Osvrt

Grad Zagreb postao je bogatiji za jednu pješačku zonu

Autor/izvor: Filip Pračić 03/06/2022

Ova privremena preobrazba predstavlja prvi korak do one trajne, za koju je potreban javni urbanistički natječaj. Uz deset kružnih betonskih žardinjera koje ujedno služe kao klupe, bila je planira sadnja magnolije, japanske šljive i grmolikih sadnica te postoji ideja komunalnog stola kojeg će ljudi koristiti bez da išta moraju konzumirati. Unatoč tome, terase kafića ostaju, ali se planiraju i štandovi za obrtnike, obzirom da je Stara Vlaška po svojoj povijesnoj funkciji bila obrtnička ulica. Ova gesta javne urbane opreme koja nije podređena komercijalnom sadržaju, iako malena, predstavlja bitan korak prema shvaćanju grada kao otvorenog prostora kojem građani imaju pristup mimo konzumerizma. U gradu zakrčenom terasama kafića i restorana, ovakav korak još je bitniji.

Privremena preobrazba predstavlja prvi u nizu projekata kojim aktualna gradska uprava najavljuje smanjenje prometa u centru grada. Predstoje projekti pješačke zone u Masarykovoj ulici te područja ispred Glavnog kolodvora, kojima će se Zagreb, kada se ostvare, značajno približiti europskoj razini promišljanja javnog prostora. Želju za humanizacijom prostora objasnio je dogradonačelnik Luka Korlaet idućim riječima:

"Mislim da se odluka o proširenju pješačke zone ... samo djelomično može osporavati čisto stručnim argumentima neželjene redistribucije kolnog prometa. Promet nije linearni problem; posljedica ukidanja pojedine ulice za kolni promet nije isključivo dodatno opterećenje susjednih ulica, već dolazi i do promjene navika.“ (Jutarnji.hr)

I upravo je promjena navika ključan aspekt u dizanju građanske svijesti oko bitnosti javnog prostora i urbanističkog planiranja koje nije podređeno automobilskom prometu. Čovjek je produkt svojih okolnosti, a promijenjeni čovjek – izmijenjenih okolnosti. Unatoč negodovanju nekih, upravo će ova promjena potvrditi koliko brzo se građani zapravo naviknu na one promjene koje su na bolje. Svijest o važnosti pješačkih zona bit će razmjerna trudu kojeg nova gradska vlast ulaže u njihovo ostvarenje.

U svojem proslavljenom eseju „Pravo na grad“ vodeći društveni teoretičar David Harvey komentira kako je pravo na grad mnogo više nego pravo na pojedinačan pristup resursima koje grad utjelovljuje:

„Pravo na grad je pravo da se mijenjamo mijenjajući grad prema svojim željama. Štoviše, ono je više kolektivno nego pojedinačno pravo, jer promjena grada nužno ovisi o ostvarivanju kolektivne moći u procesu urbanizacije.“

Uzmemo li u obzir koliko kronično malo pješačkih zona Zagreb ima u svojem centru, oslobođena pješačka zona Stare Vlaške predstavlja bitan iskorak prema ostvarivanju našeg kolektivnog prava na pristup javnom prostoru, ali i težnju da promet u centru grada nije podređen isključivo automobilima, već onima kojima je i namijenjen – ljudima.

Izvor grafičkih priloga: Healthysystems i Studio ii