20/01/2009

Proglašenje dobitnika nagrada UHA-e za najuspješnja arhitektonska ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2008. Â Â

U progodi otvorenja Godišnje izložbe ostvarenja hrvatskih arhitekata 2008. u Gradskoj loži na Narodnom trgu, 19. siječnja 2009. u 18.00 u Zadru, Udruženje hrvatskih arhitekata/UHA proglasit će dobitnike nagrada za najuspješnija arhitektonska ostvarenja u protekloj godini te dodjeliti nagrade u 5 kategorije. Â


Nagradu 'VIKTOR KOVAČIĆ' za životno djelo kao najviše priznanje za cjelokupni životni opus, Udruženje hrvatskih arhitekata ove godine dodjeljuje uvaženom hrvatskom arhitektu gospodinu Dušku Anti Rakiću iz Zagreba. Duško Rakić rodio se 6. lipnja 1932. u Šibeniku. Na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1955. godine. Od 1958. do 1966. surađuje s Urlichom na realizaciji niza važnih projekata (zgrada Vjesnika u Zagrebu, Vojna bolnica u Splitu). Od 1967. do 1991. vodi projektni atelje Oblik, a od 1992. predaje povijest arhitekture i urbanizma na Akademiji za likovnu umjetnost u Zagrebu. Okušao se u projektiranju raznih tipologija (poslovne i stambene zgrade, industrijski pogoni, škole). Tijekom cijeloga aktivnog vijeka radio je arhitektonske natječaje na kojima je osvojio niz nagrada, primjerice za tvornica Badel u Zagrebu, za stambenu zgradu na Sijenjaku u Osijeku (s arhitektom Vodičkom), za Društveni dom u Zagrebu (s arhitektima Magašem i Vodičkom), za Spomen park u Kragujevcu (s kiparom Vulasom). Ostvario je niz realizacija od kojih ističemo samo neke: Termoelektrana Rijeka I. u Urinju, zgrada Inaprojekta u Zagrebu, Press centar u Zagrebu, poslovna zgrada Obnova u Osijeku, pogoni Kraša u Zagrebu, škole u Vinkovcima, Audiološki centar u Zagrebu, vodotoranj u Kistanjima, spomenik žrtvama fašizma u Podhumu na Grobničkom polju (s kiparom Vulasom), a posebno ističemo zgradu Auto-Hrvatske u Zagrebu koju bi mnogi rado supotpisali. Objavio je niz napisa u dnevnom i stručnom tisku. Godine 1995. objavio je knjigu Povijesni razvoj arhitekture tijekom 5000 godina.

Nagrada 'NEVEN ŠEGVIĆ' za publicistički, rad na području arhitekture i urbanizma u 2007. godini pripala je Bogdanu Budimirovu za bibliofilsko izdanje knjige U prvom licu, nakladnika UPI2m, urednik koje je Vladimir Mattioni. Bogdan Budimirov, dobitnik nagrade Viktor Kovačić za životno djelo 2006., jedan je od pionira montažne gradnje velikih serija i industrijske proizvodnje građevina. Autor je brojnih inovativnih rješenja u graditeljstvu i proizvodnji namještaja od kojih je nekolicina zaštićena domaćim i inozemnim patentima. Budimirov se vrlo rano, već početkom šezdesetih, afirmirao kao autor ili koautor različitih montažnih sistema za građevine od betona, čelika i drveta. Krajem šezdesetih svoju praksu nastavlja u Muenchenu gdje u velikoj projektnoj tvrtki Plan GmbH projektira i izvodi novi sajam u Nuernbergu, te vodi natječajne projekte za ministarstva u Bonnu, sjedište SPD-a u Bonnu i novu zračnu luku u Muenchenu. Tijekom osamdesetih napušta arhitektonsku praksu i posvećuje se dizajniranju ekskluzivnog uredskog namještaja. Po povratku u Hrvatsku 1988. nastavlja s dizajnerskom praksom i aktivno djeluje u profesionalnim udrugama.
Radovi Bogdana Budimirova objavljeni su u uglednim domaćim i inozemnim publikacijama od kojih se posebno izdvajaju knjige Uda Kultermanna s pregledima suvremene svjetske arhitekture.

Nagrada 'BERNARDO BERNARDI' za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja dodjeljuje se Nenadu Fabijaniću za uređenje Trga kralja Tomislava u Opuzenu. Suverenim rješavanjem funkcionalnih, možemo reći "primarnih" zadataka, uz minimalno korištenje arhitektonske dramaturgije, čijim viškom arhitekti najčešće naškode sebi, ostvarena je prava javna pozornica kakvom mediteranski trg mora biti. Scena je ostavljena građanima koji svaki dan, uz već uspostavljene rituale, igraju predstavu življenja jasno pokazujući da su zavoljeli scenografiju koju više ne žele mijenjati.

Nagradu 'DRAGO GALIĆ' za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture u 2008. dobio je 3LHD za stambenu zgradu Kuća J2 u Zagrebu. Znamo kako vještina i znanje arhitekta čine razliku između dobrog i odličnog, te isto tako znamo ali lako zaboravljamo, kolika je, pogotovo kod stanovanja, velika pa često i presudna uloga klijenta. Tako se kuća, za koju šetnjom kroz tlocrte i presjeke možete pomisliti kako su neke stvari čak i upitne, u stvarnom obilasku pokaže kako je mogla biti samo, pa čak i isključivo, takva kakva jest. Time je dokazana iznimna vještina autora, potvrđena iskustvom promatrača, kojom su postigli očigledan svakodnevni užitak življenja stanara u vlastitu domu.

Za godišnju nagradu 'VIKTOR KOVAČIĆ' nominirane su bile 4 realizacije, a stručni savjet je kao najuspješni rad u 2008. ocijenio Pastoralni centar 'Aula pape Ivana Pavla II' na Trsatu, u Rijeci. Autori su Idis Turato i Saša Randić. Prvi pogled na neke kuće jasno kaže kako njihovi arhitekti ne pristupaju rješenju zadatka gotovim oblicima iz vlastite ili tuđe biblioteke, nego stvaraju svaki put iznova novo djelo koristeći svoje znanje, vještinu i iskustvo kako za svoje tako i za opće dobro. Kada uz to pitanje konteksta početkom projektiranja promišljaju analizom građe, to jest zatečenim stanjem same lokacije, te iz toga stvore stil, kao vlastiti doprinos kontekstu, rezultat je zgrada koja posve pripada okolišu ne zbog uporabe poznatog oblika odjevenog u "novo ruho", nego zbog reinterpretacije postojećeg i programom zadanog, stilom koliko općim i kontekstualnim, toliko osobnim i osebujnim. Tako nastala zgrada zajedno s vanjskim prostorima ne pripada više samo franjevcima i hodočasnicima, nego je društveni prostor svakodnevnog življenja.