In Memoriam
Preminuo Želimir Zagotta, scenograf i arhitekt
Autor/izvor: DAZ 02/12/2011
U ponedjeljak, 28. studenog u Zagrebu je, u 86. godini, preminuo Želimir Zagotta, ugledni hrvatski scenograf i arhitekt, autor brojnih scenografija za film i kazalište, član ULUPUH-ove Sekcije za kazališnu i filmsku umjetnost. Posljednji ispraćaj pokojnika bio je jučer, 1. prosinca, na zagrebačkom Mirogoju.
Želimir Zagotta rođen je u Zagrebu, 23.06.1925. godine. Studirao je arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu te scenografiju na zagrebačkoj likovnoj akademiji (specijalka Ljube Babića). Scenografijom se počinje baviti 1949. u SK Ivan Goran Kovačić, a god. 1956. sudjeluje u osnivanju Studentskog eksperimentalnog kazališta. U ova dva kazališta Zagotta ostvaruje svoje ponajbolje radove, a neki od njegovih inovativnih scenografskih postupaka – odustajanje od scenskoga mimetizma, stilizacija, pročišćavanje scenskoga prostora i igra s manjim brojem osnovnih gradbenih elemenata - realizirani su upravo na djelima Marina Držića. Pritom se posebno izdvajaju predstave ostvarene u suradnji s redateljima I. Šebelićem (Dundo Maroje, 1958.) i B. Jerkovićem (Novela od Stanca, Tripče de Utolče, 1958.) u SEK-u: u međunarodno znamenitom Dundu Maroju osnovni scenografski element tvore raznobojne kocke koje glumci sami premještaju u skladu sa zahtjevima teksta i režije (slike u prilogu).
Niz zapaženih scenografskih radova Zagotta je ostvario i u drugim profesionalnim i neinstitucionalnim kazalištima diljem Hrvatske. Radio je za zagrebačka kazališta te za kazališta u Šibeniku, Osijeku, Varaždinu, Parmi i Hamburgu. Njegove se inscenacije odlikuju jednostavnošću i stilizacijom (Marin Držić Novela od stanca, 1957., T. Williams Prohujali životi 1958., M. Krleža Kraljevo 1959., Marin Držić Dundo Maroje 1960.).
Radio je scenografiju za brojne filmove, mnoge upisane u povijest hrvatske kinematografije – Ne okreći se sine 1956. (Zlatna arena za scenografiju), Vlak u snijegu 1976., Kontesa Dora 1993. i dr.
Retrospektivna izložba njegove filmske scenografije priređena je u Zagrebu 1995., a kazališne scenografije u prostorima HAZU, 2004. (plakat izložbe u prilogu).
Projektirao je više od 100 izložbenih paviljona (Casablanka 1957., Solun 1959., Franfkurt 1963., Montreal 1974.). Oblikovao je interijere i postavio mnogobrojne izložbe.
Svojim je radom Želimir Zagotta ostavio neizbrisiv trag u razvoju hrvatske filmske i kazališne scenografije, te je, sukladno tome, dio njegovih radova uvršten i u monografiju Sto godina hrvatske scenografije i kostimografije 1909- 2009. (ULUPUH, 2011.)
Društvo
