Arhitektura i film

Filmski interijeri kroz arhitektonske nacrte

Autor/izvor: DAZ 26/12/2015

Osnovana 2011. godine od strane  arhitekta Mehruss Jon Ahia i filmaša i pisca Armena Karaoghlanian „Interiors“ već 4. godinu istražuje odnos filma i arhitekture, nešto što je uvijek privlačilo pozornost, ne samo arhitekata već i svakog ljubitelja kinematografije. Rekonstrukcijom arhitektonskih nacrta, kroz minimalističke obrise te usporedbom s fotografijama, autori analiziraju pojedine scene nudeći eseje i recenzije na temu objavljivane u nizu magazina i internet portala. U nastavku vam donosimo nekoliko primjera. 

Michael Haneke, poznat po filmovima The Funny Games (1997), Caché (2005) i Bijela vrpca (2009), u svom filmu Amour iz 2012. istražuje ljubavni odnos starijeg bračnog para Georges (Jean-Louis Trintignant) i Anne (Emmanuelle Riva). Film prikazuje kako se pojedinci nose s gubitkom voljene osobe, a većina filma smještena je u interijeru pariškog stana stvorenog u studiju za potrebe snimanja, koji kroz film od poznatog intimnog interijera i doma postaje svojevrsni zatvor za njegove stanare. Film obiluje kadrovima s distance nudeći suzdržan odnos prema likovima što omogućuje razvoj odnosa s protagonistima kroz tijek filma.

O Blade Runneru Ridleya Scotta iz 1982. ne treba puno govoriti. Kultni znanstveno fantastični film i ogledni primjer za ulogu arhitekture u filmu, ovo djelo nastalo prema romanu Philipa K. Dicka "Do Androids Dream of Electric Sheep?" nudi opskurnu viziju Los Angelesa u budućnosti. Ekipa iz Interiors portal svoj focus je stavila na zadnju scenu iz filma i Bradbury zgradu na uglu 304 Broadway i West 3rd Street u LA. Interijer zgrade, scenografija i za mnoge druge filmske uradke, kompozicija je čeličnih konstrukcija, dizala i opeke te krovnih prozora kroz koje dopire zenitalno osvjetljenje. Režiser se međutim odlučio prikazati zgradu kao klaustrofobično i mračno mjesto suprotstavljajući arhitektonske detalje i materijale hladnoći same scene u kojoj se nalaze Rick Deckard (Harrison Ford) i Roy Batty (Rutger Hauer) što je najbolje vidljivo kroz segment presjeka zgrade.
 

The Shining, kultni film Stanleya Kubricka nastao 1980. prema istoimenom romanu Stephena Kinga primjer je apsolutne kontrole nad scenografijom.Kubrick svojim perfekcionizmom kontrolira svaki dio interijera hotela koji je zapravo nerealna u obliku u kojem je prezentiran gledateljima. Vrata i prozori pojedinih soba nespojivi su u realnu koherentnu arhitektonsku strukturu, kao i dimenzije interijera, osobito dvorane, koji svojim dimenzijma sugeriraju izgubljenost likova u hotelu i njihovu nemoć u snalaženju.

Being John Malkovich prvi dugometražni film režisera Spike Jonzea iz 1999. godine. Specifični stil Jonzea ima integralnu ulogu u filmu stvarajući nemoguće svjetove ukorijenjene u realizmu. Film scenarista Charliea Kaufmana nudi apsurdan spin realnosti kada likovi otkriju portal u un glumca Johna Malkovicha te počnu iznajmljivati iskustvo za određenu cijenu. Film se oslanja na čudne momente i apsurde kao što je 7 i pol kat na kojem se nađe protagonist Craig Schwartz (John Cusack) u potrazi za poslom.

Woody Allen - Manhattan (1979.)

Stanley Kubrick - A Space Odyssey 1969.)

Naslovnica: Annie Hall (Woody Allen, 1977. scena 1:09:23 do 1:09:23, tlocrtni prikaz)
Za više osvrta, eseja i nacrta posjetite http://www.intjournal.com/