Arhitektura i izbjeglička kriza

Izbjeglička kriza – prilika za redefiniranje profesije

Autor/izvor: DAZ / Damir Sekulić 05/01/2016

Sa završetkom 2015. godine, crte se podvlače pod zarade, rezultate, brojeve pa tako i pomalo već u drugi plan potonulu rijeku izbjeglica i migranata koji su proteklih mjeseci ušli u Europsku uniju. Dok se Hrvatska relativno dobro nosi s ulogom tranzitne zemlje, barem za sada, u zemljama zapadne Europe prihvatni centri, domovi za azilante i druga priručna utočišta se popunjavaju, a državne socijalne institucije, kao i jedinice lokalne samouprave su pred zahtjevnim zadatkom rješavanja osnovnih ljudskih potreba sada već preko milijun ljudi.

Gdje se u cijelom procesu nalazi profesija arhitekta? Stvaranje novih, barem privremenih domova za stotine tisuća ljudi  naizgled bi trebala biti prilika za struku da se redefinira, re-etablira i pozicionira u okviru društva kao profesija koja, ne samo da može nego i mora pružiti više od pukog krova nad glavom. U vremenu u kojim not-in-my-back-yard stavovi i ojačala desnica i donedavno marginalni ksenofobni pokreti dobivaju na snazi, arhitekti su, međutim primorani proširiti svoje djelovanje i na medijatora, društvenog managera koji miri dionike u procesu, lokalno stanovništvo, jedinice lokalne samouprave, proračunska sredstva i osnovne životne zahtjeve korisnika, koji nerijetko odudaraju od onih europskih.

izbjeglički "kamp" u francuskom Calaisu (izvor: www.banksy.co.uk)

zimski prihvatni centar u Slavonskom Brodu (izvor:mup.hr)

Ovo je međutim izrazito teško za provesti u turbulentnom vremenu propitivanja europskog identiteta, još uvijek grčevitog izlaska iz financijske krize, te niza zakonskih i podzakonskih propisa i normi. Zahtjevna uloga pred kojom se arhitekti nalaze nije samo zadovoljiti osnovne tehničke uvjete za stanovanje. Udomljavanje i integracija stotina tisuća ljudi diljem Europe, prilika je za stasavanje jedne generacije koja se obrazovala kroz alternativne modele stanovanja, prenamjene prostora, analitički pristup zadovoljavanju suvremenih ljudskih potreba za stanovanjem, integrativne modele stanovanja, rada i slobodnog vremena kroz seminare, radionice i studije. Ukazuje se prilika da upravo izbjeglička kriza i u arhitekturi posluži kao katalizator promjena.

azilantski dom u Švedskoj (izvor: http://www.aljazeera.com/)

Pitanje je ipak kako stvari izgledaju u realnosti. Uz sve spomenuto, reklo bi se da arhitekti imaju pune ruke posla i da sve pršti od arhitektonskih natječaja. U berlinskoj zračnoj luci Tempelhof, gdje je smješteno 2000 izbjeglica, organizacija šatora je prepuštena njemačkoj vojsci, namještaj tvrtkama zaduženima za organizaciju sajmova. Arhitekata, barem za sada, nema nigdje.

Zračna luka Tempelhof, Berlin (izvor:spiegel.de)

Mnoge jedinice lokalne samouprave u Njemačkoj već pripremaju akvizicije građevinskih zemljišta, a planirana je izgradnja i modularnih nastambi. Tako na primjer grad Berlin planira postavljanje «Modular Unterkünfte für Flüchtlinge» (MUF) za 24 000 ljudi na 60 lokacija, koji su već sad oštro kritizirani zbog zajedničkih prostora bez otvora i projektantske šturosti i neinventivnosti. Uz sve već spomenute probleme, kao što je rast ksenofobije, financijska sredstva, pitanje organizacije, tu su i famozni građevinski propisi, a o učestalosti napada na azilante imamo priliku pratiti u dnevnim medijima. U donedavno otvorenoj i liberalnoj Švedskoj, kao uostalom i Njemačkoj spaljeno je ili napadnuto više azilantskih domova, dvorana i drugih prihvatnih jedinica za azilante i izbjeglice. Utoliko je potreba za održivim društveno-integrativnim modelima veća i važnija.

provizorni smještajni kapaciteti u Berlinu (izvor:tagesspiegel.de)

Međutim ima i određenih pomaka. Njemačka komora arhitekata izradila je dokument u kojem je sažeto 50ak mjera za kvalitetniji prostorno-arhitektonsko-društveni management izbjegličke krize. Među njima je npr. ne lociranje smještajnih kapaciteta u jedinicama lokalne samouprave s visokom nezaposlenošću, progušćivanje gradskog tkiva, uključujući i gradske centre jednako kao i predgrađa i decentralizacija novih stambenih kapaciteta, kao i investiranje u kvalitetne ljudske resurse u upravi, jer se rezultati teško postižu, ako se arhitektonske i planerske strategije stvaraju isključivo od strane administrativnog osoblja državnih i lokalnih institucija. Udruga građevinskih poduzetnika je zatražila privremeno stavljanje izvan snage relativno strogih njemačkih propisa koji su u regionalnim nadležnostima vezanih za stanogradnju, s obzirom na činjenicu da je izrazito teško zadovoljiti visoke zahtjeve, zvučne izolacije, energetske učinkovitosti, sigurnosti od požara, ekonomičnosti, privatnosti i mnoge druge u kratkom roku s ograničenim financijskim sredstvima.

Segregacija koja se odvija iz niza razloga, što kulturoloških, ekonomskih ili društvenih predstavlja izazov kojem bi se arhitekti trebali suprotstavit, a osim arhitektonskih, razvijati i planski održive modele socijalno-urbane integracije novog stanovništva, da bi se spriječila svojevrsna getoizacija, kao što je poznajemo iz pariških predgrađa, koja negativno utječe na sve segmente društva, a koja se prenosi s generacije na generaciju samo nesposobnošću  stvaranja održivih strategija i modela ili pak kapitulacije obrazovnih sustava.

Rješavanje stambenog pitanja izbjeglica i azilanata je i tema njemačkog nastupa na sljedećem Venecijanskom bijenalu, koji kurira Deutsches Architekturmuseum, dok će konzultant nastupa biti kanadski novinar i pisac, autor knjige «Arrival City» Doug Saunders. Saunders upravo u svojoj knjizi postavlja pitanje – Kako arhitektura i urbanističko planiranje može pomoći u integraciji izbjeglica i migranata u društvo u koje dolaze? Pod temom «Making Heimat» istraživat će se modeli kako napraviti bolji «Arrival City» u Njemačkoj i šire. U sklopu projekta pozvani su arhitekti i autori za dostavu radova koji tematiziraju smještaj za izbijeglice, a rezultati poziva trebali bi biti objavljeni već početkom godine. A kako će arhitekti napraviti strukovni iskorak iz uslužnog ili pak akademskog zanimanja u društveno proaktivno, te hoće li će nam to poći za rukom preostaje nam vidjeti u predstojećoj godini.

Damir Sekulić