Architecture without borders

Roberta Škugor - Barcelona

Autor/izvor: DAZ 07/11/2014

Neočekivano i iznenada, dobila sam priliku živjeti i raditi u gradu koji me oduševljava mjesecima nakon povratka. Nije lako zaboraviti dobre vibracije, raznolika događanja, kvalitetnu praksu i zanimljive ljude s kojima sam se svakodnevno susretala puna tri mjeseca svog boravka u Barceloni:

Za Dalmatinku poput mene, koja je zadnjih nekoliko godina provela u Zagrebu, ova praksa se pokazala kao idealan spoj mediteranskog mentaliteta u kojem sam odrasla, te načina života i rada koji sam prihvatila kasnije na kontinentu.

Barceloneta, BCN

Na moju veliku sreću, prilikom odabira stana, dobila sam i cimere, kolege i prijatelje koji su me nesebično vodili i uputili u mnoge čarobne kutke Barcelone. Mnoštvo radionica, obrta, predavanja, dana „otvorenih vrata“, zanimljivih interijera, ulica i trgova prepunih ljudi iz svih dijelova svijeta, turista, privremenih i stalnih stanovnika... Predivne razlike među njima i otvorenost da jedni druge upoznavaju, hrabre i podučavaju, zabavljaju i obogaćuju nizom različitih načina, nisu me ostavile ravnodušnom. Zahvaljujući prilici da vidim i upoznam jug Španjolske, mogu potvrditi i razlike u običajima i mentalitetu samih Španjolaca, a ukratko – može se povući paralela s našim sjeverom i jugom. Tome sam svjedočila u četiri grada izvan Katalonije – Sevilli, Cadizu, Tarifi i Granadi. Cijela andaluzijska avantura bila je popraćena glazbom i plesom, zadovoljnim prolaznicima, osmjesima s ulice, pristupačnim tradicionalnim zalogajima i pićima u kojima možeš uživati sam i u društvu. A među njima posebno se ističe Tarifa, malo turističko-ribarsko mjesto na najjužnijoj točki Iberskog poluotoka odakle se jasno vidi Afrika. Tamo sam doživjela nezaboravan zalazak sunca, pojela najbolje punjene gljive i upoznala divne ljude.

atmosfera ulice, Granada

vrtovi Alhambre, Granada

Teško je zadržati objektivnost uz sve te brojne impresije, ali ipak, u tromjesečnom promatranju života u stranoj zemlji, vidjela sam, nažalost, i nezadovoljne mlade ljudi, ksenofobične lokalce, i beskućnike i prosjake i lošu hranu i druge negativne stvari koje ipak predstavljaju samo iznimku od pravila.

Mies Van der Rohe paviljon, BCN

Moja praksa u uredu Arriola&Fiol bila je vrlo zabavna i poučna. Dočekali su me zadaci i programski alati s kojima se prije nisam susrela, no u timu ljudi s kojima sam radila nije ih bilo teško savladati. Svi su bili voljni pomoći i u bilo kojem trenutku odgovoriti na bilo koje pitanje. Šefovi / mentori su par s dugim bračnim i radnim stažem, te nizom arhitektonskih i urbanističkih realizacija u samoj Barceloni, ostatku Katalonije, ali i drugdje. Karakterizira ih otvorenost prema svijetu i različitim izazovima. 

modeli u predvorju ureda, A&F

pripreme za fotografiranje modela vatrogasne postaje, dvorište ureda, A&F

proljetni roštilj, A&∓F

Ured se pokazao kao izvrsno mjesto za učenje o radu u velikom timu ljudi, na natječajnim zadacima, s brzim izmjenama projekata i mogućnošću rada u svim fazama istih, uključujući birokratske i uredske poslove. Redovito smo bili uključeni u razgovore, kako o zbivanjima u našem uredu, tako i o zbivanjima na europskoj i svjetskoj arhitektonskoj sceni. Upravo za vrijeme moje prakse u uredu mentorica je održavala gostujuća predavanja u Australiji. Na zajedničkim sastancima razgovaralo se o važnosti prihvaćanja ili odbijanja pojedinih natječaja, a isto tako i o detaljima oko izvedbe, primjerice, rasvjetnog tijela kao dijela urbane opreme. Ova praksa mi je na taj način omogućila da steknem vještine i znanja koje nisam ni očekivala, a koje će se sigurno pokazati korisnima u budućnosti.

radni model - Cavalcavia Busca, Milano

rad u maketarnici, A&F

Ured se nalazio u samom centru grada, poznatom Eixample-u i tri mjeseca boravka tamo obilježena su komunikacijom na nekoliko stranih jezika (što je bilo posebno zanimljivo na ozbiljnim sastancima) s kolegama iz raznih govornih područja. Takva komunikacija, posebice kad se razgovaralo o arhitekturi, davala mi je osjećaj realnosti našeg rada i zadovoljstva zbog sudjelovanja u nečemu, zbog čega sam htjela to dobro napraviti. Najdraži period bio mi je onaj u kojem sam bila zadužena za maketarnicu, a najgori odustajanje od natječaja nakon nekoliko dana istraživanja i crtanja.

Iskustva kolega, početnika u arhitekturi, iz Europe, Azije i Južne Amerike uglavnom se poklapaju s našim, hrvatskim, iskustvima. Izgleda da cijeli svijet, ipak, funkcionira na sličan način. Razlika je, primjerice, u tome što veće zemlje imaju „naprednije“ učenje, više se razgovara o tehnologiji i o ekologiji, a ako se nalaziš u situaciji da možeš birati svoj kutak u struci – imaš veću mogućnost odabira. Još jedna razlika koja mi se čini bitna, običaj je naših svjetskih kolega da više putuju, istražuju, te razmjenjuju iskustva i znanja. Nekima je ovo već treća ili četvrta praksa u stranoj državi, nekima prva, ali tek su postali punoljetni, neki se bave arhitekturom samo u prolazu dok traže savršen okoliš za život, i slično. Ono što me se najviše dojmilo, a izgleda da je bilo svojstveno većini mojih kolega i prijatelja, je opuštenost, hrabrost i znatiželja, uz niz različitih pristupa arhitekturi.

rođendanska zabava, El Born, BCN

Semana Santa, Metropol Parasol, Sevilla

nedjeljno popodne, Can Masdeu, BCN

Moja praksa u Španjolskoj, u nezaboravnom gradu i starinski potkovanom, a ipak suvremenom uredu, iskustvo je koje ću pamtiti čitav život i kojeg ću se uvijek prisjetiti s osmjehom na licu. Hvala DAZ-u i programu „Leonardo da Vinci“.

Roberta Škugor

Potprogram Leonardo da Vinci u sklopu EU Programa za cijeloživotno obrazovanje (Life Long Learning Programme – LLL) obuhvaćao je strukovno obrazovanje i osposobljavanje te je bio osmišljen tako da svojim aktivnostima potiče razvoj znanja, vještina i kvalifikacija svih sudionika.

Sudjelovanjem u nekoj od aktivnosti potprograma Leonardo da Vinci, korisnici su imali mogućnost stjecati nova životna iskustva te primjenom stečenih znanja, značajno doprinijeti radu matične ustanove, mogućnostima vlastitog zapošljavanja na tržištu rada te samom gospodarstvu. Potprogram Leonardo da Vinci omogućavao je prijenos dobrih praksi i inovacija u gospodarstvu između država sudionica, usklađivanje obrazovnog sustava sa tehnološkim napretkom i tržištem rada te osobni i profesionalni razvoj sudionika. Više o dobitnicima stipendija saznajte OVDJE, a više o potprogramu Leonardo da Vinci ovdje.