Arhitektura i rušenje
Autor/izvor: DAZ / baunetz.de 24/11/2014
Stephan Becker, Stephan Burkoff i Jeanette Kunsmann izdavači su i urednici berlinskog Atlasa rušenja (Abriss-Atlas Berlin), nekonvencionalnog arhitektonskog atlasa u današnje vrijeme, kojem međutim nije cilj toliko uklanjanje zgrada iz grada Berlin, koliko poticanje diskusije o prostoru i, kako autori kažu prazninama, koje su toliko dugo bile prepoznatljivi dio berlinskog urbanog karaktera.
Da planirano uklanjanje zgrada ne agitira samo zabrinute konzervatore, nego da može imati i pozitivan učinak pokazuje novi berlinski arhitektonski atlas – Abriss-atlas Berlin, koji je javnosti predstavljen prošlog četvrtka. Ukupno deset autora knjige upušta se svojim mapiranjem u ironični diskurs o arhitekturi glavnog njemačkog grada.
Mogu li tako nastale prazne površine na najboljim berlinskim lokacijama spasiti reputaciju Berlina kao grada improvizacije i eksperimentiranja? Knjiga okuplja niz neočekivanih „kandidata“ za rušenje uključujući i berlinski Tacheles, Stup pobjede pa sve do Kreuzberger Baugruppe.
Sa zahtjevima za rušenje autori žele pokrenuti javnu raspravu te ponovo zainteresirati javnost za izgrađeni okoliš. Međutim: „Policija za lijepo ne želimo biti“ kaže Jeanette Kunsmann. 31-godišnjakinja je završila arhitekturu na TU, suosnivačica je udruge Riječni bazen Berlin (Flußbad Berlin) i radi kao glavna urednica za online magazin „Baunetz“. Stephan Burkoff je također novinar koji piše o arhitekturi i dizajnu. On ističe kako se nalazi niz pozitivnih primjera u ranijim epohama berlinske arhitekture. Odgovornost, regionalni identitet, povezanost s mjestom, želja za ostavljanjem nečega u naslijeđe – ove vrijednosti su nekad krasile arhitekturu i građenje. Primjer njemački Werkbund, koji se doduše kasnije povezuje s nacional-socijalizmom, ali dvadesetih godina njegovi su se članovi obrazovali i učili o formama i dizajnu, kvalitetnoj i povoljnoj gradnji. Investitorskoj arhitekturi se danas ipak jedino obrazovani konzument može suprotstaviti i zauzdati kapitalizam, tvrdi Burkoff. Nešto o čemu ne bi bilo na odmet promisliti i u Hrvatskom kontekstu.
Inspiracija za Atlas došla je spontano, kad su autori čuli da je nekoć postojao berlinski atlas praznina koje su danas većinom izgrađene. Ideja praznina, međutim, nije ih pustila. Prazni prostori su ono što je Berlin definiralo nakon pada zida: otvorene, tržištu nedostupne praznine, polja za igru. „Prazninama grad sanja“, piše suizdavač Stephan Becker o Atlasu rušenja – zvuči skoro kao Walter Benjamin..
O uklanjanju arhitekture, kao zapostavljenom djelovanju arhitektonsske profesije bavili smo se i kroz jedan od natječaja prošlogodišnjeg Think Space ciklus – Environment / Subtraction kojeg je žirirala Keller Easterling, o čemu više možete pročitati ovdje.
via baunetz.de / tagesspiegel.de