Arhitektura
Peter Zumthor o arhitekturi
Autor/izvor: DAZ / Archdaily 03/02/2014
Poznat kao izvanredan svjetski arhitekt s neprikosnovenim osjećajem za zanat, poetiku i ljepotu u arhitekturi, Peter Zumthor, švicarki arhitekt koji predsjeda ocjenjivačkim sudom natječaja za Umjetničku galeriju Akademije likovnih umjetnosti Aluartforum, u svom predavanju „Sedam osobnih opservacija o prisutnosti u arhitekturi“ dijeli svoja sjećanja, inspiracije i poimanje ljepote u arhitekturi otkrivajući pozadinu iza mnogih svojih poznatih djela. Donosimo kratki pregled motiva, crtica i sekvenci kojima se na nekonvencionalan način dijeli i prezentira filozofija arhitekture.
Proljeće 1951.
„Bio je prekrasan dan. Nije bilo škole. Moralo je biti rano proljeće – mogao sam to osjetiti (…) Sjećam se kako sam trčao i kako sam imao lakoću i eleganciju koju sada više nemam“
Zumthor, rođen 1943. Započinje predavanje sjećanjima iz djetinjstva: „Nisam to znao onda, ali znam to sada, kao stari čovjek. Osvrćući se, shvaćam da je to bilo moje prvo iskustvo prisutnosti.“ Kako ju Zumthor definira: „Prisutnost je poput rascijepa u toku povijesti. Pri čemu od jednom nije ni prošlost ni budućnost.“
Kako se prisutnost može prevesti ili postići u arhitekturi? Ovo pitanje je ključni motiv u Zumthorovom ateljeu u švicarskom kantonu Graubünden. Osnovan 1979. Njegov studio, smješten u sklopu obiteljska kuće, nalazi se u dolini rijeke Rajne. U njemu su je nastala većina njegovih projekata od onih malih mjerila, kao što su preuređivanja domova ili seoskih kapelica pa sve do monumentalnih dijela muzeja koja su izgrađena. Zumthor namjerno zadržava svoj atelje na ovoj skromnoj zabačenoj lokaciji kako bi osigurao osjećaj „prisutnosti“. „Svako malo dobijem osjećaj prisutnosti, sadašnjosti. Nekada u meni, nekada u planinama. Kada pogledam stijene i kamenje, dobijem osjećaj prisutnosti, prostora i materijala.
Peter Zumthor: Bruder - Klaus - Feldkapelle (Wachendorf), Foto © Samuel Ludwig
Poput stabla
„Gledam stablo i stablo mi ne govori ništa“ Stablo je prema Zumthoru objekt vrijedan fascinacije i divljenja zbog svog nedostatka uobraženosti. „Stablo nema poruku; Stablo mi ne želi ništa prodati; Stablo mi neće reći 'gledaj me, tako sam lijepo, ljepše od drugih stabala' To je samo stablo i lijepo je“ Za njega stablo je čisto biće zastarjele prezentnosti; po njegovim riječima: „Ništa posebno – strahovito moćno“
Peter Zumthor: "The Witches of Finnmark Memorial" , Foto © Andrew Meredith
Konstruirajući prisutnosti u arhitekturi: Prvi pokušaji – Čista konstrukcija
Zumthor se prisjeća natječaja iz 1993. Za projekt muzeja i dokumentacijskog centra Holokausta. Muzeja topografije terora, lociranog na mjestu nekadašnjeg sjedišta Gestapo-a u Berlinu. On opisuje teškoće u stvaranju arhitekture na mjestu toliko nabijemo prošlošću: „Sve što se tamo dogodilo palo mi je na pamet. (Bilo je to) ishodište uništenja (…) Ne mogu ništa napraviti ovdje (…) kako pronaći formu?“ Odlučio je napraviti zgradu „bez značenja, bez komentara“ stvarajući zgradu čiste konstrukcije. „Ideje nikad nisu izgubljene, jednom kada pronađeš nešto kao arhitekt, kada radiš na nečemu, uvijek se možeš vratiti k tome“
Koncept je primijenjen i na Zumthorov projekt za Steilneset Memorial u Norveškoj, memorijal Finnmark natjecanjima u čarobnjaštvu u 17. Stoljeću. Memorijal, zgrada koja „nema značenje i nema komentara“ je struktura inspirirana skelama stvorena od prefabriciranih drvenih okvira kao binarni sustav praznog i punog, koji okružuje usku šetnicu u unutrašnjosti.
Zumthor nastavlja predavanje s daljnjim primjerima arhitekture, umjetnosti i svijeta koji nas okružuje zaključno ističući kako su bitne impresije bez riječi i kako postoji nešto veće od nas. S obzirom na gubitak konteksta i sadržaja, preporučujemo da pogledate predavanje OVDJE, dok cjelokupni članak sa nastavkom sažetka predavanja možete pročitati ovdje.
Peter Zumthor: Therme Vals. Foto © Helene Binet
Zumthor Studio Foto © Felipe Camus
Društvo
