Promocija knjige

Senzorna mapa grada

Autor/izvor: DAZ 24/09/2012

'Gradovi su mjesta kultiviranja prirode, mjesta razdvajanja ljudskog od prirodnog. Međutim, to se vanjsko kultiviranje preokreće u unutarnje kojem se više ne podvrgava priroda, već ljudi. Gradovi nisu samo mjesta preobrazbe prirode u ljudska staništa, već i ljudi u građane, mjesta gdje čovjek prestaje biti prirodno biće i postaje čovjek kao biće kulture. Stoga se različitim oblicima – kao i njihovim izostankom – planiranjem i uređivanjem grada u osnovi planiraju i uređuju životi građana. Urban(ističk)a politika ne upravlja toliko gradom, koliko životima gradskih žitelja. U tom je smislu središnje pitanje studije Senzorna mapa grada kako se živi i kreće u gradu izvan predviđenih ruta i koridora, kako se izmiče prepoznatljivim formama kultiviranja konceptualne i afektivne partiture stanovnika grada.

Uvodeći pojmove distorzije, ambijentalnosti, literarizacije i zrcaljenja, autorice i autor postavljaju pitanje kako se preživljava u gradu u kojem su se raspale uobičajene značajke udomljenosti i udomaćenosti. Kako se živi u gradu u kojem se izgubila jasna razlika između centra i središta, u kojem dolazi do razilaženja između ambijenta i čovjeka tako da su gradski prostori svedeni na prazne ambijente i ljude u praznom prostoru, i u kojem se raspadom konsenzusa oko identiteta grada razvijaju različite forme njegove literarizacije. U tim se literariziranim formama, tumače autor(ice), zrcali nestali grad i grad koji tek dolazi.

Autori(ce) postavljaju pitanje postoje li čvrste točke oko kojih se okuplja "urbani identitet" ili se on ipak formira u raspršenom i razrijeđenom prostoru labavih veza između tih točaka, u nepovezanim putanjama koje se ne zgušnjavaju u dovršen i nepromjenjiv oblik. nadopunjavajući i osporavajući riječ slikom i sliku riječju autor(ice) naznačuju takve međuprostore koji se otimaju utvrđenoj kartografiji grada.

Ova nam studija pokazuje da u poznatom, vidljivom gardu postaji nepoznati, nevidljivi grad; da u gardu čije su karte iscrtane, a planovi odavno zadani i propali, postoji grad koji tek treba istražiti. Upravo se u tom "gradu u gradu" odvija život; tek je u tom fantomskom 'gradu u gradu' koji nikome ne pripada, a svi u njemu obitavaju, stvarni gard. Ako su danas već čuvene studije Kako čitati grad (Radmila Matječić, 1988.) i Rijeka: baština za budućnost (Ivan Rogić et al. 1996) pokazale da Rijeka ima zaboravljenu povijest, i da joj sadašnjost nezadrživo klizi iz ruku, tada Senzorna mapa grada ima priliku pokazati da Rijeka ima zaboravljenu budućnost. Stoga  Senzorna mapa grada postavlja pitanje može li "Netko" prisvojiti pravo na zastupanje, predstavljanje i oblikovanje "identiteta' grada?"
Aleksandar Mijatović