18/10/2010

Pridružite nam se u proslavi 50. obljetnice Brazilije na cocktail party-u koji će se održati u UHA-i u petak, 22.10. s početkom u 19.00h. Uživajte u zvukovima bossa nove i caipirinhi, tradicionalnom brazilskom piću!


U povodu 50. godišnjice osnutka Brazilije, glavnog grada Brazila, brazilska ambasada u Zagrebu organizira niz događanja, među kojima je i proslava u Udruženju hrvatskih arhitekata uz kratku prezentaciju brazilskog arhitekta Guilhermea Lassancea.

Guilherme Lassance rodio se u Rio de Janeiru (Brazil) 1967. godine. Diplomirao je arhitekturu s počastima 1992. godine na Školi arhitekture u Toulouseu u Francuskoj. Godine 1998. doktorirao je arhitekturu s velikim počastima na Sveučilištu u Nantesu u Farncuskoj. Surađivao je sa studijem Barto+Barto, te Paulom Chemetovim i Borjom Huidobrom u Parizu. Nakon što je tri godine radio kao gost profesor na Visokoj školi arhitekture u Toulouseu, 2002. godine se vratio u Brazil gdje radi kao predavač i istražuje arhitektonsko projektiranje i teoriju arhitekture na Fakultetu arhitekture i urbanizma Federalnog sveučilišta u Rio de Janeiru. Na istom je sveučilištu bio dekan (Dean of Studies) od 2006. do 2010. godine. Svake godine, počevši od 2004., surađuje s Ecole Nationale Superieure de Versailles u Francuskoj i Arhitektonskim fakultetom Tehničkog sveučilišta u Lisabonu (Portugal) kroz akademsku razmjenu programa i međunarodnih radionica iz arhitekture i urbanog dizajna o temi suvremenog metropolisa. Godine 2006. unutar sveučilišta je osnovao studio za dizajn i istraživanje s osam drugih nastavnika, koji je na čelu projektiranja novih zgrada za nekoliko javnih službi. On je pridruženi istraživač u Istraživačkom laboratoriju potencijalne arhitekture (Research Laboratory of Potential Architecture, LEAP) Sveučilišta u Montrealu (Kanada) i jedan od urednika zbirke knjiga o povijesti teorije arhitekture.
Guilherme Lassance:
  „Slaviti 50. obljetnicu Brazilije znači uvažiti njezinu ulogu u projektiranju moderniteta koji nije nadiđen, nego unaprijeđen. Njezina postignuća zaslužuju ponovnu raspravu koja nadilazi površne i uvriježene kategorizacije. Dakle, ona više ne može biti tek muzej same sebe, nego mora postati izvor suvremenih arhitektonskih i urbanih iskustava. Prezentacija će predočiti projektantske alate i ambiciju integracije vrijednosti za koje se nekoć smatralo da su suprotstavljene kanonskom diskursu internacionalnog stila. To će nas dovesti do rasprave o današnjem globalizacijskom prometu projektantskih referenca te njihovoj nekritičnoj i neselektivnoj uporabi.“