja će se izvanredno uklopiti u arhitektonski kompleks mostarskog Starog grada, istaknula je dr. Amra Hadžimuhamedović, predsjednica Povjerenstva za zaštitu spomenika BiH.

Stari most u Mostaru od 2005. uvršten je u listu UNESCO-vih spomenika kulture, nakon što je uz talijansko i tursko sponzorstvo obnovljen nakon ratnog razaranja 1993., koje se pripisuje djelovanju snaga HVO-a. Nakon toga postao je simbolom pomirenja i ponovnog uspostavljanja dijaloga među konstitutivnim narodima Hercegovine.

Odlikuje ga elegantna tektonika, koja gotovo samodostatno spaja dvije obale Neretve. Izrađen je od kamena tenelija, koji se nabavljao cca. 5 km nizvodno uz Neretvu. Autorstvo mostu pripisuje se turskom graditelju Hajrudinu, za kojeg se kaže da nikada nije vidio most. Gradilište je vodio lokalni majstor Mehmed Karađoz.


U nastavku objavljujemo otvoreno pismo Gordane Andjelić-Galić, umjetnice iz Sarajeva:

APEL ZA STARI MOST

Posljednjih dana bosanskohercegovačku stampu i cjelokupnu javnost preplavljuju vijesti o vizionarskoj misiji austrijskog umjetnika Michael Pühringer (bez želje za podcjenjivanjem, ali nevelike umjetničke biografije) koji je naumio (i vec prikupio 970.000 €) da okuje Stari Most u Mostaru i na njega instalira svoj umjetnički rad sveukupne težine 14 tona. Ionako raznim problemima bremenitome Mostaru samo je još falila ta "grba".

Kao arhitekta i umjetnik, gosp. Pühringer bi morao znati da je već sama simbolika ponovne izgradnje Starog Mosta koji je tu stajao i spajao 450 godina, sama po sebi umjetnički čin i umjetnički rad koji najrječitije i najjasnije šalje poruku o neophodnosti i neminovnosti spajanja i zajedničkog življenja mostarskih građana. Tu se više nema što dodati.

Gospodin Pühringer htio bi na jedan umjetnički i simbolički fantastičan rad dodati još nešto; kao da na Keopsovu piramidu postavite jos nešto sto bi dodatno govorilo o moći drevnog Egipta (što kao vizualni i simbolički znak automatski postaje smješna skalamerija).

Što je stvarni cilj umjetnika: potreba da pomogne harmonizaciji međuljudskih odnosa u Mostaru? Zar time sto ce ulažući 970.000 € u suvišnu i nepotrebnu intervenciju, svojim radom narušiti savršenu harmoniju Starog Mosta?

Gosp. Pühringer bi trebao znati da je Stari Most u srcu svakog Mostarca ma kojoj političkoj opciji ili "obali" pripadao i da je bilo kakvo interveniranje na ovom neprocjenjivo vrijednom i od UNESCO-a zastićenom spomeniku kulture samo kopanje po živoj rani.

Stari Most je sveto mjesto a u svetinje se ne dira, ako ne iz vjerovanja a ono iz poštovanja.

Marketinški, gosp.Pühringer bi napravio odličan potez da stavi 14 tona tešku konstrukciju na jedan takav spomenik i u državi koja je prošla kroz ama bas sve strahote rata.

Zašto gosp.Pühringer ne pokuša zatvoriti Prater mjesec dana ili godinu, koliko je planirao da stoji njegova instalacija na Starom Mostu (ne tovareći nista ni u njega ni na njega), kao znak upozorenja na stanje u prijateljskom Mostaru i podrške njegovim iscrpljenim građanima.

Pitam se također, što planira umjetnik po završetku intervencije napraviti sa svojim radom? Ostaviti ga nama kao "kulturno nasljeđe"? Kako bi bilo da ga privremeno ili trajno postavi na jedan od mostova u Linzu, ili na St. Martin Kirche ili Staru Katedralu? Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi reagirala austrijska javnost na postavljanje "grbe" u svome okruženju.

Krajnje je vrijeme da se prekine praksa samovoljnog međunarodnog (u kooperaciji sa domaćim art diletantima) postavljanja "umjetnickih radova" upitnog ili u najmanju ruku, umjetnički nevaloriziranog kvaliteta.

Nakon sto je BiH postala lager svakovrsnog kemijsko-bioloskog, medicinskog, tehnološkog, elektronskog i drugog svjetskog ili bolje reči bjelosvjetskog otpada, sprijeimo da to postane i u duhovnom pogledu.

Dovoljno je što smo se velikim dijelom sami doveli u situaciju da nam stranci, nažalost, moraju donositi politička rješenja ali ne dozvolimo da nam oduzmu kulturnu i duhovnu autonomnost i autentičnost!