Petrinja

KRATKA POVIJEST ROBNE KUĆE PETRINJKA

Autor/izvor: DAZ 16/02/2021

Projektiranje je započelo 1979. a građevina je zajedno s trgom završena 1979. godine. Projektirana je robna kuća za potrebe trgovačkog poduzeća „Privreda“, pred Domovinski rat ušla je u sustav tvornice ( „kombinata“) „Gavrilović“.  Kod formiranja projektnog zadatka surađivao sam kao autor i glavni projektant s dipl. ing. arh.  Radovanom Horvatom, specijalistom za trgovačke komplekse. Kod uobličenja gradskog trga, koji će s južne strane formirati upravo robna kuća, svojim sjevernim pročeljem, konzultirao sam se s vrhunskim zagrebačkim i hrvatskim arhitektima/urbanistima: Marijanom Hržićem, Velimirom Neidhardtom, Zvonimirom Krznarićem i Davorom Manceom, koji su upravo u to vrijeme radili na GUP-u Petrinje.

Projektom je formirano 3.750 m2 neto tlocrtnog prostora s 22.500 m3 prostornog volumena. Prostor je fleksibilan, prazan , bez zidova, samo sa stupovima u rasteru 10 x 10 metara.

 Statički proračun i projekte armiranja izradila je vrsna konstrukterka dipl. ing. građ. Jasna /Plahutnik/ Salopek uz sudjelovanje kolega s Građevinskog fakulteta u Zagrebu na kompjuterskom izračunu temeljne ploče s „kontra-gredama“ ,te proračunu ukupne stabilnosti građevine. 

Građevina je bila u funkciji robne kuće do okupacije Petrinje, tada je opljačkana, a nakon oslobođenja grada ostala je neupotrebljena. Zadnjih nekoliko godina koristi se njen mali dio,  Kafe-bar s velikom terasom prema Trgu hrvatskih branitelja, na kojoj je bilo ugodno sjesti i popiti kavu. Bilo je to popularno boravište petrinjske mladeži u toplim mjesecima.

Spor oko neriješenih vlasničkih odnosa ( zgrada je svojedobno sagrađena bez problema na „društvenom zemljištu“ ) vodio se više godina između tvrtke „Gavrilović“ i RH. Petnaestak dana prije početka rušenja, koliko mi je poznato, građevina je ušla u vlasništvo RH. 

Unutar fleksibilnog prostora u građevini, mogao se urediti bilo koji od administrativnih, poslovnih, trgovačkih ili kulturnih sadržaja potrebnih gradu u njegovom poslovnom centru, pogotovo nakon potresa, ali je netko zatražio rušenje i netko donio odluku o rušenju i uskoro će to biti hrpa betona i željeza zbrinuta na meni nepoznatoj lokaciji.

RUŠENJE OVE GRAĐEVINE – LOŠ PRIMJER ZA OBNOVU PETRINJE

Nakon najave i početka rušenja robne kuće Petrinjka, kao arhitekt, autor i glavni projektant robne kuće Petrinjka osjećam se duboko povrijeđenim,  jer mi nije pružena mogućnost, da arhitektonskim argumentima spriječim ovaj ekonomski i urbarhitektonski delikt. Kao Petrinjac žalim za uništenim potencijalom korisnog prostora od 3.750 m2 tlocrta i 22.500 m3 volumena, koji nam je nasušno potreban za bilo koju centralnu funkciju u gradu, jer nakon potresa magnitude 6,2 po Richteru, konstruktivna armirano-betonska struktura zgrade je bila samo okrznuta. Zapadni dvoetažni trakt ostao je bez oštećenja nosive konstrukcije, na istočnom glavnom traktu s 48 stupova, na jednom stupu je došlo do kontrakcije armature, na četiri stupa oštećen samo zaštitni beton oko armature; jednostavno za podupiranje i sanaciju. Na nekoliko mjesta poremećena je zidna ispuna od opeke unutar neporemećene i čvrste armirano-betonske konstrukcije. Oštećenja od zemljotresa su takova, da se mogu brzo sanirati.  Zgrada je ostala stabilna i sigurna za obnovu, odnosno uređenje.

Što se tiče ljuskaste eternit obloge na pročelju glavnog trakta, u skladu s novim ekološkim propisima, ona je trebala biti pažljivo demontirana i materijal propisno zbrinut, a  čelična podkonstrukcija sačuvana za novo ruho građevine.

Građevina se tridesetak godina izvan uporabe držala bolje nego sam očekivao, ali obzirom da je postala, kako se govorilo javni WC i nastamba golubova, psihološki je odavala mučnu sliku zanemarenosti u samom poslovnom centru grada, a vjerujem da je postala i simbol nečiste savjesti onih, koji su joj mogli udahnuti poslovni život. Unatoč tome, povremeno smo provodili ugodne trenutke na terasi kafića ispred građevine, koja je postala omiljeno sastajalište petrinjske mladeži u toplim mjesecima.

RUŠENJEM ROBNE KUĆE RAZVALJEN JE  I TRG HRVATSKIH BRANITELJA

Građevina robne kuće formira južno pročelje Trga hrvatskih branitelja i predstavlja bitnu prostornu odrednicu, koja formira trg. Taj urbarhitektonski volumen je bitan za oblik trga. Što se tiče upotrebljivosti prostora unutar građevine, nakon brze sanacije od navedenih minimalnih potresnih oštećenja, te sanacije od atmosferskih oštećenja ( kroz razbijene krovne kupole u zgradu je padala kiša), koja nisu ugrozila armirano-betonsku strukturu, taj prostor je mogao biti brzo priveden bilo kojoj od poslovnih, administrativnih ili kulturnih svrha potrebnih građanima Petrinje u ovom poslovnom središtu Banovine.

Nisam prisustvovao procesu donošenja ove štetne odluke o rušenju, pa mogu samo naslućivati, tko ju je i zašto donio. Prema saznanjima na sastanku, koji je grupa petrinjskih arhitekata inicirala u Stožeru, odluka je donešena u domeni odgovornih osoba lokalne zajednice. Prema rezultatima odluke smjestio bih ju u sferu nerazumne politike, i  pokušat ću je kratko kvalificirati jednim pridjevom i jednom imenicom: suludo bezumlje.

Da je zahvat rušenja potpuno nerazuman svjedoči i Mišljenje o konstruktivnom stanju  i potencijalima građevine robna kuća Petrinjka, koje je izradio dipl.ing.građ, Branko Galić, nakon detaljnog pregleda sve tri etaže građevine ( u prethodnom oficijelnom "brzom pregledu" inžinjeri očigledno nisu ni ušli u građevinu, jer su konstatirali da postoje samo dvije nadzemne etaže, a podrum s atomskim skloništem im je promakao  !!! ). 

Ovaj nalaz dobili smo od ing. Galića 02.02.2021. i isti dan ga proslijedili e-mailom Stožeru. 

Na sastanku u Stožeru 03.02.2021., prisutnim inženjerima smo uručili i isprint istog Mišljenja. 

Kako sastanak nije urodio plodom, idući dan smo proslijedili naš Apel javnosti, no obzirom da se građevina i dalje ruši, ni Apel nije pao na plodno tlo. U Petrinji se nastavlja rušenje čvrste armirano-betonske strukture robne kuće Petrinjka. 

OPSEG  ŠTETE

Devastacija ove upotrebljive građevine ima svoje višestruko negativne posljedice: 

1. Razoreno je južno pročelje Trga hrvatskih branitelja, tj. uništen urbarhitektonski konstitutivni okvir trga. 

2. Veliki su troškovi rušenja. Ako budu rušili i podrumsku etažu s atomskim skloništem, onda je to 3.750 m2 tlocrta građevine. Troškovi rušenja, koji trebaju obuhvatiti i razgradnju betona i čelika, te prijevoz na određeni depo  mogu iznositi preko   1,500.000 Kn 

3. Nepovratno je izgubljen potencijalni poslovni prostor od 3.750 m2 tlocrta ili 22.500 m3 volumena,  u visokom rohbau stanju sačuvanom do prije rušenja  , znači izgubljenih  cca 11,000.000 Kn. 

4. Izgradnja novog poslovnog prostora takve površine, kakav bi trebalo očekivati na istoj lokaciji, iz poslovnih i urbanističkih razloga, mogao bi se izgraditi za cca 28,000.000 Kn. Da nije bilo rušenja on bi se mogao urediti za razliku od cca 28,000.000 - 11.000.000 Kn 

5. Izgubljeno je vrijeme u fazi rušenja, a posebno će se izgubiti vrijeme do izgradnje potrebnih novih prostora za bilo koju funkciju u gradskom centru ( poslovnu, administrativnu ili kulturnu), a koje su   mogle biti udomljene u postojećoj,  brzo saniranoj i potom uređenoj građevini . 

6. Ovo je prvi, a najlošiji mogući primjer za početak obnove Banovine od potresa. 

U Petrinji, 15. 02.2021.

Davor Salopek dipl.inž.arh.

/ autor projekta i glavni projektant/