Izvještaj

Hrvatska na UIA kongresu u Tokyu

Autor/izvor: Maroje Mrduljaš, DAZ 18/10/2011

Međunarodno udruženje arhitekata, osnovano 1948. krovno je strukovno udruženje koje od svog osnivanja promiče ideju internacionalne polemike o aktualnim temama vezanim za pitanja prostora. Uz brojne aktivnosti koje UIA provodi, vjerojatno su najvidljiviji trijenalni kongresi koji su oduvijek bili i prilika za razmjenu ideja o glavnim zadaćama arhitektonske discipline unutar određenog povijesno-društvenog trenutka, ali i prilika za promociju lokalnih arhitektonskih scena. 

Ove godine, Kongres je održan u Tokyu od 25.09. - 01.10. sa krovnom temom Projektiranje 2050 – Onkraj katastrofa, putem solidarnosti, prema održivosti.
Održavanje Kongresa u Tokyu je imalo posebnu težinu u svjetlu recentnih katastrofa i njihovih posljedica u Japanu. Unutar te krovne teme, definirane su tri pod-teme – okoliš, kultura i život – unutar kojih su se održavala predavanja, prezentacije i diskusije.

Glavni predavači su bili najistaknutiji japanski arhitekti različitih generacija: Tadao Ando, Kazuyo Sejima, Kengo Kuma, Fumihiko Maki i drugi, uz internacionalne stručnjake i protagoniste kulturnog života poput umjetnika Christoa, britanskog arhitekta Davida Adjayea i češkog povjesničara Vladimira Šlapete. Kongres je na ceremoniji u kongresnom centru pred prepunom dvoranom otvorio japanski car Akihito.



Hrvatska se na ovom Kongresu u organizaciji Udruženja hrvatskih arhitekata i Ministarstva kulture RH predstavila sa izložbom Arhitektura u rajskom vrtu – morfologija suvremene hrvatske arhitekture čiji je povjerenik Leo Modrčin a kustosi Leo Modrčin i Maroje Mrduljaš, te predavanjem Maroja Mrduljaša s naslovom Hibridni koncepti: između kulturne avangarde i instrumentalne modernizacije.

I izložba i predavanje su bili usmjereni prema afirmiranju internacionalno još nedovoljno poznate hrvatske moderne i suvremene arhitektonske kulture. 

Ranija inačica izložbe je već bila postavljena u Londonu prilikom održavanja Londonskog arhitektonskog festivala 2010 a budući da je inspirirana samom lokacijom povezanom sa arhitektom Robertom Adamom, za ovu priliku i daljnje izlaganje autorska je grupa prilagodila sadržaj u smislu fleksibilne postave i konteksta.

Izložba želi ukazati na činjenicu da je hrvatski prostor obilježen još uvijek razmjerno skladnim međuodnosom bogate urbane kulture i raznolikih topografskih i prirodnih ljepota. Internacionalno relevantna arhitektonska dostignuća, urbanizacija koja je još uvijek unutar okvira održivog razvoja (usprkos devijacijama), te izuzetne prirodne datosti vrijednosti su koje čine Hrvatsku specifičnom i te vrijednosti treba očuvati. Prezentirani su projekti koji se na različite načine referiraju na prirodne – biomorfne ili geomorfne procese, uklapaju se u urbani ili prirodni okoliš kroz generativne, iteracijske ili algoritamske postupke koji su u skladu i sa okolišem i sa životnim potrebama koji arhitekturu nastanjuju. 

Izložba je postavljena u Hibiya parku, u strogom središtu Tokya, nekoliko stotina metara od golemog kongresnog centra Tokyo International Forum u kojem je održan Kongres.
Hibiya park nalazi se neposrednoj blizini četvrti Ginza, najfrekventnijeg trgovačkog središta Tokya, i nadovezuje se na park i druge zelene površine koje okružuju Carsku palaču. Izložba, koja je projektirana za postave u vanjskom prostoru, postavljena je na dvije frekventne lokacije: centralno smještenom travnjaku. Daini Kadan, te na Kenko Hiroba, jednom od ulaza u park.
Transparentni pleksiglas paneli stopili su se sa parkovnim uređenjem, i poput umjetnih biljaka postali su organski dio okoliša, baš kao i arhitektura koju promovira. Obzirom na frekventnost lokacija, nemoguće je procijeniti broj ljudi koji je „posjetio“, odnosno vidio izložbu, no sigurno je legitimno govoriti o tisućama. U pronalaženju mjesta za izložbu, pregovorima sa  upravom parka te u samoj fizičkoj izvedbi postave svoj znatan doprinos dalo je osoblje hrvatskog veleposlanstva u Tokyu. Uz izložbu, produciran je i katalog predstavljen na Kongresu.

Predavanje „Hibridni koncepti“ održano 27.9. se bavilo komparacijom dviju različitih pravaca razvoja hrvatske moderne i suvremene arhitekture: eksperimentalnom i modernizacijskom koji su uvjetovani i kulturološkim pozicijama ali i društvenim okolnostima. Temeljna teza jest uzajamno djelovanje i međusobni utjecaj tih dvaju pravaca što je i uobičajeno za, uvjetno rečeno, „manje sredine“. Ta interakcija je i dovela do poučnih, kulturno vrijednih i društveno korisnih rezultata gdje su modernizacijske potrebe otvorile prostor za primjene eksperimenata, a istraživački pristupi su pak djelovali kao „korektiv“ modernizacijskih procesa.

Hrvatska se tako cjelovito predstavila na Kongresu UIA, čime je nastavljeno sa sudjelovanjem ovdašnje teorije i prakse u internacionalnoj debati o arhitekturi.