Tribina
POMORSKO DOBRO – izvještaj i snimka javne tribine 9.2.2023.
Autor/izvor: Filip Pračić 13/02/2023
Povodom usvajanja Nacrta prijedloga zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, urbanistička sekcija DAZ-a u četvrtak 9. veljače 2023. organizirala je javnu tribinu kroz koju je problematiziran njegov kontroverzni sadržaj. Uz predugo razdoblje trajanja koncesija, ograničenje opće uporabe, otvaranje dodatnog prostora za gradnju i nasipavanje, uvođenje založnog prava i nedostatak jasnog sustava nadzora, nacrtu se zamjera nekoherentnost pa i kontradiktornost nekih odredbi. Budući da bi zakon mogao imati ozbiljni utjecaj na stvarno stanje u prostoru i načine korištenja istog, pitanju pomorskog dobra i upravljanja istim odlučili smo posvetiti u vidu javne tribine u DAZ-u.
Na tribini smo ugostili bugarskog ekologa i stručnjaka za održivi razvoj Borislava Sandova te doktoricu ekonomije i magistru urbane sociologije Sašu Poljanec-Borić.
Borislav Sandov istaknuti je bugarski ekolog i stručnjak za održivi razvoj i ublažavanje klimatskih promjena. Po struci je geograf sa specijalizacijom u području klimatskih promjena i upravljanja vodama. Posljednjih petnaest godina sudjeluje i organizira kampanje za zaštitu okoliša u vodećim nevladinim organizacijama. Suosnivač je bugarske stranke Zeleni pokret s kojom je ušao u vladu te obnašao funkciju ministra ekologije i voda u zadnjem sazivu 2021. godine.
Dr.sc. Saša Poljanec-Borić diplomirala je filozofiju i francuski jezik i književnost, magistrirala iz područja urbane sociologije i doktorirala iz područja ekonomije. Znanstvena je savjetnica u trajnom zvanju, autorica tri knjige i preko sedamdeset stručnih i znanstvenih radova. Između ostalog, specijalizirala se za sociologiju i ekonomiku turizma, sociologiju prostora te za teme lokalnog institucionalnog razvoja.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Gospodin Sandov nam je kroz prezentaciju podijelio svoja iskustva upravljanja i zaštite obalnih prostora Crnog mora. Bugarska ima mogućnost dodjele koncesije na javnom prostoru o kakvom govorimo do 30 godina. U slučaju plaže, najdulja koncesija je na period od 20 godina, dok postoji i opcija uzimanja prostora u najam do 5 godina. Postoje opcije gradnje.
Prezentaciju je održao iz perspektive zaštite okoliša. Osvrnuo se na probleme koje je Bugarskoj donijela obalna izgradnja.
Izdvojio je:
- Napuštanje nedovršenih projekata koji zagađuju okoliš i ugrožavaju ljude,
- Malverzacije po pitanju tipologija i namjene kod gradnje na obalnoj crti,
- Probleme kod usklađivanja postojećeg stanja sa regulativama Europske Unije koje se tiču zaštite okoliša i bioraznolikosti, a zbog kojih Bugarska mora kupovati privatne parcele uz obalu i rušiti postojeću obalnu gradnju kako bi zadovoljila ciljeve i izbjegla penale.
- Nemogućnost ostvarivanja zakonom zajamčenog prava bugarskih građana pristupu obali u praksi.
Također, Sandov je govorio o negativnim utjecajima na lokalno stanovništvo koje su imali veliki obalni projekti koji su turističke resurse centralizirali u rukama velikih poduzetnika. Veliki naglasak izlaganja bio je na važnosti obalne linije za bioraznolikost šireg područja. Generalno se smatra kako bi danas intervencije u osjetljivim prirodnim zonama trebale biti usklađene sa načinom na koji funkcionira sama priroda na način da se imitira prirodna djelovanja umjesto da im se prkosi. Osvrnuo se na činjenicu kako, u pravilu, manje divlja, uređenija obalna crta, nužno znači manje divlje i siromašnije more, što se snažno odražava i na ribarstvo.
U kontekstu ekologije i zaštite okoliša dovedena je u pitanje usklađenost prijedloga zakona sa EU direktivom o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš, programima upravljanja područja pod zaštitom NATURA 2000, te europskom strategijom za bioraznolikost do 2030. godine.
Dr. sc. Poljanec-Borić nastupila je na tribini kao samostalna stručnjakinja, naglasivši kako ovdje ne predstavlja niti jednu instituciju već progovara iz svoje neovisne znanstvene perspektive.
Gđa. Poljanec-Borić apostrofirala je kako je ustavni temelj za donošenje ovog zakona članak 52. Ustava Republike Hrvatske koji određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici. („More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu“).
Međutim, u Nacrtu prijedloga zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (članak 55. stavak 3.) dozvoljava se izdavanje koncesije do pedeset godina u zaštićenim područjima prirode.
„Ako se taj članak stavi u suodnos sa člankom 12. i 17. tog istog zakona, u kojima stoji da koncesijski ugovor znači pravo na gradnju te da pravo na gradnju podrazumijeva nasipavanje, vidljivo je da se kroz ovaj zakon dovodi sami ustavni temelj za njegovo donošenje.“ No, to je tek „vrh sante leda“ – istaknula je Poljanec-Borić, nadodavši kako je Nacrt prijedloga nomotehnički nekoherentan i kontradiktoran, te kako veliki broj članaka sadrži stavke vezane za iznimke, koje opovrgavaju i dovode u pitanje same njegove fundamentalne postavke.
Poljanec-Borić se osvrnula i na koncesijski optimizam kojim Nacrt prijedloga obiluje. Spomenula je i kako su prema staroj verziji zakona koncesije bile dozvoljene na period od 99 godina. Podsjetila je da se takav slučaj već dogodio s Kuparima gdje je država po cijeni od 0,84 kn/m2 ustupila na koncesiju 130.000 m2 teritorija koji predstavlja strateški prostorni resurs.
„Zamislivo je da će se i novim zakonom, koji otvara mogućnost koncesijama na zaštićenim područjima, ustupati koncesije u trajanju pedeset godina na područjima kao što su npr. Mljet. Ne vidim kako je moguće zamisliti stabilnost na jugu RH u uvjetima u kojima su takve lokacije pod dugotrajnim koncesijama… Mislim da je moja dužnost da to javno kažem.“
Niz članaka pokazuje da se stimulira lokalne samouprave na davanje pomorskog dobra u koncesije, što je izuzetno štetan narativ. Problematična je i razina ovlasti predana Vladi te jedinicama regionalne samouprave kao njenim produljenim rukama.
„Mi prebacujemo vladi RH pravo da određuje nacionalni interes u području turizma, a istovremeno zakonom se kao članovi povjerenstva za koncesije ne smatraju ljudi iz turizma, nego iz područja gospodarstva i financija. Postavljam pitanje: misli li zakonodavac da turizam nije gospodarstva, iako doprinosi 18-21% sveukupnog BDP-a i pitam se kako je moguće da ovako kontradiktorne odredbe mogu ući u ovakav prijedlog zakona? Ovlasti za upravljanje se olako prebacuju na Vladu, iako imamo primjer iz 2015. godine gdje je vidljivo da je Vlada u stanju dodijeliti koncesiju na prostoru koji je strateški resurs republike.“
Poljanec-Borić zaključno je spomenula kako arhitekti i urbanisti imaju društvenu odgovornost, te kako je vrijeme da se u Hrvatskoj shvati da je točka do koje se može dekonstruirati prostorno planiranje i urbanizam već dosegnuta. Hrvatska se nalazi u situaciji gdje je sasvim očigledno da više ne može bez promijenjenog odnosa prema prostornom planiranju i urbanizmu: „Deregulacija i dekonstrukcija kapaciteta stručnog javnog sektora dosegla je točku u kojoj su onemogućene institucije same republike zbog pomanjkanja standarda, a najvidljiviji aspekt nedostatka tih standarda je upravo – prostor.“
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
SNIMKU TRIBINE MOŽETE POGLEDATI OVDJE:
Društvo
