18/10/2008
Prenosimo napis Marine Tenžere koja u Vjesniku polemizira s ´kritikom´ nastupa hrvatskih arhitekata Penezića & Rogine na središnjoj izložbi ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala
TKO SE BOJI VUKOVA JOŠ? Prenosimo napis Marine Tenžere koja u Vjesniku polemizira s ´kritikom´ nastupa hrvatskih arhitekata Penezića & Rogine na središnjoj izložbi ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala, recenzira knjigu/katalog ´Who´s Afraid of Big Bad Wolf in Digital Age?´ u izdanju VBZ-a te donosi kratak intervju s autorima.
link:
http://www.vjesnik.com/pdf/2008/10/18/54A54.PDF
PENEZIĆ & ROGINA: SA SVIJETOM NIKAD NISMO IMALI PROBLEMA
Tenžera: Kako objašnjavate otvoreni napad na vaš ovogodišnji nastup na Venecijanskom bijenalu koji potpisuje jedan vaš kolega, a prenijelo ga je putem weba Društvo arhitekata, pa čak i Arhitektonski fakultet? Rogina: Indikativno je da sa svijetom nikad nismo imali problema, dok nas ovdje izvjesna grupacija već čitav niz godina pokušava »pomesti pod tepih«, nespretno i traljavo doduše, no s izuzetnom upornošću. Tu je skupinu očito uznemirio odabir Betskog, budući da se radi o nečemu što je izvan dosega njihovih manipulacija.
Penezić: To je družba koja funkcionira po principu »ja tebi - ti meni« te ne trpi gubitak kontrole nad poretkom stvari kojim misli da je ovladala. No dogodio se taj »nesretan« poziv koji je ured Penezić & Rogina arhitekti svrstao uz bok Franku Gehryju i UN Studiju, i to ne prvi put, jer sličnu je »nepodopštinu« prije četiri godine izveo i Kurt W. Forster uvrstivši nas u svoju izložbu »Metamorph«. Zaista neoprostivo!
Tenžera: Kakva je recepcija vaše venecijanske instalacije na međunarodnoj razini? Penezić: Izuzetno dobra, od Europe, preko Amerike, pa sve do Azije, svjetska kritika i mediji očito nemaju problema s iščitavanjem poruka koje smo kanili odaslati svojim konceptom. To se, u današnje doba sveopće umreženosti, lokalnim dnevno-političkim makinacijama srećom više ne može zataškati.
Rogina: Tako, primjerice, Jonathan Bell u Wallpaperu nalazi da po nama »digitalna arhitektura obećaje puno, ali ne ispunjava sva očekivanja kad je riječ o punokrvnosti zemaljskih fizičkih sustava koji naše kuće čine domovima«, dok Polona Balantič s RTV Slovenije u našoj konstataciji da će »u bliskoj budućnosti svatko dobiti svojih petnaest minuta anonimnosti« vidi ključnu ocjenu teme Betskog »Ondje: Arhitektura onkraj gradenja«.
Tenžera: Djelovanje ureda Penezić & Rogina arhitekti međunarodnim krugovima nije poznato tek odnedavno, zar ne? Rogina: Naših šest nagrada na natječajima u Japanu u razdoblju od 1984. do 2001., koje su uz poznate Japance žirirali i Aldo Rossi, Jean Nouvel te Winy Maas, bile su prvi pravi blokovski iskorak jednog hrvatskog ureda prema svijetu, a da neki od tih projekata predstavljaju paradigmu arhitekture 21. stoljeća izjvio je, izmedu ostalih, i Toyo Ito.
Penezić: O tome je prošle godine u Rimu, u poznatoj ediciji »IT Revolution in Architecture«, na talijanskom i engleskom objavljena knjiga Nigela Whiteleyja »Penezić & Rogina: Digitalization of Reality«. Radi se o prvoj teorijskoj studiji o hrvatskim arhitektima, objavljenoj u obliku knjige izvan granica Hrvatske. To su neosporne činjenice koje izdvojene »slučajeve« subjektivno ne moraju veseliti, no koje će svaka osvještena kulturna zajednica prigrliti s dostojanstvom i ponosom.
Društvo
