Intervju

Horst Hörtner o Futurelabu i budućnosti

Autor/izvor: Damir Sekulić/DAZ 25/02/2013

Od svog osnutka prije 34 godine Ars Electronca se radom i djelovanjem proširila na više načina u sferu digitalne umjetnosti i razvoja trans-disciplinarnih tehnoloških inovacija. 1987. godine osnovana je nagrada Prix Ars Electronica, pored Ars Electronica Festivala, koju su od davnih 80ih do danas primili, sada već renomirane institucije, firme i pojedinci, tako zvani PrixArs je najpriznatija nagrada u digitalnoj umjetnosti sa 7 kategorija godišnje, fondom nagrada od 117 500 EUR te sa 51 613 predanih radova od 1986. do danas. Ars Electronica Center je muzej budućnosti također smješten u gradu Linzu, dok je Futurelab 4. i najmlađi stup Ars Electronice. Zadnjih godina Ars Electronica je otvorila podružnice i u Berlinu te u Shanghaiu.

Proteklih nekoliko dana, direktor Futurelaba, koji se bavi upravo stvaranje platformi za odigravanje različitih scenarija ispreplitanja umjetnosti i znanosti, od genetike, arhitekture, dizajna, kibernetike i komunikacijskih tehnologija do digitalne umjetnosti, Horst Hörtner održao je dva predavanja u organizaciji Društva arhitekata Zagreba i Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu od toga jedno u DAZ-u te jedno na Af u ponedjeljak 25. veljače. Počevši s kraćim pregledom povijesti same Ars Electronice i Futurelaba, Horst nam je pokaza niz primjera i projekata ostvarenih proteklih dva desetljeća unutar samog, kako ga je on nazvao, laboratorijskog atelijera u kojem radi trans-disciplinarni tim od 25 ljudi iz svih područja znanosti i umjetnosti u suradnji s renomiranim institucijama iz javnog i privatnog sektora širom svijeta poput ETH Zürich, Fab Lab MIT, ATR Osaka, Siemens, Vodafon, SAP itd.

Nakon inspirativnog predavanja iskoristili smo priliku porazgovarati s Horstom o načinu rada Futurelaba te tehnološkim perspektivama u budućnosti.

"ZeitRaum" - projekt za bečku zračnu luku

Ars Electronica - Linz

Rekli ste nam već puno o povijesti Ars Electronice i Futurelaba danas. Što se od osnutka Ars Electronice 1979 i Futurelaba 1996 promijenilo u načinu rada i promišljanju projekata, osim naravno tehnologije.

Sve i ništa. Na početku smo bili mala ekipa koja je naglo rasla i bila prvotno sama sa sobom zaokupljena. Danas 16 godina kasnije, funkcioniramo stabilno imamo infrastrukturni sustav koji j potpuno samostalan, a u međuvremenu imamo i jako puno inozemnih talenata. Način rada je postao potpuno trans-disciplinarni, autonoman i odvija se uhodano. U tom pogledu se dosta promijenilo, međutim u odnosu prema radu i istraživanju bilo da se radi o korporativnim klijentima ili partnerima ili nekom projektu iz javnog sektora, umjetnički nagon za stvaranjem nečega što će imati utjecaj na društvo u budućnosti je ostao isti.

Spomenuli ste sada dva zanimljiva aspekta. Prvi je suradnja s industrijom odnosno privatnim sektorom, a drugi je društveni utjecaj kojeg svojim radom ostvarujete. Radili ste na više projekata sa Siemensom, imate i neke patente registrirane s njima, da li postoji razlika u radu s multinacionalnim kompanijama u odnosu na rad na nekom manjem lokalnom projektu za grad Linz na primjer.

Pa u radu s globalnim igračima poput Siemensa su u igri naravno uvijek financijski proračuni. Radili smo s njima na projektu za navigaciju za automobile pri čemu je jedan od glavnih okvirnih uvjeta bio da hardwareska cijena uređaja ne smije biti veća od 1 $ po jedinici. Naravno da sam pomislio da je to šala, no to je bilo ozbiljno. Sa takvim restrikcijama se ne susrećete u tako zvanom slobodnom polju istraživanja. Kada radite na projektu za javni sektor trudite se stvari maksimalno konkretizirati jer si ne možete dopustiti rasipanje. U jednu ruku nema tako velikih razlika zapravo.

Druga stvar je društvena odgovornost. Umjetnost kao i znanost, osobito zadnjih godina imaju sve veću odgovornost prema društvu, ulogu svojevrsnog društvenog korektiva. Spomenuli ste kako nas je znanost učila da nam je potrebna nuklearna energija, danas nam govori da suprotno. Što mislite kako će se ta interakcija razvijati osobito s obzirom na povećanu transparentnost i dostupnost informacija.

Mislim da je odgovornost prema društvu ostala ista, razlika je samo, kao što sam spomenuo u diskusiji, ta da društvo počinje sudjelovati u javnoj raspravi prije nego što samo otkriće postane ostvarivo. Vode se polemike o genetskom dizajniranju djece, a to još nije ni moguće na primjer. Sigurno je da postoji povećanje pritiska društva na sudjelovanje u znanstvenim istraživanjima i to s osnovom te da je danas taj pritisak veći nego što je bio prije.

"Linz Verändert" - postav interaktivne izložbe povijesti grada Linza

Futurelab djeluje na 7 različitih polja istraživanja od Creative Catalyst, preko Interaction Ecology do Virtual Environments. Da li se ishodišta istraživanja međusobno razlikuju?

Leonard Bernstein je rekao da je za uspjeh potrebno imati točan plan i malo vremena. Ne radi se o tome da se skicira najljep&ˇa utopija, nego da se uspije nemoguće učiniti mogućim. Ako s ograničenim resursima uspijete nešto pokrenuto, to je već uspjeh sam po sebi. U praksi imamo stručnost i različitost u ljudima u našem timu, kojeg za svaki projekt sastavljamo da bi pojedinačni zadatak mogli dubinski analizirati i riješiti. Često naša stručnost doseže granice, zbog čega surađujemo s mnogobrojnim institucijama širom svijeta.

Internet je revolucionirao svijet i mnogobrojnim aspektima života. Kako vi gledate budući tehnološki razvoj? Da li nam predstoje druga revolucionarna otkrića ili će se budući razvoj znanosti i tehnologije odvijati evolutivnije.

Držim da komunikacijske tehnologije dosežu svoj limit. Kompjuteri ce biti brži i manji, mobiteli također, možda doživimo još neko iznenađenje, ali mislim da će se taj segment razvijati evolutivno. Polje u kojem leži puno revolucionarnog potencijala je upotreba Additive Manufacturing procesa 3d tiskanja i slično. Nedavno je Ministarstvo poljoprivrede u SAD raspisalo natječaj za 3d print goveđeg odreska i Stanford je pobijedio,  tiskali goveđim stanicama odrezak. Drugi primjer je iz 2012 Anthony Atala je također u SAD-u na osnovu staničnih podataka uspio tiskati bubreg za jednog pacijenta. Zapravo smo puno napredniji znanstveno, nego što je to širim masama poznato. 3d tiskanja na staničnoj razini je realnost.

Lego kockice se na sličan način proizvode, što implicira decentralizaciju njihove proizvodnje i tu postoji paralela s open source tehnologijom koja je s Linuxom započela u 80im godinama prošlog stoljeća. Odjednom se nalazimo u situaciji gdje lokativni monopol proizvodnje biva slomljen.

Možda je to taj revolucionarni trenutak?

Da, ja danas ne moram otići u trgovinu kupiti majicu, nego si ju sam napravim kod kuće, danas je to majica, sutra će to biti Audijev automobilski motor i to je ono što će promijeniti svjetsku logistiku. Doći će do velikih promjena na tržištu rada, biti ćemo prisiljeni sami postati inovatori, ali to je isto upitno kako će se to odvijati, neće biti lagano, ali sigurno će biti zanimljivo pratiti ta razvoj. Ovo naravno implicira i zakonodavne promjene, što je autorsko pravo u tom slučaju? Još se brinemo da netko ne kopira nekakav CD a tehnologija već omogućuje kopiranje bubrega. To su odnosi koji potpuno narušavaju ustaljeni odnos proizvođač, dostavljač i konzument. Tu očekujem možemo reći revolucionarne promjene, osim ako nas neke spoznaje iz genetike i medicine prije ne revolucioniraju način života. Tu je još jako puno informacija skriveno od javnost, počevši od zaštite prava na sjeme do same agrarne politike u Europskoj uniji i dodijele poljoprivrednih subvencija.

Trenutno je otvoren natječaj za Prix Ars Electronica 2013 na koji se možete prijaviti isključivo online do 8. ožujka ovdje, a više o projektima Futurelab-a i o Ars Electronica platformi pogledajte ovdje.

img alt=ˇ