Okrugli stol

Javni prostor: edukacija / praksa /politika - Dan urbanizma 2024.

Autor/izvor: Bruno Lang-Kosić 07/01/2025

Okrugli stol s temom JAVNI PROSTOR: edukacija / praksa / politika organiziran je u sklopu izložbe studentskih radova u DAZ-u naziva SLASH CITY / Idejno pejsažno rješenje javnog prostora zapadnog Novog Zagreba - Kajzerica, Savski gaj, Trokut, Trnsko. Sudionici okruglog stola bili su Ana Maria Milić, dr.sc. Ana Sopina, dr.sc. Alan Kostrenčić, Mauro Sirotnjak te moderator Marin Duić. Izloženi radovi bavili su se zapadnim Novim Zagrebom kao posljednjom temom u trogodišnjem ciklusu kolegija Studio 3 - pejsažna arhitektura, usmjerenom na revitalizaciju, uređenje i preobrazbu javnih pejsažnih prostora ovog dijela grada.

Obilježavanje Dana urbanizma pozdravnim su govorima otvorili Siniša Justić, dekan Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, dr.sc. Marko Rukavina, zamjenik predstojnika Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu te dr.sc. Tamara Zaninović, voditeljica kolegija Studio 3 - pejsažna arhitektura.

Profesor Justić, i sam stanovnik Novog Zagreba, pozitivno je ocijenio rad koji kreće iz razgovora s lokalnim stanovništvom te se metodom promatranja i projektiranja neinvazivnih intervencija bavi poljem intenziteta odnosa. Pejsažnu arhitekturu smatra medijem između urbanističkog i arhitektonskog projektiranja, dragocjenim prostorom koji povezuje mjerila. "Želim vam da ove radove promovirate lokalno", rekao je dekan, "jer naš problem je u tome što smo premalo vidljivi. Trebamo raditi na edukaciji kroz odnos sa lokalnom zajednicom, ali i samu lokalnu zajednicu educirati o mogućnostima koje nude arhitektura, urbanizam, pejsažno uređenje. Može se primijetiti da prostor erodira, da su ljudi naviknuti na niži standard prostornog uređenja, što zapravo traži kontra-akciju, kontinuiranu brigu i vrlo pažljiv i brižan pristup." Ponovno izrazivši želju da se radovi izlože u lokalnoj zajednici, dekan je napomenuo kako bi takav povratak zaokružio životni ciklus ovih projekata.

Profesor Rukavina pohvalio je trud kolegica pri organizaciji cjelokupnog trogodišnjeg ciklusa kolegija Studio 3 - pejsažno planiranje, naglasivši koliko je za studente bitno bilo baviti se upravo prostorom Novog Zagreba, te je izrazio želju da se u bliskoj budućnosti svi rezultati kolegija okupe u formalnoj publikaciji. Tamara Zaninović je zatim okupljenima približila temu izložbe te se osvrnula i na suradnju s Prirodoslovno-matematičkim fakultetom, čijih je 12 studentica surađivalo sa studentima arhitekture i urbanizma u sklopu vlastitog kolegija Urbana ekologija. Istaknula je kako su kroz formiranje zadatka na lokacijama u Savskom Gaju, Kajzerici, Trnskom, Laništu i Trokutu uvidjeli veliku raznolikost i heterogenost te kao temu cjelokupnog kolegija odabrali Slash City, pojam preuzet iz knjige Integral Urbanism autorice Nan Ellin."Radi se o pristupu urbanizmu u kojem povezujemo, odnosno pokušavamo smanjiti fragmentiranost prostora i urbanog pejzaža", napomenula je. "Današnji događaj vidim kao smanjenje granica između edukacije, prakse i politike."

U skladu s time, sudionici okruglog stola prepoznati su kao aktivni sudionici upravo tih područja, napomenuo je moderator Marin Duić. Iz područja edukacije pozvane su Ana Sopina, asistentica s Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu te Ana Maria Milić, studentica i demonstratorica na kolegiju Studio 3 - pejsažna arhitektura. Polja prakse i politike predstavljali su arhitekti Alan Kostrenčić iz ureda Kostrenčić i Krebel, ujedno i docent na Katedri za arhitektonsko projektiranje, te Mauro Sirotnjak iz Gradske skupštine Grada Zagreba.

Okrugli stol otvorila je dr.sc. Sopina prisjećanjem na začetak trogodišnjeg ciklusa u vrijeme pandemije i potresa 2020. godine. Suradnja je inicijalno bila ostvarena sa studentima Studija dizajna, a u prvoj se godini kolegij bavio istokom Novog Zagreba, odnosno potezom od Zapruđa do Dugava, na razini grada antologijskim primjerom progresije od ranog do zrelog modernističkog pristupa prostornom planiranju. Tada je i krenula suradnja s Mirelom Sertić Perić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta te sociologinjom Janom Vukić s Filozofskog fakulteta, kao i izlazak na teren i rad s lokalnom zajednicom. "Ono što smo sa zadatkom htjeli postići je da osvijestimo vrijednosti javnog prostora, i to ne samo u vidu valorizacije modernističkog urbanizma", rekla je Sopina, "Htjeli smo vrijednosti svakodnevnih javnih prostora podijeliti sa studentima i drugim strukama, i na tome graditi dalje."

Ana Maria Milić, koja je zadatak prošla prvo kao studentica, a kasnije i demonstratorica, osvrnula se na razvoj ciklusa iz godine u godinu. Na pitanje kako mlađe generacije percipiraju ovaj prostor istaknula je da su ovakvi kolegiji ključni za upoznavanje grada u kojem se studenti školuju i rade, bili oni iz Zagreba ili ne.

Alan Kostrenčić na kolegiju je sudjelovao kao gost predavač. "Problem je što je rad u javnom gradskom prostoru izuzetno zahtjevan i obuhvaća užasno puno faktora", napomenuo je. "Dobro je da postoji ne samo interdisciplinarno, nego i transdisciplinarno djelovanje, što ja jako zagovaram. U njemu ne djelujemo svaki iz svoje discipline, pa kasnije surađujemo, nego od početka djelujemo kao grupa. Važna je akademska zadaća naći ravnotežu između realnog i praktičnog, ali studentski radovi imaju obavezu da eksperimentiraju i odu korak dalje u odnosu na ono što bi se u praksi stvarno izvodilo. Moj je stav da preddiplomski studij treba podrazumijevati savladavanje određenih vještina da bi se u nastavku, na diplomskom studiju, ušlo u moment eksperimenta. Ovaj je kolegij prekretnica između onog što studenti moraju savladati i vremena u kojem bi trebali eksperimentirati." Kostrenčić smatra da je najkorisnije iskustvo na ovom kolegiju bilo uključivanje korisnika u proces planiranja javnog prostora.

Mauro Sirotnjak se osvrnuo na brisanje granica između edukacije, prakse i politike. Istaknuo je kao bitno uključivanje aktera iz svih područja u suočavanje realnosti sa studentskim eksperimentalnim radovima, putem stručnih rasprava ili uključivanja struke u političke procese. Odabrane lokacije na granicama planskih socijalističkih naselja sa spontanije nastalim gradskim tkivom smatra idealnim poligonom za testiranje ovakvih projekata, prilikom čega je komunikacija s lokalnom zajednicom od najranije faze razrade zadatka ključna. Sopina se na to nadovezala isticanjem pozitivnih primjera ovakve prakse i u prošlosti, zahvalivši nizu kolega iz interdisciplinarne akademske zajednice čija je suradnja i podrška omogućila provedbu ovakvih kolegija.

"Na fakultetu čak i u sklopu drugih kolegija učimo o nekim, recimo političkim aspektima donošenja odluka" istaknula je Ana Maria Milić. "Međutim, često se radi samo o nekakvoj općoj strukturi, što možda i nije loše - s time nas se previše ne opterećuje dok radimo na projektu. Ono možda moglo implementirati je da se ne uči o procesima kakvi su dosad bili, nego o tome kako može biti, jer tu budućnost u konačnici predstavljamo i mi."

Docent Kostrenčić istaknuo je nedostatak dijaloga između stručnjaka na polju arhitekture i urbanizma, smatrajući ga prvom linijom obrane uspostavljene hermetičnosti. Na temelju vlastitog iskustva u komunikaciji s lokalnim zajednicama smatra kako struka mora više poraditi na vlastitoj edukaciji upravo u tom pogledu. "Postoji jedno temeljno nerazumijevanje toga što mi kao stručnjaci radimo", napomenuo je, "kao i određena neartikuliranost onih koji bi trebali reći što im doista treba." Prilikom procesa participacije, potrebno je pažljivo čitati između redaka kako bi se uočile i one neizravno iskazane potrebe, kao i temeljito pristupati rješavanju osjetljivih prostornih pitanja.

Osvrnuvši se na jedan od prethodnih projekata Društva arhitekata Zagreba, Zagreb za mene, moderator je upitao kolegu Sirotnjaka o inicijativama i platformama za međusektorsku suradnju na razini Grada. "Mislim da se taj aspekt participacije najviše mogao pratiti kroz nedavne izmjene i dopune GUP-a", odgovorio je. "Vidljiva je i promjena politike gradskog Zavoda za prostorno uređenje, uvođenjem rane participacije, ne samo na GUP-u, nego i na detaljnim urbanističkim planovima. U kontekstu javnih prostora možemo sumirati dvije dekade obrane javnog prostora od komercijalizacije i eksploatacije. Rekao bih da smo djelomično uspjeli zaustaviti taj proces. Sad moramo na neki način startati od nule, da počnemo zapravo shvaćati što je javni prostor, na koji se način njime upravlja, koji su sve akteri u tom procesu. Struka je samo jedan od tih aktera, tu je naravno i politika, javna uprava, izvođači… Rado bih suočio studente i sa procesom javne nabave." Najradikalniji pristup proizlazi iz slobodnog projektiranja, neopterećenosti prostorno-planskim i imovinsko-pravnim odnosima, no suočiti studente sa svakodnevnim gradskim procesima može biti iznimno poučno, smatra Sirotnjak.

"Uvijek se rado referiram na primjer Berlina", nastavio je, "gdje oni praktički imaju tzv. industriju participacije, sustav toliko razvijen kroz desetljeća da cijeli jedan segment civilnog sektora surađuje s gradom, tako da postoji već uhodani mehanizam pristupa takvim projektima." Participacija nije nužno i jedino rješenje, nadovezao se, već jedan alat koji možemo koristiti da kvalitetnije dođemo do zajedničkih ciljeva i krajnjih rezultata.

Docent Kostrenčić se osvrnuo na problematiku procesa nabave, smatrajući ga bitnim za upoznavanje ali u trenutnom stanju nakaradno postavljenim. Bitno je voditi računa o tome kako se javni novac troši, no bitno je i osigurati da projekt bude kvalitetan, a ne svoditi proces oblikovanja prostora na nabavu roba i usluga. Ovo smatra problemom optike javnosti prema našoj profesiji.

Vezano na metodologiju rada, dr.sc. Sopina je napomenula kako su model suradnje prilagođavali svakom pojedinom javnom prostoru i lokalnoj zajednici, uvijek primarno surađujući s predstavnicima mjesnih odbora i gradskih četvrti, uz održavanje otvorenosti za ulazne informacije svih zainteresiranih građana. Na primjeru lokacije u Sopotu s prve godine provođenja ciklusa, priznala je kako ju se dojmila činjenica da su stanovnici taj prostor voljeli upravo takvim kakav je. "U sam tom trenutku stala i shvatila koliko je važno razgovarati sa zajednicom, jer će nam oni reći što je njima potrebno, ali i što im nije potrebno", rekla je Sopina. Ponovno je naglasila važnost terenskih obilazaka, ali i izlaganja završenih projekata pred lokalnom zajednicom, što je tijekom svake od godina novozagrebačkog tematskog ciklusa uspješno ostvareno.

"Mislim da je jako važno odabirati neuralgične točke", napomenuo je Kostrenčić osvrnuvši se na izbor lokacija. "Radom na mjestima gdje je prostor već sam po sebi dobar ili lijep možemo ga samo pokvariti." Istaknuo je i važnost svježe perspektive, odnosno potencijal projektanata koji se s prostorom prije početka istraživanja nisu upoznali. "Netko neopterećen u tim neuralgičnim točkama može na ovaj ili onaj način pronaći nekakvu ljepotu. Tako da mi se čini da je i s akademskog i realnog aspekta uvijek interesantnije u gradu birati problematične točke i pokušati ih artikulirati u smjeru da počinju popravljati prostor negoli odabirati lokacije koji su same po sebi jako atraktivne."

Duić se zapitao kako grad odlučuje koji su javni prostori prioritetniji te mogu li neka od studentskih rješenja poslužiti kao određena podloga za program javnih natječaja u prostorima grada. "Mislim da se prioritiziranju projekata iz perspektive grada uvijek pristupa iz nekoliko domena koje se moraju preklopiti da bi ishod bio povoljan", odgovorio je Sirotnjak. Čista imovinsko-pravna situacija, racionalno posložena financijska konstrukcija projekta kroz vrijeme, interes mjesnih zajednica i gradske uprave na višim instancama… svaki od navedenih elemenata doprinosi stvaranju liste projekata spremnih za realizaciju. Ulazne informacije mjesnih odbora i gradskih četvrti, kao i otpor stanovnika koji su prepoznali probleme nekog projekta, kroz niz su primjera promijenili razvoj javnog prostora u Zagrebu. Hvalevrijedne inicijative poput 1POSTOZAGRAD i Mapiranja Trešnjevke proizlaze upravo iz takvog angažmana lokalne zajednice. Bitno je, smatra Sirotnjak, u proces obrazovanja uključiti upravo takve aktere kako bi došlo do razgovora, dijaloga.

Na pitanje kako zamišlja razvoj javnog prostora u predstojećem razdoblju od deset ili dvadeset godina Kostrenčić je odgovorio usporedbom dvaju kultnih filmova, Scottovog Blade Runnera i Wendersovog film Until the End of the World. "Blade Runner svi znaju, i takva futuristička projekcija će se teško odigrati bilo gdje u svijetu, pa tako i u Zagrebu, ali ovaj drugi, Wendersov film je interesantan jer prikazuje vrlo male pomake, nevidljive i tehnološke. Vjerojatno ćemo imati dronove, ali teško da ćemo imati leteće aute. No sasvim sigurno postoji i tajna komponenta nepredvidljivosti, s jedne strane s klimatskim promjenama, a s druge strane i s novom političkom situacijom, kolikogod se mi arhitekti uvijek trudili biti apolitični." Migracije stanovništva i globalni politički trendovi ostavljaju javni prostor kao mjesto zadnje borbe za našu humanost, element zajedništva i fizičkog druženja naspram virtualnih varijanti socijalizacije.

"Mislite li da tema javnog prostora na neki način treba biti snažnije zastupljena u edukaciji?" upitao je moderator Anu Mariju Milić. "Nikad ne može biti previše javnog prostora u edukaciji", ustvrdila je. "Apsolutno ga treba biti više. Po pitanju nekih zaključaka o javnom prostoru, mislim da on ne smije biti isključivo hedonistički. Uz lokalnu zajednicu, on mora na neki način doprinijeti i širem kontekstu. Umjesto učenja samo iz časopisa i realizacija, treba otvoriti oči i gledati oko sebe, jer dobra namjera na kraju može dovesti i do dobrog proizvoda."

"U pripremi je participacijski proces za izradu programa za plan Parka Novi Zagreb", spomenuo je Sirotnjak kao odgovor na pitanje koji se novi projekti uređenja javnog prostora pripremaju u gradu. "Radi se o potezu velike zelene površine između Mamutice i Super Andrije, prostoru kojeg je teško sagledavati u cjelini, radi čega grad trenutno radi na usuglašavanju cijelog niza ureda i razrade kvalitetnog participacijskog procesa kakav se ranije nije provodio." Ovaj prostor može postati novozagrebački Maksimir, a kroz participaciju se nastoji uključiti što veći broj građana Novog Zagreba. Ovime bi se izradile smjernice koje će pomoći prilikom izrade urbanističkog plana uređenja kao podloge za faznu realizaciju. "Sviđa mi se što je spomenuto kako moramo prestati gledati publikacije, jer ne možemo očekivati da će jedan takav obuhvat odmah izgledati poput parka La Villette ili High Linea. To su dugotrajni procesi koji opet zahtijevaju i financijsku konstrukciju i sagledavanje imovinsko-pravnih odnosa, znači višegodišnje, pa čak i višedesetljetno planiranje i provedbu."

Osvrnuvši se na spomenute neuralgične točke, dr.sc. Sopina je primijetila kako su upravo u zadnjem dijelu ciklusa dotaknute neke bolne točke zapadnog Novog Zagreba. "Na takvim prostorima nastavljamo, unaprjeđujemo sva znanja i iskustva participacije i interdisciplinarnosti koja smo na ovom ciklusu dobili. Želim da nastavimo i dalje studentima davati priliku da odaberu, dakle da im ne dajemo nužno samo nešto što je očito problematično, nego da damo i mogućnost da se izraze u prostoru koji možda nije toliko problematičan, ali čiji puni potencijal nije ispunjen." Izrazila je i želju da se pozicija Arhitektonskog fakulteta kao neutralne platforme još bolje iskoristi ne samo za suradnju, nego i dijalog sa strukom, gradom, i studentima, jer na kraju svi zajedno učimo iz procesa koje nam ovi zadaci pružaju.

Nakon završetka okruglog stola, uslijedila je rasprava s publikom, u kojoj su se našli i predstavnici Mjesnog odbora Kajzerica te podružnice Zrinjevac. Raspravljalo se o odnosu strateške razine prostornog planiranja i same realizacije. Sirotnjak je istaknuo izazove u komunikaciji između, dugoročnih akata - strategija, EU projekata, normativa i direktiva, srednjoročnih planova poput GUP-a, detaljnih planova poput UPU-a te naposljetku i "svakodnevne politike" - četverogodišnjih izbornih ciklusa koji nerijetko definiraju prioritetne projekte. Zaključeno je kako jedino kvalitetan dijalog između svih aktera može premostiti ovaj jaz.

Rasprava se dotakla i pitanja mjerila, kako prostornog, tako i vremenskog. Kako djelovati isključivo kroz projektiranje, koje je spor, višegodišnji proces? "Meni bi bilo silno zanimljivo, a mislim da bi zanimljivo bilo i lokalnoj zajednici, pokušati napraviti nešto vrlo malo, za što možda ne trebaju nekakve dozvole", rekao je Kostrenčić, "Da studenti ne proizvedu projekt, nego da u prostoru naprave neku radionicu. To se sigurno ne može odviti u sklopu normalne nastave, ali bilo bi izuzetno zanimljivo provesti male intervencije (koje volimo zvati akupunkturama)." Grad mnogo radi na poboljšanju javnog prostora, složili su se prisutni, ali takvi su procesi veoma dugotrajni. Čak i mala intervencija poput postavljanja nekoliko klupa znači mnogo za poticanje neposrednih promjena i početak temeljitog uređenja.

Božena Cvitanović, voditeljica podružnice Zrinjevac, sugerirala je uključivanje još većeg broja studenata srodnih struka u interdisciplinarni rad kolegija, istaknuvši studente agronomije i šumarstva kao skupinu koja ima mnogo toga za reći budućim urbanistima. Pozvala je i na oprez prilikom provođenja manjih radionica uređenja javnog prostora, napomenuvši da Zrinjevac često zaprima takve upite od humanitarnih i drugih nevladinih organizacija, ali da red i koordinacija moraju postojati. "Iako je ta ideja u stvari jako dobra, vjerojatno bi se i mogla realizirati", rekla je gđa Cvitanović, napomenuvši kako prilikom procesa moramo biti oprezni, jer dobrim namjerama stihijski možemo otvoriti Pandorinu kutiju.

Asistentica Sopina podsjetila je da s kolegicom Zaninović već provodi vježbe na Agronomskom fakultetu, te da se nadaju u budućnosti ojačati suradnju s ovim i Šumarskim fakultetom. Naglasila je i da se studente u svakom trenutku razrade projekta potiče na sagledavanje šireg konteksta, pa bi stoga i eventualne manje fizičke intervencije bile promišljane na sličan način. Naposljetku, prisutni su se ponadali snažnijoj suradnji fakulteta i provoditelja projekata u javnom prostoru (kao što je Zrinjevac), pozdravljajući perspektivu studentskih radova koji prostor promišljaju van konvencionalnih okvira. Takvi radovi katkad najbolje mogu pokazati na koje probleme treba obratiti pažnju.

Moderator je na kraju zahvalio prisutnima na sudjelovanju te zatvorio raspravu pozivom da nastavimo kroz dijalog raditi na općenitom poboljšanju javnog prostora.

Snimka okruglog stola dostupna je na YouTube kanalu DAZ-a, a ovdje je prenosimo u cijelosti.