28/08/2009

Od 8. do 16. kolovoza 2009. u Međunarodnom kulturnom centru Hrvatske glazbene mladeži (HGM) u Grožnjanu održan je sada već tradicionalni međunarodni simpozij za Teoriju i oblikovanje u Digitalno doba s arhitektonskom/multimedijalnom radionicom pod vodstvom prof. Vinka Penezića i prof. Krešimira Rogine te asistenta Siniše Zdjelara s Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Â

Prošle je godine Međunarodni kulturni centar HGM-a proglašen punopravnim članom ACCR-a, Europske mreže kulturnih centara u povijesnim spomenicima, pa je za temu ovogodišnjeg simpozija/radionice prihvaćen zajednički projekt svih umreženih centara pod naslovom PRONALAŽENJE KRAJOLIKA, s naglaskom na potpunoj otvorenosti i apsolutnoj slobodi njenog izražavanja te multidisciplinarnosti, ili bolje rečeno postdisciplinarnosti kao osnovnom preduvjetu njenog ostvarenja. Â

Tema je samo na prvi pogled stavila naglasak na praktični rad kojemu je prethodio inspirativan i intenzivan teorijski uvod, a Grožnjan se sa svojim začudnim ambijentima pokazao kao idealno okruženje ne samo za otkrivanje više nego očitih veza suvremenog prirodnog i artificijelnog krajolika već i često prikrivenih senzacija fizičkih i drugih realnosti te informacijskih tehnologija u kreiranju jednog novog multisenzorijskog okoliša. Â

Gostujuća su predavanja održali povjesničarka umjetnosti Iva KA¶rbler i Richard Edwards, arhitekt i publicist iz Pariza, koordinator projekta 'INVENTING THE LANDSCAPE: Presence and future of the landscape within and around the historic monuments (nature, garden, cloister, park, site, belvedere); Towards the definition of a typology of relationship between the monument and the nature; The void (interior and exterior) as creator of architecture'. Â

Ovogodišnje je okupljanje šesto po redu u drugoj sezoni budući da se od 2004. godine u Grožnjanu redovito svakoga kolovoza održava međunarodni simpozij za Teoriju i oblikovanje u Digitalno doba s arhitektonskom/multimedijalnom radionicom s različitim podtemama poput: Senzacija – Ostajanje u vezi, Graničja - Arhitektura kao medij, Šik stvarnost - Arhitektura i moda, Tekući okviri - Arhitektura i glazba. Â

Teorijski je dio pretežito vodio prof. Nigel Whiteley s Lancasterskog univerziteta u Velikoj Britaniji dok je radionica održavana pod vodstvom Vinka Penezića i Krešimira Rogine, a u ulozi gostujućih predavača su se našli eminentni inozemni i domaći stručnjaci s raznih područja - Antonino Saggio, Masayo Ave, James Njoo, Dalibor Marinis, Helena Paver Njirić, Žarko Paić, Hrvoje Njirić, Nenad Roban, Saša Begović, Krešimir Galović, Nenad Korkut, Martin Semenčić, Filip Fabek, Tihomir Milovac. Â

Ideja o pokretanju međunarodnog simpozija s radionicom nastala je krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća, inspirirana prvenstveno nedostatkom suvremenog teoriskog diskursa unutar lokalne arhitektnske zajednice te težnjom za internacionalizacijom scene, pa je tako prvo okupljanje tada mlađahnih entuzijasta poput Riglera & Riewea, Feđe Vukića, Darje Radović te Penezića & Rogine pod naslovom 'Povratak u budućnost' održano u kolovozu 1989, dok je već iduće godine teorijski dio vodio Nigel Whiteley, a praktični karizmatični britanski arhitekt Cedric Price. Â

Tih se prvih nekoliko sezona, budući da je primjerice Internet izašao na vidjelo tek nekoliko godina kasnije, simpozij (referirajući na poznatu knjigu Reynera Banhama iz 1960. 'Theory and Design in the First Machine Age') nazivao Teorija i oblikovanje u Treće mašinsko doba, a kako se tu radi o elektroničkim napravama promjena naslova u Digitalno doba nakon stanke koju je prouzročila agresija na Hrvatsku bila je više formalnog nego suštinskog karaktera. Â

Od prvih je dana, a poglavito Whiteley-Priceovskim 'udarom' pod nazivom 'Radne igre (bez granica)' ustoličena poznata grožnjanska atmosfera ravnovjesja ozbiljnosti i ležernosti, intenzivnog rada i relaksirajuće zabave, učenja i razonode s naglaskom na novim spoznajama o brzomijenjajućem svijetu u kojem živimo, budući da 'nema ničeg tradicionalnijeg od promjene'. Â

Malo je poznato da je Cedric Price u Grožnjanu izradio projekt TURTLAN za Grožnjan s kojim je osvojio priznanje na Shinkenchiku natječaju 'Electronic House' u Tokiju. Projekt je prezentiran u njegovoj knjizi Opera objavljenoj u redakciji Samanthe Hardingham uz koji je otisnut i faksimil zafrkantskoga certifikata o Priceovom 'sudjelovanju' s potpisima sudionika. I ne samo to - ilustracija na naslovnici je također prikaz projekta TURTLAN! Â

Jedno od najeminentnijih pitanja današnjice jest: kako uistinu izgleda svijet u kojem živimo, da li smo ga u potpunosti svjesni i na koji mu se način obraćamo te da li je kompleksan sklop promišljanja pod zajedničkim nazivnikom pojma Arhitektura uopće moguć u doba sveopće proliferacije? Jer tezu da je čovjek anakrono i arhaično biće u okolišu koji je sam stvorio je već odavno postavio njemački filozof GA1nther Anders, a današnjoj hiperprodukciji oblika najčešće ne prethodi nikakva suvisla teorija osim Super Size Me. Â

Sviješću o važnosti korjenitih promjena koje su se dogodile proteklih dvadesetak godina na prijelazu iz Mehaničke u Digitalnu eru u kojima je nova stvarnost prožela sve pore ljudske svakodnevice, donoseći nove specifične okolnosti i zakonitosti s kojima se većina arhitektonskih praksi (sustavno) ne bavi, grožnjanska je ljetna škola učinila značajan iskorak u senzibiliziranju na kakvoća stvarnoga svijeta u kojemu živimo te njihovih utjecaja na suvremenu arhitektonsku praksu.