Zidovi nikada nisu ništa dobro - zar ne? Tako su, barem u južnoafričkoj povijesti, zidovi desetljećima služili jedino segregaciji, maskiranju, prisili. Bili oni fizički ili idejni, zidovi su bili razdjelnice koje su označavale pravo na vlasništvo i državljanstvo – posve doslovno: kao strukture modernog društva. Ali što ako je mogućnost koju spominje Robert Frost u svojoj pjesmi iz 1914. istinita, što ako dobre ograde čine dobre susjede? Vratimo li se ponovo na pjesnikovu dilemu iz pjesme Mending wall (Zid koji popravlja) uočit ćemo da politika, ili pak etika, ili bliskost nikada nisu linearne. Prije nego li izgradimo zid, moramo znati što će na kraju ostati unutar, a što van zida.

Nijedna rasprava o umjetničkoj praksi u suvremenoj Južnoafričkoj Republici (i, nadamo se, ne samo tamo) ne može izbjeći pitanja o vlasništvu i radu u odnosu na ono o čemu je John Locke davno govorio kao o commonwealthu. Bez obzira na imperijalni leksik predobro poznat ovom djelu svijeta, u ovom bismo slučaju mogli misliti na zajedničko kulturno dobro u društvu koje se očigledno pokušava ponovo izgraditi. Što da radimo s tim ideološkim ciglama i političkim granicama koje se posljednjih desetljeća tako neobuzdano podižu i rastavljaju? Što da radimo s nepoželjnim tradicijama koje se prelijevaju na našu stranu, u novo stoljeće?

Zidovi mogu služiti kao površina za projekciju i kao podupirači, a mogu funkcionirati i kao anti-iluzijski uređaji koji prokazuju konstruiranu prirodu svih uključivanja i isključivanja, onog što je korisno i od opće vrijednosti, onog što je važno zaštiti i onog što je važno izložiti. Da, dok pokušavamo izgraditi novi teritorij za umjetnički rad, morat ćemo se suočiti s nekim razdjelnicama. No to je možda i vrijeme za popravljanje, kada se pomoću čarolije za postizanje ravnoteže i malo proljetnog nestašluka Roberta Frosta opet upuštamo u etiku dobrosusjedskih odnosa; onih koji uspostavljaju nova savezništva, povezuju, ali i narušavaju ušminkanu površinu političke zajednice i prava na pripadanje.

Clare Butcher (Harare, 1985) je kustosica i istražiteljica pri Centru za kuriranje arhiva na Sveučilištu u Cape Townu, a trenutno se bavi modernom južnoafričkom poviješću izložbi. Tijekom 2010. bila je kustosica platforme Your-space u Van Abbemuseum-u Eindhovenu, Nizozemska, i organizatorica Autonomy Project (http://theautonomyproject.org/). Završila je de Appelov kustoski program u Amsterdamu 2009., a kurirala je izložbe u Južnoafričkoj Republici, Egiptu, Danskoj, Švedskoj i Njemačkoj. Redovito piše za časopise o suvremenoj umjetnosti te povremeno predaje, radi kao urednica i kuha.

Serija predavanja Mikropolitike u 2011. godini fokusirana je na istraživanje prostora u kojima se generira, proizvodi i predstavlja suvremena umjetnost, i to na niše, one međuprostore između galerija, muzeja i tzv. off-prostora. Njihov među-status vidimo kao priliku koja dopušta svestrani pristup izlaganju pri čemu izložba postaje neka vrsta dispozitiva, kulturalne prakse orijentirane na kontekst i oblikovane prema njemu koja komunicira kroz specifična društveno-politička pitanja.

organizator: [BLOK]

www.blok.hr
blok@blok.hr

podržava: Društvo arhitekata Zagreb (DAZ)
program omogućili: Ministarstvo kulture RH, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva