26/06/2007

´Napoleonstadl´ – tako se zove omanja kučica na sjeverozapadnom rubu stare jezgre Klagenfurta u kojoj sjedi Udruženje arhitekata Koruške. Napoleonstadl – to je nešto kao ´Napoleonova koliba´ ili ´štala´ – teško je za reći, uglavnom, predaja kaže, da se veliki vojvoda niskoga rasta tamo odmarao tijekom svog pohoda na južnu Evropu. Prilika više da šaka arhitekata-entuzijasta tu građevinu prenamjeni u sjedište naše elitne discipline za tu pokrajinu. Ta zgrada je tlocrtno podijeljena na dva dijela – u jednom se nalazi izložbena dvorana, u drugom cafe bar i uredski prostori predsjednika tog Udruženja, čiju funkciju trenutno obnaša Dietmar Müller.

Na njegovu inicijativu je još u proljeće dogovoren izlet Zagrebu, u sklopu redovitih ekskurzija, koje su dio određenog ´team-buildinga´ arhitekata ove regije. Taj izlet je upriličen 21. lipnja, a za mene je to konačno bila prilika da očima austrijskog turiste promatram grad svoje mladosti. Nije bilo jednostavno apstrahirati sve nataloženo i saživjeti se sa stočnim sajmom na Zrinjskom trgu, bolnicom na Trgu maršala Tita, otkriti samozatajan Vitićev stambenjak u Laginjinoj, Bolléove arkade te zinuti na spomen ploču Nikoli Tesli na starogradskoj vječnici. Zar je i on bio ovdje? Što? I Behrens je radio u Zagrebu? U tom kondenziranom vremenskom periodu od svega par sati bilo je prilike da se doživi presjek arhitektonske zbilje našeg grada. I, kako se ono kaže, stvar je u očima promatrača – netko će Zagreb sagledati kronološki, od sjevera prema jugu, netko drugi radijalno, netko treći linearno, od istoka prema zapadu. Bilo kako bilo, Zagreb ima tendenciju da postane meta arhitektonskog turizma. On je zanimljiv ne samo po određenim periodima nastajanja, već i po tome što je ruban i nepoznat široj stručnoj javnosti Evrope.

Vesele dvije činjenice – što je za ovu prigodu složen mali arhitektonski vodič, kojeg je vrijednim radom stvorio apsolvent arhitekture Jurica Sinković, i drugo, što je (još jednom) očima stranca Zagreb sagledan kritički i objektivno. Zagreb je grad potencijala, bogate suvremene arhitektonske povijesti i tek fragmentarnog povratka snazi koji ga je oblikovao u poslijeratnom razdoblju.

Robert J. Loher