Predavanje

Perzijski vrtovi - mjesto susreta arhitekture, povijesti i tradicije

Autor/izvor: DAZ 13/05/2016

Među brojnim draguljima svjetske arhitekture posebno mjesto zauzimaju perzijski vrtovi. Oni nisu samo biseri parkovne arhitekture i modeli brojnih znanih parkova i izvan Irana, već i mjesta odmora, državničkih sastanaka i događanja, relaksacije pa i meditacije. Počivajući na tradiciji predislamskog vremena zoroastrizma stare Perzije u kojoj su na jedinstveni način ugrađeni, naizgled oprečni, elementi islamske arhitektonske znanosti, kulture i tradicije, perzijski vrtovi su izniman spoj ljepote i znanosti i to ne samo arhitekture već i botanike pa i povijesti. U parkovima se odmara, donose se važne odluke ali i sahranjuju velikani iranske kulture i znanosti. Zoroastrijasnka izvedenica za vrt (Pairidaeza koja je korijensko podrijetlo  riječi „paradise“, raj u zapadnim jezicima) na najbolji način oslikava ljepotu, ali i ugodu življenja u tom prostoru.

2011. godine UNESCO je Perzijske vrtove (njih devet) stavio na listu zaštićene svjetske baštine. Osim tih lokaliteta, nastojati ćemo, napraviti izlete i kroz neke druge perzijske vrtove iznimne ljepote ali i povijesnog značaja.

Prof. dr. sc. Esad Prohić, rođen je 1950. g. u Zagrebu. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je mineralogiju 1974., a doktorirao 1984. iz područja geologije i geokemije. Godine 1986–87. boravio je na University of Alabama (SAD), gdje je držao nastavu i bavio se istraživanjem (krška hidrologija, okoliš). Od 1990. g. zaposlen je na PMF-u gdje i danas radi u zvanju redovitog profesora. Njegov znanstveni interes obuhvaća geokemiju, mineralogiju, analitičke metode, statističku analizu i zaštitu okoliša. Potpisnik je preko 70 znanstvenih radova objavljenih u eminentnim međunarodnim i domaćim časopisima te preko 100 stručnih elaborata, izvještaja i studija iz područja zaštite okoliša, utjecaja na okoliš, geokemije i metoda analize. Autor je dvije knjige i nekoliko priloga u knjigama stranih izdavača. Dobitnik je Nagrade HAZU "Josip Juraj Strossmayer" za najbolju knjigu iz područja prirodnih znanosti (Geokemija, 1998.). Od 2001. do 2005. bio je savjetnik predsjednika Republike Hrvatske za znanost, obrazovanje i zaštitu okoliša. Od 2008. do 2013. bio je veleposlanik Republike Hrvatske u Islamskoj Republici Iran. Član je Upravnog odbora Geokemijske sekcije HAZU, Odbora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za zaštitu prirode kao i raznih društava, odbora i vijeća koja se bave geologijom, geokemijom i zaštitom okoliša. Ovlašteni je sudski vještak za zaštitu okoliša.