Umjetnost

Jasmina Cibic - NADA, Čin 1

Autor/izvor: DAZ 31/05/2016

Kao arhitekt, Richter je bio među ključnim osobama zaduženim za stvaranje likovnog i vizualnog identiteta jugoslavenskih paviljona na svjetskim izložbama. Projektirao je nacionalne paviljone za dvije svjetske izložbe na kojima je Jugoslavija sudjelovala nakon Drugog svjetskog rata. Osim toga, koautor je i vile Zagorje na Pantovčaku (danas Predsjednički dvori) u kojoj je za vrijeme boravka u Zagrebu odsjedao Josip Broz Tito.

Jasmina Cibic Richerovu arhitekturu pretvara u lik unutar rizomatskog narativa o metodama konstrukcije jugoslavenskog nacionalnog identiteta i njegova odnosa prema estetici, postavljajući je u ulogu čuvara prezentacije jednog političkog sustava pred međunarodnom zajednicom, kao i vodećim diplomatima i političkim ličnostima onog vremena. Oslanjajući se na ideju o principu vizualne ugode, umjetnica se fokusira na podudarne i paralelne ženske pozicije oko arhitekta, čija je uloga bila pronalazak adekvatnog okvira za prezentaciju spektakla države. To su prije svega naručiteljica projekta – sama država, zatim njegova supruga Nada – glumica koja ga prati na njegovim putovanjima svijetom, te tri istoimene skulpture koje se odupiru gravitaciji, a bile su stvorene kao odgovor na cenzuru njegove umjetničke misli koju je, prema arhivskim izvorima, proveo Edvard Kardelj, glavni jugoslavenski državni ideolog.

Osnovu projekta “Nada” čini prvotno osmišljeno, ali nerealizirano Richterovo rješenje jugoslavenskog paviljona za izložbu EXPO 1958. u Bruxellesu kojeg umjetnica preuzima i izgrađuje kao skulpturu koja čini okosnicu njezinog novog kratkog filma - temeljnog elementa izložbe.

U toj jednokanalnoj video instalaciji violinistica Dejana Sekulić kontinuirano ugađa arhitekturu na notni zapis “Čudesnog mandarina”, glazbene kompozicije za balet, Béle Bartóka koja je bila umjetničko djelo odabrano za predstavljanje Jugoslavije u njezinom najvažnijem trenutku u Bruxellesu - Nacionalnim danima - kada je nakana bila povećati interes publike. Činjenica da je taj balet odabran za predstavljanje u najreprezentativnijem trenutku sama je po sebi intrigantna jer su upravo to djelo sustavno zabranjivali različiti politički sistemi i poretci zbog njegove eksplicitne radnje - sukoba prostitutke i njezine klijentele i zavodnika.

Osim video instalacije koja će biti prikazana u Zbirci Richter, rad Jasmine Cibic uključuje i seriju kolaža izvedenih u formi studije za dizajn kostima i scenografije za drugi čin “Nade”, onaj koji će prezentirati ponovnu izvedbu baleta “Čudesan mandarin” prikazanu na izložbi EXPO 1958. i izrađenu prema arhivskim materijalima koje je umjetnica uspjela pronaći. Serija prikazuje portrete plesačice u rekonstrukciji izvornih kostima, koja pritom imitira poze u kakvima je u različitim epohama povijesti umjetnosti žensko tijelo bilo prikazivano kao alegorija nacionalne države.

Rad Jasmine Cibic je performativan i kontekstualno specifičan te obuhvaća širok raspon medija i kazališnih taktika kako bi redefinirao i preispitao postojeće okolnosti i njihovu politiku. Umjetnica se posebno fokusira se na analizu mehanizma koje strukture moći koriste za stvaranje i održavanje spektakla.

Više informacija o umjetnici potražite na: http://jasminacibic.org/
Više informacija potražite nawww.msu.hrili mailom na adresu jasna.jaksic@msu.hr
Više o projektu PERFORMING THE MUSEUM saznajte na:http://performingthemuseum.net/site/

Projekt Performing the Museum sufinanciraju Europska unija kroz program Kreativna Europa i Ministarstvo kulture RH.