Umjetnost

Uprizorenja Lovre Artukovića

Autor/izvor: DAZ / Lauba 11/09/2014

Lauba – kuća za ljude i umjetnost predstavlja najnoviju samostalnu izložbu Lovre Artukovića, jednog od najznačajnijih hrvatskih suvremenih umjetnika. Izložba “Uprizorenja” jedinstvena je prilika i za one koji već godinama prate Artukovićev opus, kao i za one koji se s njime tek upoznaju, jer će se na jednom mjestu predstaviti hrvatskoj publici tridesetak slika nastalih tijekom zadnjih nekoliko godina, među kojima je i 15 ulja na platnu velikog formata koja nikada dosad nisu bila izložena u Hrvatskoj. Koncepciju izložbe, uz umjetnika, potpisuje poznata kustosica i teoretičarka umjetnosti Leonida Kovač.

Posebnost Artukovićevog umjetničkog postupka očituje se u dugotrajnom procesu izvedbe pojedine slike pri čemu odnos umjetnika i modela postaje analogan odnosu režisera i glumaca tijekom nastanka kazališne predstave ili snimanja filma. Upravo je ta karakteristika radnog procesa ono što njegovo slikarstvo čini suštinski različitim od aktualnih pomodnih trendova koji se u Hrvatskoj svode pod zajednički nazivnik novog slikarskog realizma. Virtuoznost Artukovićeve slikarske izvedbe prije svega postavlja pitanja o značenjima ustaljenih termina i kategorija u kojima se razmatra umjetnička produkcija. Njegove nove slike, koje namjerno nikada ne dosežu stadij dovršenosti, neprestano stavljaju na kušnju pojmove poput medija i realizma, nadalje vjerodostojnost granica koje tradicionalne umjetničke medije razdvajaju od onih novih i konačno razlučuju stvarnost od fikcije. To izrijekom potvrđuje i sam naslov izložbe Uprizorenja upućujući kako na scensku izvedbu i materijalnost izvedbenog tijela, tako i na kompleksnost odnosa toga tijela i njegove neprestano metamorfirajuće slike.  Nove slike Lovre Artukovića navode nas da ono što smatramo bliskim i poznatim prepoznamo kao posve začudno i uznemirujuće. Ukratko, da u potrazi za realnim krenemo s onu stranu realizma.

(...) Poput Nancijevog pisanja, Artukovićevo je slikanje dodirivanje. U njegovim platnima nebo nije ništa drugo doli projekcija; tijela s njega ne padaju. Kao da lebde – i ne čini se nimalo slučajnim da je podloga pred kojom lebde – uvijek monokrom nalik onima kakve poznamo iz slikarstva obojenog polja – jednom plav, drugi put bijel, treći put crven: poput boja kojima je naslovljena melankolična trilogija Krzysztofa Kieślowskog.

U slikama Lovre Artukovića nema ni traga iluzionizmu; one namjerno otkrivaju svoje “specijalne efekte”. U slici Na krilima slikarska izvedba proizvodi utisak čujnosti zvuka naslikane aluminijske folije koja tu postoji u funkciji neprozirne, ali zato reflektirajuće pozadine pred kojom se lik djevojke u bijeloj haljini doima kao da leti. Krila, još bjelja od prebijele haljine, naramenicama pričvršćena za leđa, naslikana su takvom verističkom preciznošću da je gotovo moguće osjetiti mekani dodir njihovog perja na vlastitoj koži. Artuković ne slika let, ni pravi ni fingirani, nego osjetilnu senzaciju, transformativnu silu – to “jedinstvo istkano iz osjetilne raznolikosti” koje pogled, odnosno mrežnica oka, ne može verificirati. I utoliko još jednom potvrđuje Nancyjevu tezu da je slika očitost nevidljivoga. Stoga je posve irelevantno konotiraju li naslikana krila anđela ili Ikara, jer radi se o padu, o tijelu u ponoru vlastite karnalnosti, o bezdanu koji Artukovićeve slike, resemantizirajući aspekte dobro nam poznatih mitova, dovode do prezentnosti. (...)

Ulomak iz teksta Kao da je melankolični Alien, kustosice izložbe Leonide Kovač

Izložba ostaje otvorena do 12. listopada 2014.

izvor: Lauba