Novogodišnji specijal

Intervju s prof. Borisom Koružnjakom, novim dekanom AF-a u Zagrebu

Autor/izvor: DAZ 04/01/2012

Profesore, čestitke! Kakvi su dojmovi nakon prvog semestra?

Zahvaljujem Vam na čestitkama i pozivu. Mnogo kolega i prijatelja mi je čestitalo iako se kod nekih čuo i dodatak 'Pa što ti je to trebalo...?'. Dakle, obzirom da sam se na neki način pripremao na ovu dužnost već od trenutka kandidature, a radeći i boraveći na našem fakultetu posljednjih tridesetak godina, mislim da su dojmovi očekivani, niti posebno euforični, ali niti posebno loši.

Možete li ukratko predstaviti svoju dosadašnju akademsku i profesionalnu karijeru? (Kad ste diplomirali, kad počeli raditi na fakultetu, najvažniji projekti i publikacije i sl.)

Iz ove perspektive već stvarno davne 1979. godine diplomirao sam u klasi prof. Rašice i praktično od tada radim na Arhitektonskom fakultetu. U početku u Zavodu kod prof. Kincla, kasnije samostalno. Od 1981. godine sudjelujem u nastavi, u početku kao honorarni asistent, pa sve do današnjeg statusa izv. profesora. Tijekom tih godina radio sam sa studentima na svim semestrima. Posebnu vrijednost i značaj za mene ima to što sam nekoliko puta bio od strane studenata biran kao jedan od 'naj-nastavnika' našeg fakulteta. Tijekom svoje projektantske prakse imao sam sreću i zadovoljstvo raditi i spoznavati arhitekturu s mnogo kolega od kojih je svatko na svoj način ostavio određeni trag na projektima na kojima smo radili. Od izvedenih projekata možda bih izdvojio Nastavno školsku sportsku dvoranu u Osijeku i nažalost nedovršenu, a već, od strane investitora, poprilično devastiranu Župnu crkvu u Vrbanima u Zagrebu, a koji su napravljeni u suradnji s Gordanom Domić. Također smatram prilično vrijednim materijalom Analizu prostornih standarda znanstveno-nastavnih ustanova za Sveučilište u Zagrebu, koja se kvalitetno koristi posljednjih godina u planiranju novih fakulteta i izvan zagrebačkog Sveučilišta.

U kakvom stanju nalazite instituciju kojoj ćete biti na čelu (barem) sljedeće dvije godine? Koji aspekti njenog djelovanja su po vama najrazvijeniji a koji najproblematičniji?

Iako su prošle uprave i djelatnici Arhitektonskog fakulteta uložili izuzetan trud i napore na provedbi što kvalitetnijih programa u edukaciji, znanstvenom, istraživačkom i stručnom radu, nažalost, kako zbog općenito teške ekonomske situacije u državi, a također i određenih vlastitih problema, uloženi trud nije rezultirao i podjednako kvalitetnim pomacima. Svakako će što kvalitetnija edukacija novih naraštaja arhitekata biti i dalje dominantan smjer djelovanja Arhitektonskog fakulteta. Okviri i obrisi današnje arhitektonske prakse i način edukacije gdje studenti stječu znanje o građenju u ravnoteži između kreativno-umjetničkog zamaha i inženjerskog pragmatizma, a na tragu snažnih stvaralačkih osobnosti pojedinih nastavnika, nisu više naglašeno prisutni kao možda u neka prošla, ne tako davna vremena. No, i dalje ćemo pokušati uspostaviti kontinuirani proces edukacije u kojem bi se trebao potvrditi pravi odnos između nastavnika i studenata kao osoba sa specifičnim interesima. Dostupnost, ili možda bolje rečeno, poplava informacija putem interneta i društvenih mreža danas zahtijeva kako od studenata, tako i od nastavnika brzu i kreativnu reakciju. U arhitekturi koja u svojim vrhunskim djelima spaja nespojivo - umjetnost i tehniku, kako je to često komentirao prof. Juras, interdisciplinarni pristup zahtijeva specifičnu interakciju nastavnika i studenata obzirom na svakodnevnu arhitektonsku produkciju, ali prije svega prihvaćanje i razumijevanje realiteta prostora i vremena u kojem živimo... Razvoj znanstveno istraživačkog segmenta kroz doktorske studije uprkos naporima voditelja još uvijek ne rezultira odgovarajućim rezultatima.Složena ekonomska situacija dovela je u posljednje tri godine do drastičnog smanjenja izrade projekata putem fakultetskih Zavoda, što je umanjilo vlastite prihode Fakulteta, ali i mogućnost provedbe studentske stručne prakse. U svim tim segmentima fakultetskih aktivnosti očekujem znatnija poboljšanja.

Koje su, slijedom toga, glavne odrednice Vašeg programa?

Iako se nalazimo u izuzetno dinamičnim vremenima otežanih društvenih  i gospodarskih prilika i promjenljivog političkog ozračja, pokušati ćemo i u takvim uvjetima sačuvati i obnoviti domete arhitektonskog obrazovanja i kulture te promicati i unaprijediti dosadašnje iskustvo i tradiciju uspješnog školovanja mnogih generacija arhitekata Arhitektonskog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta. Dakle, glavne odrednice budućeg djelovanja našeg fakulteta mogle bi se definirati na tri osnovne razine:

- aktivniji rad na dopunama i reorganizaciji nastave u sklopu provedenog Bolonjskog procesa uz naglasak za kvalitetnijim i fleksibilnijim studiranjem na principima maksimalne autonomije, ali i suradnje, te poštivanja raznolikosti, kako u okvirima Sveučilišta i Hrvatske, tako i u Europi,

- na razini zagrebačkog Sveučilišta maksimalno afirmiranje specifičnosti arhitektonsko urbanističke discipline, a posebno kroz naglašavanje nerazdvojivosti znanstvene i umjetničke komponente u arhitektonskom stvaralaštvu, i dakako, u okvirima samog Fakulteta afirmacija postojećih tradicionalnih vrijednosti koje objedinjuju umjetničku i tehničku komponentu arhitektonske naobrazbe kroz promicanje kvalitete i izvrsnosti na svim nastavnim razinama, afirmiranje novih nastavnih kolegija koji nedostaju u nastavi, usklađenje i prilagodbe studijskih programa,...

Smatrate li AF suvremenom obrazovnom institucijom? Po čemu AF eventualno zaostaje za najboljim europskim i svjetskim školama i fakultetima? Je li problem samo u novcu ili i u inerciji akademske zajednice općenito?

Odgovoriti na pitanje nije jednostavno. Uspostava određenih komparativnih kriterija trebala bi između ostalog uzeti u obzir tradiciju, društveno-političku i ekonomsku poziciju pojedine institucije, interes studenata itd. i mišljenja sam da opet sve to ne bi pružilo odgovore na pitanje zaostajemo li za najboljim europskim ili svjetskim školama i fakultetima. Proučavajući programe i projekte studenata npr. MIT-a, ETH Zürich, Politecnico di Milano, TU Wien...i uspoređujući ih sa programima i projektima našeg Fakulteta, mislim da u tom segmentu ne zaostajemo. Iako je novac koji spominjete važan element u funkcioniranju svake visokoškolske institucije, smatram da nije presudan u određenju suvremenosti. Arhitektonska struka kroz sublimiranje umjetničkog i znanosti generalno, a posebno na razini materijalizacije koncepta-ideje u smislu kvalitete pa onda i suvremenosti prije svega ovisi o prisutnosti kvalitetnih ljudi, profesora, učitelja-arhitekata. Svaka akademska zajednica nosi u sebi određenu dozu inertnosti, pa tako i naš Fakultet. Moj cilj je maksimalno poduprijeti sve one koji će svojim radom afirmirati edukaciju i struku, a istovremeno omogućiti već potvrđenim i priznatim kolegama da prenesu svoje znanje i iskustva novim generacijama studenata na našem Fakultetu. Smatram da će takav pristup omogućiti suvremenost u radu fakulteta i istovremeno konkurentnost obzirom na mobilnost studenata i profesora (programi poput Erasmus-a itd.).

Kao jedno od glavnih obilježja tzv. Bolonjske reforme često se navodi mobilnost studenata. U sklopu programa Erasmus potpisani su sporazumi s fakultetima diljem Europe i naši studenti i profesori sve više koriste tu mogućnost. Da li možemo očekivati i obratnu situaciju, tj. gostovanje stranih nastavnika i studenata? Što je preduvjet za to?

S postojećom mobilnošću odnosno sudjelovanjem naših studenata i profesora na europskim fakultetima kao i obratno, gostovanjem stranih profesora i studenata na našem Fakultetu nisam zadovoljan. Opet se vraćam na financijske probleme koji prate takve aktivnosti, no mislim da smo se do sada na tome premalo i nedovoljno kvaliteno angažirali. Svakako bi trebali uz uspostavu većeg broja novih kontakata - potpisanih sporazuma provesti i određena poboljšanja u nastavi (uvođenje većeg broja kolegija na stranom jeziku, već spomenuto uvođenje novih atraktivnijih i aktualnijih kolegija...). Ljetne škole arhitekture do sada su održavale određenu međunarodno prepoznatljivu razinu komunikacije i mobilnosti, što ćemo i dalje afirmirati, ali istovremeno pokušati sva ta pozitivna iskustva primijeniti i u redovnoj nastavi preddiplomskog, diplomskog i doktorskih studija.

Značajnu podršku održavanju nastave (vježbi) čine honorarni nastavnici. Poznati su problemi s isplatom honorara...kako tome doskočiti?

Kvalitetno održavanje nastave, prije svega vježbi u okviru modula Studija 1, 2, 3 i 4 u preddiplomskom studiju te Radionica 1, 2 i 3 u diplomskom studiju bazira se na voditeljima s manjim brojem studenata po grupi. Kako je to u sadašnjoj situaciji teško ostvarivo bez dodatnih honorarnih nastavnika, dolazimo do problema koji navodite. Fakultet nažalost ne raspolaže dovoljnim vlastitim sredstvima da bi mogao svake akademske godine taj problem zadovoljavajuće riješiti. Kao što sam već napomenuo, jedna od odrednica dekanskog programa bila je i traženje dodatnih mogućnosti povećanja vlastitih sredstava kroz nove studijske projekte, angažiranje privrednih subjekata kroz pokretanje stalnog stručnog usavršavanja na Fakultetu, sporazumi o donacijama i sponzorstvima itd.

Fakultet je u protekle dvije godine u nekoliko navrata surađivao s DAZ-om te podržao nekoliko DAZ-ovih inicijativa i programa. Vidite li potencijal u takvoj suradnji?

Arhitektonski fakultet uvijek će podržavati sve aktivnosti strukovnih udruga koje uključuju zajedničko djelovanje, a djeluju u smjeru afirmacije ugleda i etike struke, edukacije i unaprijeđivanja temeljnih načela i pravila ponašanja u arhitektonskoj djelatnosti. U takvoj suradnji postoji izuzetan potencijal koji takvim djelovanjem može samo poboljšati stanje svekolike kulture građenja, svijest javnosti o važnosti i značaju kvalitete izgrađenog prostora, brige o javnom prostoru...

I, konačno - može li (i treba li) dekan AF-a pridonijeti afirmaciji struke en general? Treba li nastupati kao javno angažirani intelektualac koji će promovirati ono što Austrijanci nazivaju Baukultur? Vidite li, iz svog rakursa, prostor za takvo djelovanje? 

Dekan Arhitektonskog fakulteta je samo primus inter pares, dakle prvi među jednakima. Svakako, kao i svaki drugi član akademske zajednice, dekan Arhitektonskog fakulteta trebao bi u svakoj prilici pridonositi afirmaciji struke te prenositi stavove i ideje o potrebama za podizanjem kvalitete i kulture građenja. Prostora za takvo djelovanje uvijek ima, a pitanje je samo mogućnosti, načina djelovanja kao i sredine kojoj se takvi stavovi iznose. Osobno smatram da bi se trebalo uključiti u sve oblike djelovanja koji utječu na podizanje izgrađenog prostora, na odluke koje se odnose na prostorno uređenje, a svakako na kontinuiranu promociju arhitekture kako putem medija, tako i putem postojećih institucija, skupova i kongresa hrvatskih arhitekata.

Hvala Vam na vremenu i puno uspjeha!

© DAZ 12/2011