Prostorna intervencija

Paviljon za obilježavanje godišnjice proboja iz Jasenovca

Autor/izvor: DAZ 15/04/2013

Paviljon je osmišljen kao drveni crni kubus s jednim ulazom i bez vidljivih oznaka izvana.
Izrađen je od dasaka koje su bile i osnovni materijal od kojih su nekad bile izgrađene logorske barake.
Paljene daske evociraju činjenicu da su logorske barake nakon proboja spaljene i to zajedno s preostalim logorašima.  
Jednostavna prostorna organizacija paviljona stvara prostor izoliran od konteksta, koji izaziva laganu nelagodu i osjećaj zatvorenosti.

Ulaskom u paviljon, prolazi se kroz uski, niski i mračni hodnik i dolazi se u veći prostor koji je nenatkriven, omeđen visokim zidom i ima zemljani pod. Obrada poda prati prostornu ideju, u ulaznom hodniku je daščani pod u laganom usponu s kojega se silazi u dvorište s utabanom zemljom. Koraci po daskama odzvanjaju, a na zemlji su prigušeni i ostavljaju trag.
U dvorištu su informacije iz kojih tek tada postaje jasno o čemu se radi.
Osnovne informacije na panelima govore o proboju i iznose činjenice o Konc-logoru Jasenovac.
Posjetitelj je posredstvom arhitekture suočen s činjenicama, a oblik i materijal paviljona oslanjaju se na autentičnu arhitekturu logora čiji materijalni tragovi nisu ostali sačuvani.  

Koncept: Saša Šimpraga
Arhitekt paviljona: David Kabalin
Dizajn panela: Niko Mihaljević
Organizacijski odbor: Saša Šimpraga, Aneta Lalić (SNV), Aleksandar Milošević (SNV)
Naručitelj: Projekt se realizira u sklopu programa kulture Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba.

http://www.snv.hr/

Dana 22. 04. 1945. godine dogodio se proboj logoraša iz Jasenovca, najvećeg koncentracijskog logora u Hrvatskoj. Nakon savezničkih bombardiranja logora u proljeće 1945. zapovjednik logora Vjekoslav Maks Luburić naredio je likvidaciju svih zatočenika i zatočenica te rušenje logora i mjesta Jasenovac kako bi se prikrili tragovi ustaškog zločina. Posljednja skupina (od oko 100 do 700) žena ubijena je u predvečerje 21. 04.  1945., a tijekom te noći i još nekoliko stotina osoba. Među preostalim zatočenicima pretpostavljalo se što će se i njima dogoditi pa se većina logoraša odlučila na - proboj. Oko 10 sati ujutro 22. 04. 1945. preostalih nekoliko stotina golorukih logoraša je na povik Ante Bakotića - “Naprijed drugovi!” krenulo u proboj iz jedne od logorskih zgrada prema istočnim vratima logora. Od oko 670 logoraša koliko ih je sudjelovalo u proboju, do slobode je došlo samo njih 89. Logoraši, koji zbog nemoći, bolesti ili drugi razloga nisu sudjelovali u proboju, ubijeni su i spaljeni zajedno s logorskim objektima od strane ustaša. Istoga dana, dogodio se i proboj zatočenika Kožare, dijela jasenovačkog logora u samom mjestu Jasenovac. Od 167 zatočenika u tom proboju, preživjelo ih je samo 12.