Nagrada

Radionica arhitekture: projekt za Edukativni centar u Istanbulu

Autor/izvor: DAZ 29/11/2011

ThyssenKrupp Elevator u suradnji s Istanbul Metropolitan Municipality i pod pokroviteljstvom International Union of Architects objavili su pobjednike dvanaestog po redu natječaja ThyssenKrupp Elevator Architecture Award.

Tim Gorana Rake osvojio je prvu nagradu u vrijednosti 100,000 dolara za projekt istanbulskog edukativnog centra za prevenciju katastrofa. Ono što je osvojilo ocjenjivački sud je bila arhitektura koja se ne nameće okolnoj neartikuliranoj i visokoj izgradnji već donosi sasvim novi pogled. Zgrada svojim zaposlenicima i posjetiteljima nudi neki novii i bolji svijet.

Na natječaj je pristiglo 287 projekata iz 59 zemalja svijeta, a ukupno je 2692 arhitekata unutar 1495 timova, iz 95 zemalja bilo u konkurenciji. Osim renomiranih arhitekata, Španjolca Rafaela de la Hoza i Turčina Suha Özkana, u ocjenjivačkom sudu su sjedili gradonačelnik Istanbula Kadir Topbas i predsjednik ThyssenKrupp Elevator Architecture Award-a, Javier Del Pozo. Drugu nagradu u iznosu od 50,000 $ osvojio je tim Manuela Der Hagopiana iz Vijetnama, a treća nagrada i 20,000 dolara otišla je u ruke tima Youusefa Mallata iz Libanona.

Projekt kojim je Radionica arhitekture osvojila prvu nagradu prenosimo s portala pogledaj.to

Projektni tim koji je radio na natječaju su Sara Jurinčić, Iva Pejić, Iva Peručić, Ana Rako, Goran Rako te Josip Sabolić.

Natječajem je obuhvćeno zemljište površine 27,000 kvadratnih metara na kojem se treba izgraditi edukativni centar za prevenciju katastrofa, opremljen s audio-vizualnim edukativnim aparatima i sustavom za simulaciju potresa, uragana, požara i poplava. Unutar centra predviđa se i planetarij, knjižnica i informativni centar za posjetitelje.

Kontekst u kojem će biti smješten Istambul Disaster Prevention and Education Centre, za razliku od mnogih nevjerojatnih mjesta u gradu Istanbulu, nije vrijedan prevelikog uvažavanja. Zato se ne mučimo s nepotrebnim uklapanjem u okolinu. Umjesto “takmičenja” s velikim i arhitektonski neartikuliranim građevinama kojima je okruženo mjesto za gradnju, biramo “ignoriranje”.  Zatim formiramo novi mikrosvijet, podjednako tradicionalan i suvremen. Među visokim zgradama, gradimo prizemnicu. Uspostavljamo nova/stara pravila, predlažemo prostor u kojem će posjetitelji i zaposlenici imati komadić drugačijeg, boljeg svemira.



Kako Centar ne bi bio neuočljiv dok ne dođemo u njegovu neposredno blizinu, u jednom jezeru vrta postavljamo vodoskok koji ga već izdaleka čini posebnim i prepoznatljivim. Vrt formira komunikacija duljine atletske staze koja ga okružuje. Na njoj se ritmički izmjenjuju pojedini specifični prostori. Oni koji trebaju više mira za učenike po vanjskom rubu, a oni drugi na unutarnjem, uz park.



Park, vrt, oaza, dvorište, igralište i sve to istovremeno, hladovina ispod krošanja stabala, zatim voda u jezeru, ribe, vodoskok, igrališta za djecu i odrasle. Park je hol za lijepog vremena, a u Istanbulu je to veći dio godine. Zgrada će koristiti sve moguće dostupne sustave održivosti, vjerujemo u njenu pionirsku ulogu na tom području.



Radionica arhitekture