Arhitektura i naslijeđe VI

Konzerviranje u Hrvatskoj od 1914. do 1945.

Autor/izvor: DAZ 10/12/2012

Hrvatska historija konzerviranja u dosadašnjem se razvitku bavila više 19. no 20. stoljećem, pa su nam arheolozi, arhitekti, antikvari, konzervatori i prvi restauratori (stasali pod austrijskom upravom) gotovo poznatiji od onih koji su se formirali i dokazivali nakon pada Habsburške Monarhije.

U ovom će predavanju biti riječi o konzervatorskim stajalištima hrvatskih čuvara baštine nakon Prvoga svjetskog rata kao o povijesti ideja, ali i principu diskontinuiteta, bitci između strukovnih i političkih aspekata u kolektivnom pamćenju narodā u doba totalitarizma, preživljavanju koncepta altruizma i njegovoj pretvorbi u diskriminacijsku isključivost te o počecima oživljavanja kulture institucionalnog konzerviranja u Hrvatskoj u doba Holokausta.


Split, kateredala nakon 1924.

Razdoblje o kojem je riječ u Europi je istodobno proizvelo prve međunarodne dokumente (označujući stvaranje "konzervatorske ekumene") i dovelo do rasne isključivosti, u konzervatorskim se krugovima sukobljavalo s idejom modernizma i prigrlilo njegovu tehnologiju, zalagalo se za očuvanje raznolikosti i prešućivalo pljačku i pljenidbu uništenih zajednica, propovijedalo čuvanje pluralizma stilova i blagoslivljalo komadanje i čišćenje ambijenata zbog "arheološkog" principa prezentacije spomeničke primogeniture.

Pitanja koja će se u predavanju raspraviti su sljedeća: kako su se hrvatski konzervatori snalazili u novoj političkoj zbilji nakon pada očinske administracije Habsburgovaca i Središnjeg povjerenstva? Može li se govoriti o prekidu tradicije konzerviranja u prvoj Jugoslaviji? Kakav je odnos institucionalnog čuvanja spomenika i ideja koje su preživjele 1918. godinu? Konačno, razvija li se konzervatorska zajednica nakon 1945. iz duha nacionalne isključivosti i "državnog egoizma" ili iz ideje snošljivog altruizma, primljenog čitanjem velikih srednjoeuropskih teoretičara s početka 20. stoljeća?

Raspravit će se djelovanje Frane Bulića, Gjure Szabe, Ljube Karamana, Artura Schneidera, Anđele Horvat i njihovih suvremenika, kao i najvažnije rasprave o sudbini kulturne baštine u njihovo doba, od tradicije "mekog" (historijsko-konzervatorskog) do "tvrdog" (arheološkog, restauratorskog) pristupa.

Predavanje je uvršteno u Sustav stalnog usavršavanja Hrvatske Komore arhitekata i boduje se s 3 boda.


Ljubo Karaman

____
Naslovna fotografija: Anđela Horvat