Architecture without borders

Igor Sladoljev - Rotterdam

Autor/izvor: DAZ / Igor Sladoljev 05/11/2014

Odlazak

Kao prvi potez nakon diplome odlučio sam iskoristiti priliku i prijaviti se na natječaj za Leonardo stipendiju koju je DAZ to ljeto raspisivao. Na popisu ureda za suradnju bio je nizozemski ured West8, za kojeg sam odmah aplicirao jer su me zanimali u prvom redu nizozemski urbanistički uredi. Osjećao sam da je moje zagrebačko obrazovanje zakinuto onim što ondje zovu urbani planning. Nažalost komunikacija sa West8 nije tekla kako treba tako da se moj odlazak polako odgađao dok nije postalo jasno da treba organizirati aletrnativu.  Ušao sam u komunikaciju sa uredom Maxwan koji me primio i tako je ova godina za mene počela u Rotterdamu. (Sl.1 - naslovnica – Benjamin Franklinstraat, Maxwan a+u)

Maxwan

Maxwan A+U (architects and urbanists) čine dva partnera Rients Dijkstra i Hiroki Matsuura i petnaestak arhitekata urbanista. Ranih 90tih Rients Dijkstra radi na projektima kao što su Lille Euralille Masterplan i Y-Oevers u Amsterdamu sa Rem Koolhaasom (OMA) te sa amsterdamskim arhitektom Fritsom Van Dongenom (deArchitektenCie.), a projektom Leidsche Rijn kraj Utrechta, gradom za 300 000 stanovnika se osamostaljuje i osniva svoj ured. Od 1993, kada je osnovan, Maxwan se bavi svim mjerilima od izložbenih postava, interijera i dogradnji, do masterplanova za naselja i gradove. Prepoznatljivost ureda dolazi iz banalno jednostavnog grafičkog jezika koji vodi projektanski process. Arhitektonski diagram i crtež vrlo je važna komponenta u metodologiji i pristupu oba partnera. Inzistira se na urednosti i organiziranosti kao važnim preduvjetom efikasnosti.


Sl.2 – Office


Sl.3 – Groene Singel animacija

Sl.4 – Projekt IFC Moscow za ruski Sberbank sa svojih 460 hektara bio je u toku u trenutku kada sam se ja uključio. Maxwan je na tenderu ušao u zadnji krug zajedno sa uredima; deArchitektenCie., KCAP, ASTOC, MAD/Arup, SOM, Gensler, Mecanoo. Trebalo je pobjediti, odnosno ući među tri u čemu smo i uspjeli. Radeći na svojim dijelovima projekta naučio sam puno o organizacijskoj parcelaciji. Team leaderi Kris i Artur u svakom trenutku znaju što se događa sa detaljima i brinu se da sve sjedne na svoje mjesto. Jako veliki dijelovi projekta se recikliraju iz starih projekata i prijašnjih iskustva. Za mene je iskustvo IFCa bilo ono čemu sam se nadao dok sam pisao motivacijsko pismo za stipendiju još neispavan od diplome.



Sl.5 – Belgijski projekt za Groene Singel u Antwerpenu bio je drugi veliki projekt na kojem sam radio. Projekt je trebalo prezentirati na Rotterdamskom biennalu kroz animaciju i maketu kako bi se što bolje reklamirao u trenutku kada se u Antwerpenu promijenila vlast a projekt gotovo ukinuo. To je bila odlična prilika za učenjem animiranja u Adobe After Effectsu. U  Ilustratoru je trebalo dovršiti diagrame i zaokružiti grafički jezik koji se onda trebao prezentirati crtićem o strategiji i zazelenjavanja infrastrukturalnog koridora i povezivanju starog i novog Antwerpena.


Sl.6. Rad na storyboardu

Rotterdam

Po dolasku u grad, prvo što je trebalo obaviti bilo je useliti u stan, sobu, nešto, negdje. Preko poznatog Kamerneta, portala za traženje stanovna i soba po Nizozemskoj uspio sam dogovoriti nekoliko room viewinga koje sam zaredao kao po špagi u nadi da ću već isti dan moći useliti i napustiti hostel u kojem sam odsjeo za prvu ruku. Prvi stan na popisu, Schermlaan 51 bio je dom bračnog para umjetnika Marcela i Daphne.  Popili smu kavu i zapričali se o situaciji tu, tamo, o mjestima i ljudima, arhitekturi... Imao sam sreće, prva adresa bila je i konačna.  Uselio sam u svoju sobu sa pogledom i polako pustio rutini da me uzme. Jutarnja vožnja biciklom za mene je postala najvažniji dio dana. Parkom na Niewe Binnenweg, pa prema Coolhavenu na stari Voorhaven. U uredu se obavezno pila jutaranja kava u kuhinji u kojoj se nalazi uredski message board i gdje su se obično saznavale korisne stvari.


Sl. 7 – Daphne doma


Sl.7a – Put do posla


Sl. 8 - Maxwanov ručak je događaj kada se sjeda za dugački stol za kojim se jede i raspravlja, uglavnom o stvarima koje nemaju baš nikakve veze sa arhitekturom.

U uredu se ostaje dugo. Dolazak doma za mene je značio večeranje na sofi u dnevnom boravku gdje bi se uz pozadinsku buku Tva pričalo o ovomo i onom dok ja nebi otišao raditi ili na skaype.


Sl.9 &‐ Rad doma

Rotterdam mi se kao grad odmah svidio. Velik, urban, visok i raznolik a u isto vrijeme ugodno kompaktan, vrlo brzo daje osjećaj pripadnosti. Kao arhitektonska enklava odličan je za networking koji se događa uglavnom u jednom do dva bara gdje svi svraćaju. S obzirom da sam prije toga imao prilike živjeti i raditi u Frankfurtu na Maini, ambijent relativno grubog ali vitalnog grada bio mi je već poznat. Oba su grada relativno nezamjetog turizma, ali sa mnogo svježih ljudi, međutim ti su ljudi tamo sa određenim ciljem, studenti ili ljudi koji dolaze raditi na projektu. Ono što ih veže je uvijek neka svrhovitost koja meni jako odgovara.

Sl. 10 – MVRDV, Tržnica u završnim radovima



Sl. 11 – Kop van Zuid

Nizozemska

Odlična prometna povezanost u ovoj zemlji daje nevjerovatan osjećaj slobode. Moja djevojka je u isto vrijeme počinjala praksu u Amsterdamu tako da smo se mi odjednom našli okruženi odredištima i prepunjenim vikendima. Delft, Haag, Utrecht, Haarlem, Dordrecht, Maastricht, Eindhoven, Rotterdam, Amsterdam... S toliko mnogo sadržaja u tako malo vremena bilo je jasno (ako i nije bilo prije) da trebamo ovdje treba ostati duže i tražiti stalni posao.


Sl. 12 – Kartica  za javni prijevoz i 40% popusta (za sve vlakove izvan rushhoura)

Sl. 13 – Bicikliranje


Sl. 14 – Pauza za piknik

Situacija međutim nije lagana, nebrojena količina mladih svakodnevno dolazi i spremna je raditi polugodišnje prakse bez ili sa jako skromnim kompenzacijama na što su urede već odavno navikli. Vještine koje je moguće ugrabiti i iskustva koja se nude, svakako su vrijedna i važna ali nažalost dostupna samo određenima. Zbog toga su programi kao Leonardo nevjerovatno važni jer nude svakom mladom profesionalcu dodatno znanje i priliku da se osvrne i dovede matični kontekst u pitanje. Ideološka dikrepancija Nizozemske i Hrvatske za mene je bila prilično velika ali dobrodošla.


Sl.15 – Selidba iz Rotterdama u Amsterdam

Potprogram Leonardo da Vinci u sklopu EU Programa za cijeloživotno obrazovanje (Life Long Learning Programme – LLL) obuhvaćao je strukovno obrazovanje i osposobljavanje te je bio osmišljen tako da svojim aktivnostima potiče razvoj znanja, vještina i kvalifikacija svih sudionika.

Sudjelovanjem u nekoj od aktivnosti potprograma Leonardo da Vinci, korisnici su imali mogućnost stjecati nova životna iskustva te primjenom stečenih znanja, značajno doprinijeti radu matične ustanove, mogućnostima vlastitog zapošljavanja na tržištu rada te samom gospodarstvu. Potprogram Leonardo da Vinci omogućavao je prijenos dobrih praksi i inovacija u gospodarstvu između država sudionica, usklađivanje obrazovnog sustava sa tehnološkim napretkom i tržištem rada te osobni i profesionalni razvoj sudionika. Više o dobitnicima stipendija saznajte OVDJE, a više o potprogramu Leonardo da Vinci ovdje.