Arhitektura i gospodarstvo
Kako arhitektura "uništava" ekonomiju
Autor/izvor: DAZ / FT 13/10/2013
Proteklih godinu, dvije, odvažni arhitektonski koncepti budućih sjedišta velikih kompanija, posebice iz domene IT industrije predstavljaju se po medijima. Još uvijek velike arhitektonske zvijezde dizajniraju impresivna korporativna zdanja za firme kao što su Apple, Google ili Facebook. Koja je tajna veza arhitekture i ekonomije, odnosno ekonomskog ponora?
1999. godine Andrew Lawrence je predstavio koncept nazvan Skyscraper index (indeks nebodera). Nikad u potpunosti znanstveno usvojen, indeks dovodi u direktnu korelaciju gradnju visokih nebodera s ekonomskim sutonom i nagovještajem recesije. Gradnja ikoničnog njujorškog nebodera Empire State Building počela je upravo 1929. godine. Iste te godine dogodio se i najveći burzovni pad – Black Friday – kojim je započela najveća svijetska recesije do tada. Kada su završeni danas povijesni Twin towers, također u New Yorku, u povijama je bila velika naftna kriza, golemi rast cijena nafte i bankrot kompanije Bretton Woods. Međutim ne moramo ići tako daleko u prošlost, prisjetimo se samo Burj Khalifa, najveće zgrade na svijetu, građene od 2004. do 2010. u Dubajiu, čije tržište nekretnina se nedugo zatim urušilo, a spas za Dubai pronađen je u multimiljunskoj financijskoj pomoći od bogatog Abu Dhabia.
Tu su još i primjeri Petronas nebodera u Kuala Lumpuru i azijske krize, te pucanje dot.com mjehura i „koincidiranje“ s gradnjom neboder Taipei 101 u istoimenom gradu. Može se reći da nabrojani projekti svojom veličinom neminovno iziskuju duže investicijsko razdoblje čime preklapanje s recesijom ne može biti izbjegnuto, no činjenica je i da se u ovakve projekte često ulazi na vrhuncu ciklusa, nakon kojeg može uslijediti samo pad.
Skyscraper index
U članku za Financial Times Edwin Heathcote analizira uzročno posljedičnu vezu između korporativnih nebodera i ekonomskih ciklusa. U manjim mjerilima, od navedenih, imamo nedavne primjere zgrade New York Times-a Renza Piana. Po završetku prihodi novina su pali, te je firma bila prisiljena prodati svoj udio u zgradi. Uzimajući sve ovo u obzir, trebamo li, još uvijek jednom nogom u recesiji, biti zabrinuti uslijed nagovještaja gigantskih projekata internetskih divova, kao što su Facebook ili Google, te ne zaobilazni Apple.
Apple, kompanije koja svoj uspijeh velikim dijelom zahvaljuje upravo dizajnu, planira realizirati novo sjedište u kalifornijskom Cupertinu po projektu lorda Fostera. Tako zvani stakleni doughnut kojeg je naručio još pokojni Steve Jobs je sa svoje početne cijene od 3 milijarde dolara narastao na 5. A u kontekstu, ne samo recesije, upitna je prema Heathcoteu i „defenzivan“ simbolika sustava zatvorenog prema van poput Pentagona, distancirana od okoliša.
Frank Gehry - Menlo Park (Google)
NBBJ - Googleplex, California
Na drugoj strani zaljeva Facebook je angažirao Franka Gehrya za svoj novi kampus – Menlo Park. Kompleks b trebao funkcionirati kao grad u malome, a od arhitekta je tijekom projektiranja zatraženo i skromnije te manje upadljivo arhitektonsko rješenje, na što je Gehry reagira uklapanjem u prirodni kontekst. I Google je arhitektonski poduzetan predstavivši projekte za dva centra, prostrani kalifornijski studija NBBJ i urbaniji, londonski King's Cross projektiranog trijeznije od strane AHMM. NBBJ je i autor kompleksa za Amazon koji se proteže kroz tri gradska bloka u Seattleu. Dok je veći dio projekta relativno konvencionalan, pozornost privlače tri staklene kupole, koje pružaju zeleno utočište tijekom hladnih sjevernih zima.
NBBJ -Amazon kompleks u Seattleu
Ako neboderi govore o stanju u ekonomiji, što je poruka ovih „prizemnih“ korporativnih sjedišta? Da li svaka uspješna kompanije dosegne točku u kojoj se rodi potreba za arhitektonskim ovjekovječenjem ili je ovo samo promjena korporativne politike iz virtualnog u fizički svijet? Možda i ovom slučaju arhitektura preuzima ulogu proricanja postupnog kraja jedne ere.