Gosti na Žitnjaku umjetnici su bez adekvatnog radnog prostora, pozvani da izlože svoje radove u ateljeima korisnika i u Galeriji AŽ u sklopu Ateliera Žitnjak. Solidarizirajući se sa brojnim hrvatskim umjetnicima koji rade i stvaraju u gotovo nemogućim uvjetima,

za ovogodišnju tradicionalnu manifestaciju, ´´Dan Otvorenih Ateliera´´, umjetnici korisnici, svoje su ateljee odlučili otvoriti prije svega za umjetnike bez radnih prostora, kako bi skrenuli pažnju nadležnih institucija i javnosti općenito na vječni problem raspodjele i nedostatka radnih prostora za umjetnike.

 

Na izložbi sudjeluju:

Amela Frankl, Anton Horvatović, Borna Šercar, Boris Cvjetanović, Boris Greiner, Božena Končić Badurina, Branka Cvjetičanin, Dalibor Martinis, Davor Sanvicenti, Dubravko Kuhta, Egidio Budicin, Goran Trbuljak, Gordana Bralić, Grupa ABS, Igor Grubić, Igor Kuduz, I.M.Klif, Ines Krasić, Ivica Malčić, Jadranka Bastaič, Jagor Bućan, Jasenka Bulj, Ksenija Kordić, Maja Marković, Margareta Lekić, Marijan Crtalić, Marko Belić, Marko Ercegović, Marko Tadić, Mio Vesović, Mladen Stilinović, Monika Meglić, Robert Kožić, Sandro čukić, Sanja Iveković, Siniša Labrović, Sven Klobučar, Sven Stlinović, Tanja Vujasinović, Vlasta Delimar, Željko Badurina

 

Izložba ostaje otvorena do 23.listopada 2010.


Umjetnik bez ateljea je isto što i radnik bez tvornice*


Kada je u proljeće 2003. godine Grad Zagreb grupi umjetnika na korištenje ustupio prostore nekadašnje osnovne škole Žitnjak na periferiji grada, u otuđenoj industrijskoj četvrti, sumnjam da je itko mogao predvidjeti ovako zanimljiv razvoj situacije. Pokazalo se da je to bio potez na obostrano zadovoljstvo – umjetnici su dobili prijeko potreban radni prostor, a Žitnjak je skinuo stigmu isključivo industrijskog naselja.

Tijekom godina su ateljei na Žitnjaku postali ne samo mjesto stvaranja pojedinih autora već i mjesto stvaranja suvremene likovne scene. Uz malo truda i dobru energiju nastalo je mjesto rada i komunikacije, poprište istraživanja i stvaranja novih ideja. Upravo kroz neformalne razgovore i druženja u ugodnoj atmosferi između umjetničkih instalacija, skulptura i slika u starom školskom hodniku ili otvorenom atriju najbolje se može doživjeti umjetnička svakodnevica, razumjeti nastanak djela i umjetnost sama. Kreativna i prijateljska atmosfera koju zateknete tamo nagnat će vas već pri prvom dolasku da se iznova vraćate.

Umjetnici sa Žitnjaka osmislili su cijeli niz kulturnih projekata i tako obogatili likovnu scenu te kontinuiranim izlagačkim programom zasluženo se ucrtali u galerijsku mapu Zagreba i pridonijeli decentralizaciji zagrebačke likovne scene.

Galerijski prostor funkcionira po istom načelu otvorenosti i kreativne koegzistencije kao i sami ateljei, što potvrđuje niz zanimljivih izložbi domaćih autora, ali i međunarodni rezidencijalni program u suradnji s umjetnicima iz Düsseldorfa.

Upravo ovogodišnji Dan otvorenih vrata i poziv umjetnicima bez ateljea da Žitnjak ispune svojim radovima i zaposjednu ga makar na jedan dan, samo je jedan od primjera kolegijalne otvorenosti i svjesnosti cjelokupne situacije – pokazatelj koliko puno iznimno kvalitetnih umjetnika nema adekvatan radni prostor.

Nažalost, rijetke su gradske i državne inicijative koje bi riješile taj problem. Ateljei Žitnjak bili su najveća dodjela ateljea u Zagrebu u zadnjih nekoliko desetljeća, a nakon toga sve je ostalo na nadi da će se novi prostori tog tipa za umjetnike otvarati i u budućnosti. Koliko će se još akcija i inicijativa morati provesti da se kod odgovornih podigne svijest o tome da upravo ovakvi prostori generiraju kulturu i oživljavaju scenu? Kada će Zagreb početi učiti na primjerima urbanih metropola kulture? I do kada će tvornice, vojarne, spomenici kulture i druga mjesta kulturne memorije ipak radije „zjapiti prazni“ u iščekivanju novog kapitala nego biti predani radnicima kulture? Nezgodno je komparirati kulturu s ijednom drugom djelatnošću, ali ne mogu ne zamijetiti koliko se sredstava samo u zadnjih nekoliko godina uložilo u zagrebačke sportske objekte, a opet se čine tako prazni i neposjećeni. Pa pomislim, bilo bi zanimljivo otvoriti vrata Arene Zagreb i napuniti ju umjetničkim ateljeima da ne „zjapi prazna“ kad ju već imamo, a „teško“ ju je popuniti!


Karla Pudar

*naziv rada Gorana Trbuljaka /print na papiru1976.-2010./