Izložba

Otvorenje izložbe T-HT nagrade u MSU-u

Autor/izvor: MSU 24/02/2012

Budući da nije riječ o izložbi s unaprijed zadanom problemskom okosnicom, zbog velikog postotka visokokvalitetnih djela, koja su i petu godinu za redom pristigla na natječaj T-HTnagrada@msu.hr, posve je opravdano reći kako ova manifestacija predstavlja relevantni presjek trenutačnog stanja u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti u kojoj su ravnopravno zastupljene sve generacije umjetnika.

Usprkos tome što je natječaj osmišljen kao poticaj novomedijskoj umjetničkoj produkciji, i ove je godine podjednaka pozornost posvećena svim kreativnim pristupima. Djela nisu odabrana prema ključu ravnopravnosti medija i tema u smislu njihove podjednake zastupljenosti, nego se žiri ponajprije odlučio za kriterije izvrsnosti. Ove godine zamjetan je, primjerice, vrlo malen broj prijavljenih i odabranih radova u mediju skulpture, a iznimno je velika količina video radova i instalacija. No, usprkos tome, veoma širok spektar tema i pristupa obećava zanimljivu izložbu, koju upravo zbog bogatstva sadržaja i pristupa neće biti nimalo jednostavno razložiti i grupirati u manje, povezane cjeline, tim više što se će se arbitrarne klasifikacijske odrednice kod pojedinih radova međusobno isprepletati i prožimati.

Ako su nekad dominantni motivi u povijesti umjetnosti bili, primjerice, autoportret, portret, pejzaž ili mrtva priroda, zanimljivo je pratiti kako su svi ti žanrovi i dalje prisutni u recentnom umjetničkom stvaralaštvu, no opstaju u obliku složenih diskursa koji se udaljavaju od pukih zahtjeva za zadovoljenjem estetskih ili formalnih kriterija umjetničkog djela. Tako, namjesto klasičnog autoportreta umjetnici će se govorom u prvom licu kritički osvrnuti na svoju poziciju u društvu, razvijati strategije nadilaženja stereotipa identifikacijskih određenja; namjesto portreta, preferirati dijalog s Drugim, vodeći računa o etičkim kodeksima reprezentacije; namjesto slike lijepog pejzaža istraživati odnos između prirode, kulture i društva; baviti se različitim nivoima stvarnosti te aktualizirati kritiku izložbenih mehanizama i institucija; razvijati mogućnosti narativa u okvirima ograničenja medija; eksperimentirati medijima u svrhu širenja i razvijanja polja percepcije; baviti se pitanjima kolektivne memorije, dinamikom urbanih prostora i individualnim metodama mapiranja; izražavati zahtjev za aktivnim sudjelovanjem u društvu ukazivanjem na nepravilnosti i traženjem puta za njegovo bolje i pravednije funkcioniranje…

Svaka nova natječajna izložba nosi sa sobom i neku posebnost koja se pojavljuje kao refleks trenutka u kojemu se zbiva. Nekoliko radova pristiglih na ovogodišnju izložbu posvećeno je tako liku i djelu Tomislava Gotovca, pa se ovogodišnje T-HT izdanje može shvatiti i kao mali hommage tom velikom umjetniku koji je svojim beskompromisnim djelovanjem ostavio nezamjenjiv trag ne samo u kontekstu hrvatske nego i svjetske suvremene umjetnosti.

U sklopu izložbe, u MSU-u u subotu 25.02.2012. u 18:30 sati održat će predavanje Bart De Baere gost MSU-a i T-HT-a kao član međunarodnog žirija natječaja. Predavanje će biti na engleskom jeziku.

Bart De Baere ravnatelj je Muzeja suvremene umjetnosti (M HKA) u Antwerpenu. Od spajanja s Centrom za vizualnu kulturu 2003, muzej se bavi i vizualnom kulturom u širem smislu. Od 1999. do 2001. bio je savjetnik za kulturnu baštinu i suvremenu umjetnost pri flamanskom Ministarstvu kulture. Prije toga predsjedao je flamanskim Muzejskim vijećem. Od 1986. do 2001. radio je kao kustos u Muzeju suvremene umjetnosti u Ghentu, gdje je priredio brojne izložbe, poput „This is the show and the show is many things“ 1994. Bio je kustos izložbe Documenta IX u Kasselu. Kao savjetnik u Johannesburgu radio je na pokretanju bijenala u Južnoj Africi. Bio je član Međunarodnog savjetodavnog vijeća za mrežu Sorosevih Instituta suvremene umjetnosti u istočnoj Europi. Jedan je od osnivača udruženja „Centrum voor Hedendaagse Kunst“ u Bruxellesu, koje je zaslužno za otvaranje Kunsthalle Wiels u istom gradu. Studirao je povijest umjetnosti i arheologiju na Sveučilištu u Ghentu. Autor je brojnih teorijskih tekstova.

O predavanju:

Zajednički nazivnik našeg društva, koji se ne može privatizirati, jest javnost. Važan dio toga je umjetnost. O tome možemo razmišljati poput Hanne Arendt, koja kaže da su „umjetnička djela misaone stvari,“ te ih svrstava, zajedno s filozofijom, na rub prostora djelovanja, u širokom političkom smislu.

Potječemo iz tradicije 20. stoljeća, za koju možemo reći da ima tri glavna razdoblja. Europska avangarda je već na početku uskočila u društveni imaginarij s nakanom da ga promijeni. Veoma je uspješno to učinila, ali nije uspjela promijeniti društvo – koje je zaglibilo u katastrofi Drugoga svjetskog rata. U poslijeratnom razdoblju, od sredine pedesetih do sredine osamdesetih, neoavangarda je željela obnoviti prostor umjetničkih mogućnosti. Tijekom 1980-ih svijet je postao „multipolaran“. Umjetnička je scena apsorbirala ekspanziju umjetnosti u širokom spektru aktivnosti i formalnih mogućnosti. Današnji umjetnici moraju sami odlučiti doslovno o svemu, od vlastita egzistencijalnog i društveno-kulturnog položaja, preko sastavnih elemenata i složenosti rada, do pojedinosti osobne vanjštine.

Kako možemo operacionalizirati takvu viziju „akcije“ u umjetnosti? Na primjer, ne moramo umjetnička djela promatrati kao nositelje smisla nego kao „ansamble“, na način da se usredotočimo na specifične postupke kojima umjetnici oblikuju vlastiti pristup. Za to nam je potreban inovativni pristup sadržaju i razumijevanju. Tako bismo mogli vrednovati cjelokupan angažman umjetnika. Vrednovati bismo mogli i trenutne „site specific“, „time specific“ i „public specific“ radove, jednokratne akcije, dokumentiranje i informiranje, što će se pokazati kao obuhvatniji pristup umjetničkom projektu od onog pristupa kad se „umjetničko djelo“ magično pojavljuje u divnoj izdvojenosti bijeloga umjetničkog prostora. Doprinos umjetnosti može se razumjeti samo kroz odnos s različitim elementima umjetničkih aktivnosti.

To je stav koji nam omogućuje da se ponovno usredotočimo na ono što umjetnost može ponuditi zajednici, kad je oslobodimo formalnih i kontekstualnih sustava. „Duh internacionalizma,“ izložba postavljena u Muzeju suvremene umjetnosti (M HKA) u Antwerpenu i muzeju Van Abbe u Eindhovenu, upravo na takav način predstavlja umjetnost razdoblja neoavangarde.

MSU